ZAJEDNO U VINOGRADU

ZAJEDNO U VINOGRADU, ZAJEDNO U PODRUMU: Grožđe ne pada daleko od trsa, a to dokazuju hrvatski vinari i njihova djeca!

    AUTOR:
    • Saša Špiranec

  • OBJAVLJENO:
  • 29.11.2018. u 07:41

Jastrebarsko, 260218.
Vinarija Tomac.
Na fotografiji: Tomislav i Zvonimir Tomac.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / HANZA MEDIA

Zašto toliko ljudi teži baviti se vinom i vinogradarstvom, a ne nekim drugim, finijim, jednostavnijim i isplativijim poslom, uvijek će biti misterij.

Težak cjelogodišnji rad, čiji rezultati ovise o faktorima na koje se ne može puno utjecati, poput vremena, zakonodavstva te ćudljivosti i okrutnosti tržišta, dovoljno je prije da potjera ljude iz tog zanimanja nego da ih privuče. Međutim, u stvarnosti je drukčije i broj vinara stalno raste. U racionalnosti je teško pronaći uzroke, jer za bavljenje vinom prvo treba nesmiljeno i neprestano ulagati. Dakle, zaduživanje vam ne gine. Prvo vrijeme, od godine do tri, samo se troši: na opremu, u vinograde, u znanje, u proizvod. Kad se nakon tri godine počne vraćati prvi novac, čekaju vas nova ulaganja, jer stižu nove berbe, a i tržište na koje ste iskoračili traži ulaganje. U konačnici, uloženo se neće moći uživati dvadeset godina (ako je vinarija vrlo uspješna najmanje 15 godina), jer tek tada u prosjeku dolazi trenutak kad zarada pokrije sva ulaganja i dugove.

Kaldir, 230218.
Ocevi i sinovi u vinogradu i podrumu. Na fotografiji: boce malvazije Benvenuti.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Šebelić / HANZA MEDIA
 

Nakon dvadeset godina vaša je vinarija zasigurno već zastarjela ili je kapacitetom premala i ne gine vam novi ciklus zaduživanja, tako da će na kraju, ako ste uspješni kao poduzetnik, tek druga generacija vaše obitelji (ako nije riječ o raspikućama) uživati u plodovima vašeg rada bez toga da im nad glavom visi sjekira ovrhe ili nekog drugog prisilnog načina naplate. Nakon tako dugačkog ciklusa u kojem ste zapravo radili za druge, one koji dolaze iza vas, niste ni njih zbrinuli kao bogataše. U najboljem slučaju zarađivat će pristojno i živjeti solidno, životom ispunjenim putovanjima i susretima s ljudima sa svih kontinenata, ali nikad neće imati jahtu, penthouse u centru bilo kojeg grada ili luksuzni sportski auto. Najviše čemu se mogu veseliti ako su uspješni dobar je terenac i skupi moderni traktor.

Jastrebarsko, 310817.
Vinarija Tomac na vinskoj cesti na Pljesivici u neposrednoj blizini Jastrebarskog trenutno ima ovogodisnju berbu grozdja za proizvodnju crnog pinota. Obitelj Tomac; vlasnik Zvonimir, sin Tomislav i supruga mu Martina s djecom Martinom i Petrom vec 100 godina proizvodi i zivi od vina. Najpoznatiji su njihovi pjenusci Classic, Diplomat, Tom, Millenium i Rose. Osim pjenusaca proizvode i Grasevinu, Rajnski rizling, Chardonnay, Crni pinot i dr.
Foto: Berislava Picek/ CROPIX
Berislava Picek / HANZA MEDIA
 

