Henrikova darovnica iz sredine 11. stoljeća najstarije je svjedočanstvo o njemu. Tom je prigodom kaštel kao nagrada za osvojeno hrvatsko područje darovan Ulrichu Weimarskom, potom su njime vladali akvilejski patrijarsi, početkom 14. stoljeća preuzeli su ga gorički grofovi, da bi u 16. stoljeću imanja prešla k Habsburgovcima. U ratu protiv Mlečana Belaj je pretrpio velika oštećenja pa ga je poslije iz temelja obnovio Daniele Barbo. U vlasništvu obitelji Barbo bio je do 1668., kad ga je kupio habsburški plemić J. W. Auersperg. Ta je obitelj bila vlasnik objekta sve do 1945., kad je nacionaliziran. Danas, nažalost, čak ni mnogi Istrani ne znaju da Belaj postoji. A kakve to veze ima s ruskom obitelji Belay?
- Godinama smo dolazili u Umag zbog tenisa, a onda slučajno doznali za dvorac Belaj čije je ime jednako našem prezimenu i zaželjeli veliku želju: da postanemo njegovi vlasnici. Tako je i bilo i moj ga je otac Oleg Belay kupio 2012. godine. Budući da u dvorcu postoji vinski podrum, a okružen je vinogradima, bilo nam je logično početi proizvoditi vina. A tu sam se ja uključio - ispričao nam je Žan Belay u zagrebačkom restoranu Noel, gdje je predstavljao svoja vina Dvorac Belaj.
- Iako sam u Londonu završio poslovni menadžment, odlučio sam se jednostavno preseliti iz Moskve u istarsko mjestašce Cerovlje s dvjestotinjak stanovnika i početi proizvoditi vina - nastavio je Žan Belay i dodao kako mu se život u Istri “uvukao pod kožu”. - Za razliku od većine vinara u Istri, mi jednostavno ne želimo proizvoditi svježa vina. Na tržište plasiramo vina koja su odležavala u inoksu i obavezno u drvu, i to u bačvama od slavonskog hrasta - pričao nam je dok se otvarala boca Castle Belaj malvazije iz 2012. koju je chef restorana Goran Kočiš majstorski i hrabro upario s pečenim odreskom vratine crne svinje uz kelj i kaki jabuku. Profinjene kapljice uz pečenu vratinu? Savršeno, jer zašto se i takvi dijelovi mesa ne bi posluživali u renomiranim restoranima uz zvučne etikete vina.