Konoba Tri piruna
Ul. Roca Pave 5
22211 Vodice
091 576 7751
U većini naših uzmorskih mjesta restoranska scena bliža je užasu nego nečemu čime bismo se trebali dičiti. Red prevare, red neznanja, red ignorancije - to je hrvatska restoranska stvarnost koja se u ovom našem slučaju svakodnevno u tzv. sezoni nudi gostima pod domaćom gastronomijom. Kad nađete izuzetke, treba im dizati spomenike.
U Vodice, gdje mi žive dobri prijatelji, posljednjih dvadesetak godina često navraćam pa mogu reći da imam jako dobar uvid u to što se ondje događa s restoranima. Stanje je u “prvom redu do mora” upravo onakvo kakvo u nas prevladava: ne jesti! Uz časne iznimke - nekad Brunac, već dugo Gušte i Araus, odnedavno uz odličnu peku u konobi Tropicana - pojavila su se čak tri dobra restorana: prije koju godinu Gulož, zatim najnoviji, prošlog ljeta otvoren minijaturni bistro Slar i ovaj o kojemu je riječ: Tri piruna.
Iako je već u ovoj trećoj godini postojanja sigurno potvrdio reputaciju, u njemu sam prije koji mjesec bio prvi put, na nagovor vodičkih prijatelja koji su rekli da slovi za najbolji restoran u “selu”. Točno je tako. Je li to utjecaj slavnoga šibenskog Pelegrinija, takoreći na puškomet od Tri piruna, ili jednostavno odluke gazde da se izdigne iz sivila okruženja - gostima je sigurno svejedno i ne misle na to. A oni su krajem rujna, kada smo nas četvero došli na večeru, sasvim popunili restoran, tako da je nama pripao posljednji, gotovo pomoćni stol uz velike gradele.
One su, odmah je to bilo jasno, i jedan od njihovih glavnih aduta. Uz tri velika frižidera za odležavanje mesa, costate, fiorentine, bifteci, čak i konjetina, pečeno odležano meso je nešto što sasvim sigurno jako privlači goste. I mi smo na kraju večere pojeli jedan ozbiljno veliki T-bone, pečen po najboljim uzusima zanata.
Sve ostalo što smo jeli sasvim je u drugom stilu. Oslanjajući se na tradiciju, po načinu kako se kuha i servira i kakvi su vrlo dobro obučeni konobari, Tri piruna su fine dining restoran. Jedino što od toga odstupa je nonšalantan prostor s daškom konobe, što je u svakom slučaju meni simpatično.
Za početak smo jeli “Babinu paštetu od ribe”, vrlo ukusnu i vrlo klasičnu, koju su, u želji da bude atraktivnija, po vrhu dosta konvencionalno ukrasili s malo pastrvine ikre. Kao drugo predjelo jeli smo dobru salatu od hobotnice, serviranu jako raskošno i lijepo, s kaparima, kaparonima i cherry rajčicama. Po sredini salate kočoperio se kreker od rižina brašna i tapioke u obliku fišeka koji je služio kao “vaza” za nekoliko cvjetića.
Puževi su bili najatraktivnije predjelo. Iako je u Vodicama to tradicionalno i uobičajeno jelo, ovo je prvi restoran u gradu i široj okolici u kojem sam naišao na tako dobro spravljeno. Za glavno jelo naručio sam skradinski rižot, i to više iz znatiželje da vidim znaju li s njim. Kako sam ga jeo puno puta, i to spravljen na klasičan način po tradicionalnoj recepturi, mogu meritorno suditi da je ovaj u Tri piruna izvanserijski dobro spravljen. Izvrsna okusa i sa svim propisanim sastojcima klasičnog recepta.
Foie gras, jedno od jela koje su naručili prijatelji, a koje sam i ja probao, također je bio potvrda kuharskog znanja. Odlično pečena guščja jetra servirana na kuhanoj leći s kompotom od višnje maraske, a za lijep dojam - o kojem ovdje jako vode računa - u kutu tanjura nekad trendovska pjenica u kojoj nisam vidio ozbiljniji smisao. Unatoč tome, jako, jako pozitivan dojam i u ovom stilu jedan od vrhunaca regionalne gastronomije.
KATEGORIJA: Restoran visoke kuhinje
HRANA: 8/10
USLUGA: 8/10
AMBIJENT: 7/10