Pa ipak, mnogi mladi ljudi danas umjesto programiranja igrica i genijalnih aplikacija uz pomoć kojih će zaraditi nezamisliv novac sanjaju baš to, baviti se vinom i vinogradom, naslijediti i unaprijediti obiteljski posao. Godinama smo na sajmovima susretali osnivače vinarija, figure velikih imena i još većih karaktera koji su pokrenuli obiteljski biznis i koji su zaslužni za brojne slavne etikete koje susrećemo u restoranima i trgovinama diljem zemlje i svijeta. Međutim, i ta se slika dramatično mijenja. Druga, nova generacija u brojnim je slučajevima zauzela mjesto svojih očeva i majki. Na prvim pojavljivanjima bili su sramežljivi tinejdžeri, ali nije dugo trebalo da postanu samouvjereni i znatiželjni nasljednici koji vam s jednakom strašću kao i nekoć roditelji izlažu priču o svom vinu. Neki od njih imaju jake roditeljske figure i nemaju ili ne žele odgovornost za rezultate posla, oni samo provode dobro utaban obrazac uspjeha, koji obično nadgledaju očinske ili majčinske figure.

Dubrovnik, 250711.
Na fotografiji vinarija Andra Crvika poznatog konavoskog vinara iz Komaja.
Foto: Zoran Kusalo / CROPIX
Zoran Kusalo / HANZA MEDIA
 

S druge strane postoje i oni koji imaju vlastitu ideju, samostalni, koji su stupili na scenu s namjerom da mijenjaju stvari ili barem da preuzmu odgovornost. Danas se bavimo s takvima. Promotrivši tko bi to sve mogao biti, pronašli smo sasvim različite obrasce među njima, pa smo ih dodatno podijelili po skupinama.

Pioniri

Oni su bili prvi. Vinska scena se još razvija, a oni aktivno sudjeluju u tome. Dok je ostatak druge generacije još bio u osnovnoškolskim ili srednjoškolskim klupama, a ostali vršnjaci bježali iz obiteljskog biznisa u svijet ili se pak pokoravali volji i viziji čvrste roditeljske figure, oni su kreirali prve promjene.

Tomac Tomislav (sin) + Zvonimir (otac)

Jastrebarsko, 260218.
Vinarija Tomac.
Na fotografiji: Tomislav i Zvonimir Tomac.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / HANZA MEDIA
 

Zvonimir Tomac uz Velimira Koraka najznačajnija je figura plešivičkog vinogorja. Ima strahovit talent za trgovinu i osjećaj za dizajn, ali brižnost kojom održava vinograde, pa svojedobno i pravodobno prepoznavanje Plešivice kao mjesta idealnog za proizvodnju pjenušaca glavni su razlozi koji su Tomce doveli do statusa jedne od najvažnijih vinarija u zemlji. Međutim, strast i ekspertiza koje je u kreaciju vina unio Tomislav Tomac vinariju su uveli među besmrtne. Posvećenost ekološkoj proizvodnji i biodinamici, perfekcionizam u podrumu, osluškivanje i praćenje najboljih na svijetu u svojoj kategoriji, hrabrost u uvođenju novog i tržištu nepoznatog i drugi smioni autorski potezi odveli su Tomce na novu razinu, a to je Tomislavova zasluga.

Benvenuti Nikola i Albert (sinovi) + Livio (otac)

Kaldir, 230218.
Ocevi i sinovi u vinogradu i podrumu. Na fotografiji: Nikola, Livio i Albert Benvenuti.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Šebelić / HANZA MEDIA
 

Prvo smo ih upoznali kao lica koja stoje iza etiketa svoje vinarije na vinskim sajmovima. Dva šarmantna i zgodna mladića privlačila su poglede mnogih, no ono što zbog urođene im samozatajnosti nismo znali jest to da nisu manekeni svog oca, nego da iza vina stoje baš njihova ideja i njihov trud. Otac Livio im je prepustio kormilo na samom početku, čim se uvjerio da su odgovorni i da su ozbiljno zagrizli i žele biti vinari. Rezultati koje su u međuvremenu postigli i nagrade koje su osvojili na najvećim svjetskim i domaćim ocjenjivanjima svrstali su Benvenuti vinariju na sam vrh vinske scene Istre i Hrvatske.

