Posljednjih desetak godina Poreč, šampion masovnog turizma, svim silama trudi se razviti i ponudu za goste koji traže više od sunca, mora i žongliranja s kuglicama sladoleda. Nedavno je otvoren hotel Palazzo s iznenađujuće korektnom hotelskom kuhinjom, dok porečka riva jedina u Istri nudi kasnonoćnu zabavu.
Prevelika ponuda
Uz nju su posljednjih godina počele pristajati luksuzne jahte kojih se ni Hvar ne bi posramio. A mi smo ovdje da provjerimo pohodi li jahtaška klijentela restoran Sv. Nikola samo zbog barokno kičastog dekora ili se ovdje dobro i jede.
Ljubazna konobarica donijela nam jelovnik koji je spustio ugodnu atmosferu kasnoljetne večeri. Ne toliko zbog cijena, koje su očekivano paprene, i što prevladavaju jela internacionalne kuhinje, što je legitiman odabir vlasnika, već zbog prevelike i nesezonske ponude. To sve skupa mora značiti da je zamrzivač jedno od glavnih oruđa šefu kuhinje. Pupoljci maslačka, crveni radić i filet lista početkom rujna? Ubrzo dobivamo kruščiće koje sami peku, ali su, na nesreću, naši bili od jučer. Vinska lista je preskupa, čak i za ovakvu razinu restorana, i ubitačno dosadna.
Ipak, otkriće su vina Anđela Brčića koja pružaju odličnu vrijednost za novac, posebice njegov fantastičan cabernet sauvignon. Početni dojam popravlja i izvrstno ulje Lavel malog kaštelirskog maslinara koje nas je pratilo kroz večeru te vrlo ukusan pozdrav iz kuhinje. Zgodno je to složena minijatura gdje se fetica rosbifa bori s intenzivnim okusom kreme od graška, a sve skupa obavija krema od skute i crnog tartufa.
Ohrabreni uvodom u večeru uzimamo rižot s kozicama, crvenim radičem i šparogama (zadnje kiše donijele su divlje šparoge na istarske tržnice!). No, ovdje su korištene one pitome, dok kozice nisu bile jadranske nego one dalekoistočne “salamurske”. Zbog tehnički slabe izvedbe voda “curi”, a arborio riža je bila prekuhana pa je tekstura neuvjerljiva. Konačan okus ipak zadovoljava. Pačja prsa u umaku od naranče katastrofalno su prezentirana jer su na tanjuru već bila razrezana pa su izgubila sav sok, a izgubljenu sočnost nije mogao nadomjestiti nespretan umak mutnog, “hotelskog” okusa. Grilano povrće bilo je pak premasno i previše pečeno. S druge strane, uživali smo u majstorski ispečenom i dobro odležanom komadu bifteka sa slatkastom paštetom od gusje jetrice i nešto crnog tartufa na vrhu.
Izvukao ih desert
Deserti nisu loši, posebice istarska rapsodija (džem od kupina, namaz od kadulje, smokvenjak i mousse od skute) ima zanimljive kombinacije okusa i aroma, ali ih treba maštovitije prezentirati i uvesti jače teksturne kontraste.
Kuhinja Sv. Nikole izrazito je internacionalna, a jela su često oplemenjena istarskim gastroikonama (šparuge, tartufi, crveni radič…) sve da bi se na silu uspostavila veza s istarskom kulinarskom baštinom.
No, konačan rezultat nije sjajan jer sve kao da je kuhano po receptima nekog jadranskog restorana u osamdesetima. Za 650 kuna, koliko smo platili večeru za dvoje, očekivali smo više trenutaka koji nam je donio najobičniji prženi krumpir poslužen uz biftek. Bio je samozatajna zvijezda večeri samo zato jer je namirnica bila u vrhunce sezone i jer je isfrigan u trenutku. Ima li bolje pouke?
Adresa: Obala M. Tita 23, Poreč
Tel. 052 423 018
Predjela: 55-75 kn
Glavna jela: od 79 do 179 kuna
Čaša vina: od 23 do 49 kuna
Ponuda za vegetarijance: DA
Radno vrijeme: 11 – 01 h
Kartice: SVE
Rezervacija: DA
Parking: NE