Jedan petak navečer smo im banuli spontano i bez rezervacije, što zapravo ne bismo preporučili jer je ova konoba popularno mjesto za ručak i večeru. Posrećilo nam se jer smo se pojavili na vratima Konobe Jure prije nego što je krenula navala najavljenih gostiju.
Naručili smo goveđu juhu za predjelo (25 kn/porcija), koja je na stol stigla iz drugog pokušaja, kipuća i nabrzinu napravljena. Upravo zbog toga bila je lako zaboravljiva, ali poslužila je svrsi da nas zagrije nakon vjetrovita dana.
Konoba Jure inače je poznata po izdašnim porcijama, u što smo se i sami mogli uvjeriti kada je na stol stigla naša narudžba raviola u umaku od vrganja i tartufa (125 kn), pljukanaca “Jure” s pršutom, gljivama i istarskom kobasicom (75 kn) te lignji šufiganih u padeli s palentom (130 kn). Posluživanje sva tri jela u tavama u kojima nastaju doista je odličan detalj prezentacije jer gost dobije mogućnost uživati u svim sokovima svoga jela. To smo svakako iskoristili, pogotovo kod lignji koje su bile u slasnom umaku na bazi luka, rajčice, vina i začina. Jedina zamjerka bio nam je obični kupovni bijeli kruh koji je ipak malo prejednostavan izbor, pogotovo ako uzmemo u obzir da sami rade odličnu tjesteninu pa im kruh ne bi trebao predstavljati veliki problem. No, valja primijetiti i da je za ubiranje ostataka u tavi i dalje dobro poslužio.
Lignje poslužene s palentom bile su doista velike i bilo ih je i više nego dovoljno. Pucale su pod zubima i bile dobro spremljene, a palente nam je čak malo i falilo, što se u restoranima na obali ne događa baš često. Pljukanci su bili svima favorit što se tiče jela, a tome je svakako doprinijela istarska kobasica koja je dala poseban okus i blagu pikantnost cijelom jelu. Sama tjestenina bila je izvrsna i lijepo oblikovana te je predstavljala pravi užitak. Isto je vrijedilo i za raviole punjene kremastim sirom, a u tavi su došli u umaku od vrganja dopunjenom naribanim tartufima. Ravioli su imali izrazito zemljanu notu u okusu, a bili su dobro spremljeni. Uz njih nam je poslužen i sir za posipanje, što smo iskoristili. Tartufi su bili odmjereno dozirani tako da se fino osjete, ali da ne preuzmu. Sva tri jela bila su primjer bogate i zasitne hrane koja stvara ugodu i kojoj bismo se iznova vraćali.
Za susjednim stolovima gosti su uživali u svježoj ribi koju je konobar prije pripreme donio za stol i pokazao, što nam se svidjelo pa bismo idući put isprobali i taj dio jelovnika.
Za desert smo odabrali cheesecake sa šumskim voćem i voćnu kocku (20 kn/komad). Iako je primjer retro kolača, voćna kocka zapravo je bila osvježavajuća i iznenađujuće lagana, sa slojevima biskvita i kreme te u želatini zarobljenim voćem. Cheesecake je bio ugodnog okusa, ali nije bio posebno upečatljiv. Posluga je bila susretljiva i užurbana, a atmosfera opuštena.