Reformatori

Oni stupaju na scenu kad je obiteljski brend poznat, kad se vinska kultura u cijeloj zemlji dobrano razvila, međutim, mijenjaju kurs broda kojim plove u novom pravcu. Uvode novi sortiment ili mijenjaju stilski izričaj postojećeg. Dižu kvalitetu, mijenjaju dizajn, popravljaju prisutnost na tržištu i obavljaju druge aktivnosti, nekad učeći od drugih, a nekad vlastitom inventivnošću.

Crvik Petar (sin) + Andro (otac)

Dubrovnik, 260218.
Vinari i vinogradari Petar i Andro Crvik. Tonci Plazibat / CROPIX
Tonči Plazibat / HANZA MEDIA
 

Andro Crvik jedan je od najvažnijih vinara konavoskog vinogorja iz zaleđa Dubrovnika i sinu Petru, kojeg krasi rijetko viđena strast i posvećenost kad je kreacija vina u pitanju, nije bio nimalo lako proturiti svoje ideje oko promjene stila vina koji su njegovali dotad. Ništa lakše nije bilo ni s dizajnom i nazivljem. Međutim, uspio je u svemu i danas su vina Crvik neosporno najuspješniji brend tog vinogorja. Plavac mali Pomet na lokalnom ocjenjivanju ostavio je iza sebe Dingače i druge plavce s Pelješca, a njihov merlot i malvasija dubrovačka među traženijim su etiketama tih sorti na tržištu.

Sladić Ante (sin) + Marinko (otac)

Plastovo, 220218.
Otac Marinko i sin Ante Sladic u vinariji Sladic u Plastovu kod Skradina
Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX
Nikša Stipaničev / HANZA MEDIA
 

Vinarija iz Plastova kraj Skradina proizvodila je dva vina solidne kvalitete i skromnog tržišnog dosega, a djeca nisu predložila promjene. Ante, Juraj i Iva troje su djece, od kojih svako ima vlastiti udio u reformaciji brenda Sladić. Iva je zaslužna za dizajn, a Ante i Juraj za enologiju i trgovinu. Otac Marinko još je glavni, ali je tip osobe koja pušta mlade da rade i donose vlastite odluke. Zato se u toj vinariji rodilo monosortno vino Lasina koje bi, bude li sreće, moglo postati povijesno, jer je prvo ukazalo na strahovito velik potencijal te sorte za velika, a nježna vina. Svojedobno smo je prozvali dalmatinski pinot crni ne bi li potrošačima približili prirodu sorte. Sada su uslijedila i druga monosortna vina, a autohtone sorte postale su okosnica budućnosti.

Prović Monika i Vjekoslav (djeca) + Branko (otac)

Opuzen, 230218
Otac i sin, Branko i Vjekoslav Provic, vinari iz Opuzena pokraj Metkovica.
Snimljeni u svojoj vinariji.
Na fotografiji : Branko i Vjekoslav Provic.
Foto: Ivo Ravlic / CROPIX
Ivo Ravlić / HANZA MEDIA
 

Vinarija Prović bila je poznata prije svega po svom restoranu i hotelu Merlot u Opuzenu na ušću Neretve. Radili su solidna vina od internacionalnih sorti koja se nisu uspijevala probiti na šire tržište. Reforma je stigla s uvođenjem autohtonih sorti u asortiman na poticaj djece, a osobito sorte zlatarice, koja daje unikatno osvježavajuće i lagano vino idealno za proljetne i ljetne vreline. Kvaliteta svih vina općenito je rasla, a dizajn je postao poželjan i autentičan. Danas rade i prekrasan rose, trenutačno možda i najbolji dalmatinski rose.

Deklić David i Dino (sinovi) + Marino (otac)

Vizinada, 230218.
Ocevi i sinovi u vinogradu i podrumu. Na fotografiji: Deklic David, Mario i Dino.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Šebelić / HANZA MEDIA
 

Obitelj Deklić je ozbiljna ugledna istarska vinarska obitelj iz vinorodne Vižinade, s vinarijom kapaciteta više od 100.000 litara. Međutim, svu svoju dosadašnju proizvodnju prodavali su u rinfuzi, ponajviše istarskim restoranima. S ulaskom sinova Davida i Dine u posao, porasle su ambicije i rodila se želja da izgrade obiteljski brend i da se vino više ne prodaje anonimno, nego buteljirano pod obiteljskim imenom. David i Dino taj posao rade vrlo uspješno i neće proći puno vremena prije nego što ime Deklić postane standardna sastavnica vinskih listi standardnih restorana.

