Što je danas uopće doručak? Kako ga napraviti privlačnim, zanimljivim, originalnim? S tim se pitanjima susreo chef Tomislav Špiček. Od kuće u Zagorju do posla na Kaptolu svaki dan prođe Dolcem. Tržnicom nikad ne projuri. Uvijek zastane, popriča, pogleda, pomiriše, pipne, kuša. Svježina ponude tržnice uvijek ga iznova razveseli, osobito u ove dane sezonske raskoši ljeta. Svježina je prerasla u ključnu riječ.
Talijanski izraz “alfreso” u svom je značenju prava poveznica: na svježem zraku, na otvorenom. Slanine, kobasice, šunke, pršuti, čvarci, žganci, sir i vrhnje stare su naše vrednote od kojih nipošto ne treba odustati. No uz uobičajenu ponudu i doručak se može osvježiti dnevnom ponudom sezonskih divota.
Počevši već s čajem. Standardne čajeve iz vrećice mogu zamijeniti ili nadopuniti svježe ubrane trave. Uvarak se dade zasladiti ne samo medom nego i voćnim sirupom. Priča s napitcima tu je tek počela. U vrijeme berbe treba odabrati ne samo sok od grožđa nego slagati fantastične mješavine, upravo bezalkoholne kupaže. Veliki se zahtjevi danas postavljaju pred napitke, hladne i tople. Moraju uz dobar okus biti izvor vitamina, minerala, antioksidansa, moraju pružati energiju i otklanjati toksine.
Što se pije?
Još jedan izazov za Tomeka. Sirutka, mlaćenica, pa čak i rasol tradicijski su naši “funkcionalni napitci”. U njih je Tomek umiješao iscijeđeno voće i povrće, pa čak i mljeveni kukuruz šećerac. Tako je u jutarnjoj varijanti iz Bloody Mary sastojaka nestao alkohol, a uz rajčicu se pojavio sok korjenastog povrća. No, ne moramo biti potpuno čedni, čak ni za doručak. Voćni se sokovi mogu učiniti uzbudljivim ako se u njih ulije pjenušac.
Vrijeme je mandarina, no nar je još zanimljiviji. Ako se ne može odlučiti za jedno voće plodove treba miješati, po mjeri ukusa. Svaki se standardni recept dade prilagoditi trenutnim uvjetima, sezoni, željama. Osobito to vrijedi za omlete, posebice sada kada nakon ljetnih gljiva dolaze jesenje.
Pite, zlevanke, savijače
Kombinacije pita, zlevanki, savijača, kiša nisu samo bogatstvo pekarskih oblika, u njima se i sastojci mogu na različite načine izmjenjivati. Zagorska bućnica može poprimiti izgled francuskog kiša, buće ne moraju biti samo stare sorte, neki su novi križanci vrlo podatni i zamamni. Stare vrste beskvasnog kruha i velikih pogača pojavljuju se u malim formama kao stvorenim za izdašne sendviče. Hladna pečenja temelj su takvih zaokruženih obroka. Osobito kada se režu od kratko podimljenih gusaka i purica iz pečnice. Kuhani teleći jezik Tomek vraća iz zaborava i stavlja u velike sendviče. Podloga je domaća mast, na vrh nadjeva dolaze sezonske salate, svježe začinsko bilje, hren…
A slatko za kraj?
Čak su i voćne salate u ovo doba godine vrlo privlačne. No poslužiti nasjeckano voće u čaši Tomeku je ipak previše banalno. Staviti na stol mali keramički fondi čiju posudu grije svijeća odlična je dosjetka. U posudici se topi čokolada, a mali se voćni ražnjići umaču u toplu čokoladu, a uz njih i slatke kiflice. Kakvo finale, a dan je tek započeo!
