Tog prohladnog utorka prošetali smo Opatovinom i odlučili svratiti do Bornsteina. Zašli smo u prostrano dvorište skriveno od pogleda javnosti pa produžili stepenicama do vinoteke. Vani ništa nije dalo naslutiti kako je prostor ispunjen do posljednjeg mjesta, a čim smo otvorili vrata ugostio nas je zvonki smijeh i žamor dobro raspoloženih ljudi koji su došli popiti dobru čašu vina, a usput i čuti dvije tri o filmovima koje bi si rado pustili u neko lijeno popodne dobro zašuškani u deku. Naime, koncept pod nazivom Vino&Kino u organizaciji Jelene Bulum održava se svakog prvog utorka u mjesecu, a spaja lijepa vina i dobre filmove za koje je ovog puta bio zadužen Martin Milinković.
Vinske zvijezde ovog puta bila je neskromno mogu reći prava vinska legenda Giorgio Clai sa svojom desnom rukom Dimitrijem Brečevićem te Ivan Ipša, mladi predstavnik istarske vinarije Ipša čija obitelj spada ujedno i u red vrlo cijenjenih uljara.
Vrijedno je spomenuti kako od nedavnih uspjeha svakako treba izdvojiti uvrštavanje Clajevog sv.Jakova na Decanterovu listu 10 vina koja trebate probati prije smrti, a Ipšina ulja su petnaesti put zaredom uvršteni u Flos Oli sa sjajnih 97 bodova od maksimalnih 100.
Uslijedio je prikaz Claijevih vina, a sama prepoznatljivost lijepo se ocrtava u njegovoj rečenici: “Bolje da mi ne vole vina nago da ih ne prepoznaju!”. I to je istina. Clai izuzetno mnogo drži do prepoznatljivosti vina, za što je po njemu presudan terroir i maksimalno izbjegavanje “kemije” u vinogradu i podrumu. Etikete kao što su Brombonero, Sv. Jakov, Ottocento bijeli i Ottocento crni, Tasel i Claijev Pjenušac itekako su prepoznate ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Osebujni Clai rado uspoređuje ljude s trsovima. Kao što često konzumiranje antibiotika i sintetičkih vitamina slabi osnovni ljudski imunitet, tako i kemijsko tretiranje vinograda slabi trsove. Ali mogli bismo njegovu filozofiju raspisati na tomove knjiga, na kraju ipak treba spomenuti njihov new entry koji svakako vrijedi probati, a to je Malvazija Baracija 2017.
Nakon Claia, glavnu riječ preuzeo je Ivan Ipša, sin Klaudija Ipše. Inače, ova obitelj prvotno se etablirala sa svojim maslinovim uljima čemu u prilogu ide i već ritualni ulazak na Flos Olei listu uz vrlo visok broj bodova. U jednom od svojih prethodnih intervjua koje je svojevremeno dao za Novi list, Klaudio je otkrio kako je zapravo cijela priča s uljem krenula devedesetih iz ljubavi prema terasama gdje se su se još onda nalazili maslinici i želje da se imanje ne zapusti i zaraste u šumu. Njegov sin Ivan ovog puta je predstavio dva ulja. Pomalo divlju i neukrotivu istarsku bjelicu i nešto nježniji leccino. Od vina, predstavili su kupažu refoška i merlota – Santu Elenu te Malvaziju 2015. Koja je apsolutno razgalila posjetitelje. Njihova vinska priča nije nova. Trsovi su ovdje već više od deset godina, a krenuli su od jednog manjeg obiteljskog vinograda čisto da imaju za namiriti vlastite potrebe. I dobro da jesu jer nastave li raditi ovakva vina pred njima je više nego svijetla budućnost.