Da shvati koliko je vrijedno ono što ima kod kuće, Tomislavu Kovaču (37), prehrambenom tehničaru iz Jaškova kraj Ozlja, trebala su dva odlaska na rad u inozemstvo, jednom u Njemačku gdje je radio poslove metalskog radnika, a drugi put u Francusku, gdje je brao orahe. Ima tome, doduše, i petnaestak godina.
No, otkako se vratio na zemlju svojih pradjedova i prekrasno očevo imanje, iz Jaškova sigurno neće više nikamo, a evo i dokaza: ovaj pasionirani vozač motokrosa i bivši prvak države u autokrosu čak je vlastitu stazu za vježbanje ovih sportova prenamijenio u pašnjak za uzgoj ekološkog visokoplaninskog škotskog goveda, čime se tek treba početi ozbiljnije baviti. Tako umjesto na motociklu i autokros vozilu, vrijeme radije provodi u tri traktora.
Uzgoj oraha
Ono što je u svojem OPG-u Kovač, kojemu je nositelj pet godina, doveo na zavidnu razinu jest uzgoj oraha, uljne tikve te raznog povrća i bobičastog voća, sve dakako ekološkim načinom proizvodnje. Iako je cijeli život na zemlji te je gotovo doslovno odrastao na katu iznad stada krava, kojima su se bavili njegovi roditelji Marijana i Ivan, na zemlju ga je vratio nasad oraha od 70 stabala koje je prije više od 25 godina posadio Tomislavov djed. Doduše, još do 2010. imali su gospodarstvo koje se bavilo govedarskom proizvodnjom sa 15 mliječnih krava, no uočili su da nije dovoljno učinkovito i da trebaju mnogo investirati kako bi se takva proizvodnja isplatila pa su krave prodali, a na svojoj zemlji intenzivnije počeli saditi orahe.
"Ti djedovi orasi izgledali su mi baš dobro, kao parkić, te sam onda i ja odlučio posaditi orahe!"
- Počeo sam 2005. i sada ih na oko šest hektara imam skoro 1000, a posadili smo i 200 lješnjaka. Proizvodnju oraha odmah smo uveli u ekološku i postali ekološko gospodarstvo. Potom smo razmišljali što s tolikom zemljom pa smo se odlučili za bundeve za ulje. Za probu smo posadili 20 i nešto hektara buče golice. To je krenulo baš dobro pa smo odlučili uložiti više i tako se prijavili na mjeru 4.1.1. i dobili nepovratnih 1,5 milijuna kuna za strojeve (uz vlastitih 500.000 kuna). Tim sredstvima nabavljen je stroj za čišćenje oraha, stroj za obradu buče, traktor, zapravo kompletna mehanizacija za jedno pravo seosko domaćinstvo. Razradili smo i marketing za proizvode, izradili svoj znak. Proboj na tržište nije bio lagan, ali je bio uspješan. Da budem iskren, danas je kod nas fizički najnapornija priprema drva za ogrjev, u poljoprivredi napora gotovo i nema jer sve obrađujemo strojno. To, doduše, znači da si u traktoru od jutra do večeri - kaže nam Tomislav ozbiljno razmišljajući o nabavci drona kojim bi uz pomoć GPS-a smanjio broj prohoda strojeva, a time i potrošnju goriva.
Do sada je u traktoru proveo 800 sati i potrošio 3000 litara nafte, a sezona tek kuca na vrata. Najgore mu je, kaže, kad ga pitaju koliki mu je prinos oraha, jer odgovor ne to pitanje - ne zna.
- Stari su od tri do deset godina, najveći prinos daju od svoje petnaeste, a posljednje dvije sezone uništio ih je mraz. Tek sada se nadamo dobroj berbi, očekujemo oko 15 tona čistog oraha - procjenjuje Tomislav.
Za plasman se ne treba brinuti jer se i u ovom slučaju radi o ekološkom proizvodu za koji su mu osigurane police DM-a, a spomenuti stroj za njihovo čišćenje očisti 50 kilograma na sat odvajajući pritom prvu i drugu klasu od škarta. Još se manje treba brinuti za tržište buče i proizvoda od nje. Dan prije našeg razgovora bio je u Austriji, gdje je s inozemnim partnerom potpisao ugovor o plasmanu bučinih koštica. Od ostatka će praviti ulje, koje bez problema rasproda na lokalnim sajmovima zdrave hrane. Za njegove žitarice, pšenicu, ječam, zob i heljdu, tržište također nije problem.
Lokalni proizvođači razgrabe većinu, a dio odlazi u Istru. Na imanju nema najamnih radnika, čak ni na vrhuncu sezone. Najviše je posla, dakako, na Tomislavovim leđima, no pomaže supruga, koja je završila turistički menadžment i voćarka je, a osim toga vodi i papirologiju. Mogu računati i na roditeljsku pomoć. Ulagat će i dalje u strojeve i tehnologiju te kvalitetu proizvoda koje plasiraju na tržište hrane, no okušat će se, bolje rečeno vratiti, i drugoj poljoprivrednoj grani - stočarstvu te turizmu.
- To je zapravo neki normalan iskorak jer želimo zaokružiti priču s obzirom na uvjete koje imamo.
Visokoplaninsko škotsko govedo doista nije zahtjevno za uzgoj, a meso je ekstra kvalitetno. Radi se gotovo o malim bizonima, poludivljem govedu kojem žitarica i nije potrebna.
Hrani se na pašnjaku i sve što mu treba je u prirodi, na pašnjaku, a to su ona četiri hektara na kojima je bila moja motokros staza. Za nešto više nedostaje nam zemlje, no vidjet ćemo što će se moći napraviti po tom pitanju. Budemo li u prilici dobiti najam državne zemlje od nekih 70 hektara, napravili bismo pravu farmu - kaže Tomislav.
Planovi
Zasad planira nabavku 15 goveda, a s njima će, zbog njihova specifična izgleda, njegovo imanje zasigurno dobiti i na atraktivnosti. Nedaleko je, naime, njegova kućica za odmor s prekrasnim pogledom na cijelo selo, koju već iznajmljuje, u podrumskim prostorijama kuće uredio je konobu s ugostiteljskim dijelom, pečenjarom i šankom, tako da su, kada se tome pribroje ekološki proizvodi s njegovih polja, temelji za dobru seosku turističku ponudu - udareni.
U planu je kućicu na brdu pretvoriti u izletište, a na imanju urediti četiri sobe. Pažnju na njegovu imanju plijeni urednost. Po dvorištu se čak ne bi moglo ni re- ći da je to tipično seosko imanje. Ako je suditi po stavu Kovačevih, mladi, pogotovo oni s poljoprivrednih imanja, ne bi se trebali iseljavati.
- Mi smo postali malo gospodarstvo koje se razvojem postavilo kao primjer i lider koji drugi mogu slijediti. Dokazali smo da i mali mogu naći prostora za sebe, ali i da više takvih malih može zauzeti poziciju na tržištu EU, jer proizvoda nikada nije dovoljno. Hrvatski problem je organizacija - smatraju u OPG-u Kovač.
Oni su, uz razne potpore, a ponajviše uz vlastiti trud, u samo tri godine upeterostručili svoje poslovanje, a uza sve što rade, još pronađu vremena za edukaciju, česti gosti su im djeca. Kovačevi ih se trude animirati za ekološ- ku poljoprivrednu proizvodnju, a tamo gdje zapnu oni, posao do kraja obave kuštravi i mazni psić Miki, poni i njegova prijateljica ovčica te Bobo, križanac atraktivne vijetnamske svinje i domaćeg prasca.