Buhač Domagoj (sin) + Ivan (otac)

Ilok, 230218. Fotografije za temu Ocevi i sinovi u podrumu i vinogradu. Na fotografiji: Ivan (otac) i Domagoj Buhac u svom vinogradu iznad Dunava u Iloku. Foto: Vlado Kos / CROPIX
Vlado Kos / HANZA MEDIA
 

Iločka vinarija proslavila se izvrsnim omjerom cijene i kvalitete. Još prije šest, sedam godina impresionirali su mekanim i sočnim merlotom na kojima su brojni restorani dobro zarađivali. Poslije su došle i druge sorte, cabernet, graševina i traminac. Domagoj je počeo u podrumu kao srednjoškolac, da bi ubrzo suvereno vodio vinariju i predstavljao vina u cijeloj zemlji. Ideja mu je raditi svježija i laganija bijela te bogata i sočna crna vina.

Bačeni u vatru

Oni su potaknuti od svojih roditelja s namjerom, ali situaciju u kojoj su se našli odlično kontroliraju i ne treba im mnogo vremena da se osamostale. Investicije su obavili roditelji, pripremili im brižno cijeli biznis, pa im dali da upravljaju njime. Oni su brižni i odgovorni i svoju misiju ne shvaćaju olako. Kreativni su i donose rješenja nužna za uspjeh, ali to rade postupno i bez puno buke. Rastu organski i primjećujete ih samo zato što im susrećete vina na tržištu, a ne zato što su karizmatični ili samopromotori.

Batistić-Zure Ivan i Marko (si- novi) + Bartul (otac)

Dubrovnik, 260218.
Vinari i vinogradari Ivan, Marko i otac Bartul.
Tonci Plazibat / CROPIX
Tonči Plazibat / HANZA MEDIA
 

Batistići imaju sličnu priču kao i Provići. Uspješan obiteljski restoran u Lumbardi na Korčuli u kojem su prodavali sve što su proizveli u vinogradu. Otac se bavi ribom i nema vremena za vođenje vinarije s tržišnim ambicijama, pa je upitao sinove jesu li spremni za život vinara. Objeručke su prihvatili i proizveli vrlo ambiciozan grk u raznim izdanjima. Od pjenušca, preko standardnog svježeg vina do onog odležanog u bačvama sur lie metodom. Za kraj, tu je još i izniman prošek. Još prikupljaju iskustvo, ali budućnost grka kao sorte i u njihovim je rukama.

Mežnarić Hrvoje (sin) + Franjo (otac)

Varazdin, 260218.
Otac i sin Meznaric, Franjo i Hrvoje (sin) za tekst o Ocevi i sinovi u vinogradu i podrumu.
Na fotografiji: Franjo i Hrvoje Meznaric u podrumu.
Foto: Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Željko Hajdinjak / HANZA MEDIA
 

U okolici Varaždina nitko nije previše ambiciozan kad je riječ o vinima. Iako je riječ o kraju iznimno bogatom vinogradima, hobistička proizvodnja za vlastite potrebe najčešći je oblik vinarenja, a oni koji igraju na tržištu zadovoljavaju se prodajom rinfuznog vina ugostiteljima za bagatelnu cijenu. A onda je Hrvoje Mežnarić rekao svom ocu Franji: "Gledaj, radit ćemo jedno vino kakvo ti i tvoji prijatelji volite popiti, da ti se nađe, a ostalo prepusti meni". I napravio je malu butiknu vinariju u kojoj se rađa jedan od najfinijih domaćih sauvignona te sjajan i šarmantan pinot crni koji se danas uspješno prodaju diljem Hrvatske.

