Bistro Vještica
Vranyczanyeva ul. 6, 10000, Zagreb
098 918 2747
Penjao sam se poput inkvizitora put Gornjega grada da bih ocijenio što Vještica može ponuditi u svom bistrou. Doduše, moj Malleus Maleficarum (Vještičji malj; priručnik iz XV. stoljeća za management vještica) sastoji se samo od procjene poslužene hrane i zadovoljstva servisom pa za jače vradžbine nisam bio spreman.
Vještičin jelovnik, u bistrou koji je inspiraciju očito našao u bezvremenskom bestseleru “Grička vještica” Marije Jurić Zagorke, nosi duhovite nazive jela, poput Medeni čuček, Kušlec šalata ili Spaljena vještica i pomalo promiče autentičnu kuhinju. Tu su šufnudli, ajngemahtec, abšmalcane mahune, mlinci, beli žganci i štrukli - redom gastronomske perjanice starog Zagreba, kojih sve manje nalazimo u našem urbanom prostoru. S velikim sam veseljem krenuo naručivati.
Bijeli su žganci jednostavno jelo od krumpira i brašna, ali kao i druga jednostavna jela, zahtijevaju dolični trud. Potrebno je naime na laganoj vatri umiješati barem pola količine brašna u dobro zgnječenu masu krumpira. Fizički je to posao koji traje 10, 15 minuta, ali bez njega ne ide. Na žalost, serviran mi je loš pire s malo brašna, a nikako ne “beli žganci”. Preljev od luka, špeka i vrhnja bio je stvarno dobar, no to nije moglo popraviti moje razočaranje.
Krem juhu od krumpira s prepečenim lukom i čvarcima vrijedi pohvaliti, iako se morala “popraviti” solju i paprom. Ukusno začinjena janjeća pljeskavica nezgrapno je predebela i definitivno je stigla prepečena uz obilnu količinu odlične salate od krastavaca s domaćim vrhnjem. Lungić s jabukama i hrenom dekoriran je u krug raspoređenim listićima matovilca, s tužnim zelenim čuperkom zadjenutim u sredinu, sve u maniri petogodišnjeg djeteta s umjetničkim ambicijama. Meso je bilo primjereno pečeno, no prekriveno sirovim kockicama jabuke s korom i hrenom samo u tragovima. Sve je skupa izgledalo kao nečija odlična ideja, koju netko drugi jednostavno nije znao skuhati.
Vrhunac kulinarskog amaterizma bili su mlinci. Do neprepoznatljivosti raskuhanu bezličnu žućkastu masu probao sam samo vrhom vilice, a bolje bi bilo da nisam. Iziritiran posvemašnjim kuharskim javašlukom, dvojio sam oko deserta. Na sreću, cvečnknedla je bila velika, s puno prezla na putru, dobrog skuhanog i rahlog tijesta. Okruglica od šljiva tako je na kraju malo ublažila gorčinu koju sam osjećao u ustima, no nedovoljno da umanji loš ukupni dojam.
Od muke sam gotovo posegnuo i za trećom kupicom vrlo pitkog škrleta Vinarije Voštinić Klasnić, koji ovdje toče i na čaše. Mlada dama koja nas je služila ljubazno odlučila je ne naplatiti mlince, vidjevši da ih nisam ni taknuo, pa ću joj ovom prilikom oprostiti što se nije sjetila pitati kako pečeno meso želim i još poneku grešku u servisu. Witch of Grich nepretenciozno je mjesto u kojem za nevelik novac nude i zaboravljena jela u pristojnim porcijama, no glavni vještac morao bi dobro zamiješati čarobni kotao da bi bistro postao mjesto u koje bih ponovo rado došao. Istine radi, nekoliko mi je ljudi kojima vjerujem ranije spomenulo da su ovdje fino jeli pa je u mom slučaju možda ipak riječ bila o nekim coprijama.
KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran
HRANA: 5/10
USLUGA: 6/10
AMBIJENT: 7/10