Recenzija: Pojoda, Vis

Riječ “Pojoda” s usana će svakog ljubitelja i poznavatelja Visa i viške gastronomije silaziti s posebnom strašću i ljubavlju, ili pak nostalgijom i melankolijom ako se isti ne nalazi na samom otoku, nego ga o svojem boravku na tom mjestu izvještavate preko telefona. Prema Visu nitko nije ravnodušan i mnogi s njim ulaze u pravi ljubavni odnos, u središtu kojeg je često obožavana Pojoda. Nije stoga neobično da je upravo taj restoran prije tri godine proglašen najboljim restoranom Dalmacije po izboru Dalmacija Wine Expoa.

Jasno je, dakle, da je posjet otoku i gradu Visu nepotpun bez zalaženja u tu instituciju koja, za razliku od ostalih viških restorana, radi cijele godine. Jelovnik obiluje kreativnim morskim jelima, dosjetljivim kombinacijama plodova zemlje i mora, najčešće grahorica i ribe kao pozdrav nekim drugim krajevima iz kojih je ta tradicija davno doplovila.

Tradicionala jela
Kao i cijelim otokom, i pojodskom terasom sredinom svibnja širili su se intenzivno opojni mirisi naranča u cvatu, puno jači od bilo kojeg vina koje smo naručili (i popili). Iako je viška ljetna sezona na mnogim mjestima tek počinjala, za ručak je terasa u Pojodi bila ugodno popunjena. Ovaj put zaobišli smo ziheraške zvijezde jelovnika, famozni bronzinić i OrBiKo (kombinaciju ječma, biža i kozica).

Krenuli smo lagano, salatom od palamide s jajima i kaparima te s tunom u kaparima. Dok je u salati postignut izvrstan omjer začina i ribe kao glavnog sastojka, tuna u kaparima razočarala nas je na više razina. Meso tune (ili luca) bilo je suho, bezukusno i neprepoznatljivo, a glavnu ulogu u umaku od kapara imala je prekisela majoneza (vjerojatno u Dalmaciji popularniji Tommy). Nažalost, niti ribe, niti kapara osjetiti bilo nije. Pašta fažol na brujet, još jedna viška specijalnost, imao je okus – samo kao dobro skuhani pašta fažol. Od brujeta ni b. Da smo naručili paštu fažol, zadovoljno bismo cmaknuli, ovako, ponovno razočaranje. Ručak je spasio morski pas u vinu, pravi primjer kako jednostavna jela mogu postati zvijezde dana ako su spravljeni precizno, i bez puno komplikacija. Svježi pas, malo češnjaka, peršina, mrvica, ružmarina i, naravno, bijelog vina. Meso psa fino izbalansirano s kiselošću umaka i nadograđeno začinima; morski pas na buzaru, izvrsno! Za kraj, s obzirom na to da porcije nisu prevelike, crveni rižoto od sipe u kojem je sipa savršeno mekana, ali dok se ona bori s umakom od paradajza, pobjedu odnosi papar čiji okus prevladava.

Visoka očekivanja
Daleko od toga da je većina isprobanog bilo neukusno ili loše, ali od Pojode smo ipak očekivali više. Očekivali smo punoću i izbalansiranost okusa u baš svakom jelu koje smo naručili, jer fantastična ideja na papiru nije dovoljna. Nadali smo da će se strast kojom su osmišljavana i interpretirana jela viške tradicije osjetiti i na tanjuru, a to se nije dogodilo.  Možda su visoka očekivanja uzrok strogoći, a možda su u Pojodi malo zadrijemali na lovorikama. Ne možemo okriviti ni “visoku sezonu” jer je ona na otoku nije ni počela. Svjesni nevjerice i bijesa vjerne pojodske sljedbe nakon ovog teksta, nadamo se da je stečeni dojam iznimka, a ne pravilo.
Ceh za gore navedeno, plus butelja Lipanovićeve Vugave iznosio je 500 kuna.

Adresa: Don Cvjetka Marasovića 8, Vis
Tel: 021 711 575
Rezervacija: obavezna
Vegetarijanska jela: da
Radno vrijeme: 11-15h i 17-24h, zimi 16-23
Mjesta: unutra 60, vani 80
Kartice: DA

Izdvajamo