Razlog je najvjerojatnije u pomalo gorkastom okusu ovog povrća, ali i mirisu. Prokulice, odnosno kelj pupčar ubraja se u obitelj kupusnjača (u kojoj su brokula, kelj, cvjetača, kupus...) i sadrži znatne količine sumpornih tvari. Koliko su one korisne, jer povećavaju sposobnost jetre da stvara enzime koji neutraliziraju potencijalno otrovne tvari, toliko su na nosu neugodne. Istina, što smo stariji, prokulice su nam, ne samo zbog toga što su odličan izvor vitamina, minerala i omega-3 masnih kiselina sve češće na jelovniku, nego i zbog toga što su stvarno fine. Postat će ukusne i drugima ako ih pripremimo možda na drukčiji način, a ne samo kuhane i s “maslinjakom” kako ih mnogi vole jesti. Možda će u doba godine kada nastojimo organizam očistiti od blagdanskog prejedanja biti dobar stimulans da ih uvrstimo na jelovnik i činjenica da stotinu grama prokulica sadrži samo 40 kalorija! Ako ih nećete pripremati odmah nakon kupnje, u hladnjaku, ako ih pravilno čuvate, mogu ostati svježe i do deset dana. Stavite ih u plastičnu vrećicu tako da ih njome čvrsto i omotate i maksimalno istisnite zrak. Naravno, nemojte ih prati prije nego što ih stavite u hladnjak jer će to ubrzati proces kvarenja. Tek neposredno prije pripreme operite ih pod mlazom tekuće vode, ali ih nemojte namakati jer tako gube hranjive tvari. Najviše će hranjivih tvari sačuvati ako ih kuhate na pari, međutim postoje i drugi načini pripreme u kojima dolazi do izražaja i njihov sakriven, slatkast okus.
Fusilli s kestenom i prokulicama
Prokulice sa špekom, lukom i pečenim lješnjacima
Hladetina s ciklom i prokulicama
Varivo od leće, kukuruza i prokulica