Revolucionari

Oni mijenjaju sve iz temelja. "U redu, tata, mi radimo vino, ali odsad ćemo ga raditi sasvim drukčije. Malo se makni sa strane da se mi uhvatimo posla, da vidiš kako to zapravo treba." Tako je otprilike izgledao dijalog revolucionara i roditelja kad su klinci odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Obično je riječ o anonimnoj vinariji ili tek obiteljskom hobiju i roditeljima ne preostaje puno argumenata u toj raspravi, nego prepustiti inicijativu i pomoći iskustvom i novcem koliko god mogu.

Ivančić Krešimir (sin) + Milan (otac)

Jastrebarsko, 260218.
Vinarija Ivancic.
Na fotografiji: Kresimir i Milan Ivancic.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / HANZA MEDIA
 

Obitelj Ivančić ima veliku i dugačku tradiciju pravljenja vina, kao i mnogi drugi susjedi s Plešivice, nakon Kutjeva najpoznatijeg vinorodnog mjesta u kontinentalnoj Hrvatskoj. Međutim, prodajom su se bavili na najstaromodniji način, izravno na sajmovima, a vina ni stilski nisu bila daleko do tog atributa. Krešimir je preuzeo podrum u svoje ruke, angažirao je enološkog konzultanta i umjesto jeftinih mirnih vina danas radi jedan od najboljih pjenušaca koji uspijeva i naplatiti po jednakoj ili boljoj cijeni kao i drugi već davno afirmirani konkurenti. Njihov novi brend zove se Griffin i danas je jedan od traženijih na hrvatskom tržištu.

Baničević Frano (sin) + Paval (otac)

Dubrovnik, 260218.
Vinari i vinogradari Frano i otac Paval.
Tonci Plazibat / CROPIX
Tonči Plazibat / HANZA MEDIA
 

Vinarija Toreta iz Smokvice na Korčuli jedan je od prvih manjih obiteljskih brendova vezan uz sortu pošip. Još od godina prije nego što se pošip raširio u cijeloj Dalmaciji, sigurno spadaju među zaslužnije za njegovu današnju popularnost. Paval i Frano vrlo su bliski, jednako u poslu, kao i u pogledu na vino. Njihov pošip čuva obličje tradicionalnog zrelijeg pošipa, danas kad pošip možemo pronaći u najrazličitijom stilskim izričajima, od laganog i aromatičnog vina do bogatog i kremoznog dozrijevanog u drvu. Frano danas vodi brigu o svim segmentima obiteljskog posla.

Nasljednici

I drugi predstavnici druge generacije su nasljednici, ali ova je grupa posebna po tome što brine o baštinjenom poslu na način da ga očuva izvornim što je više moguće, samo s finim i nužnim podešavanjima kvalitete, stilskog izričaja i dizajna. Taman koliko tržište očekuje i traži. Oni imaju poznati, već afirmirani brend zahvaljujući angažmanu svojih roditelja, ali ga danas vode suvereno i samostalno. Brinu o svakom segmentu svog vina, od vinograda, preko kvalitete, dizajna do tržišnog nastupa i odgovorni su za rezultate vinarije.

Peršurić Ana i Katarina (kćeri) + Đordano

Persurici, 230218.
Na fotografiji: Ana i Katarina Persuric, proizvodjaci pjenusaca.
Foto: Goran Sebelic / CROPIX
Goran Šebelić / HANZA MEDIA
 

Vinarija Peršurić poznata je po brendu Misal, linije poznatih istarskih pjenušaca. Pokojni Đordano radio je na institutu u Poreču i bio je jedan od najvažnijih domaćih enoloških stručnjaka. Prvi je uveo najviše svjetske standarde proizvodnje pjenušaca u Hrvatsku, i njihova obiteljska vinarija dandanas je najuzorniji primjer kako bi trebala izgledati obiteljska šampanjerija. Svojim pjenušcima pokrivaju gotovo sve stilske izričaje, od sasvim suhih do desertnih pjenušaca te od lokalnih monosortnih do klasičnih internacionalnih blendova. Ana i Katarina završile su Agronomski fakultet, uspješno rukovode vinarijom i bezgrešno provode prakse kojima ih je podučio otac.

Izdvajamo

Iz drugih medija