To je jednostavan sustav, porijeklom iz drevne Kine, koji gotovo svatko može naučiti i uzgajati začine, povrće i ribu na zdravsteno siguran način. To je zapravo metoda uzgoja biljaka bez zemlje, jer sve hranjive tvari osiguravaju ribe, a usvajaju se preko vode
Zdrava i organski uzgojena hrana već je nekoliko godina prioritet velikom broju ljudi diljem svijeta, a u posljednje vrijeme svi smo postali svjesni koliko je bitno poznavati porijeklo i način uzgoja namirnica koje unosimo u svoj organizam. Kontrola porijekla hrane, nekorištenje pesticida i umjetnih gnojiva te racionalno korištenje prirodnih resursa i njihovo očuvanje postali su najprihvatljiviji način uzgoja hrane koji korisnici - kupci - traže pri kupnji hrane. Svakim danom sve više svjedočimo tome da je uzgoj vlastite hrane zapravo najbolji put ka zdravlju, no za većinu ljudi to nije opcija, posebno za one koji žive u gradovima. Razlozi su manjak zemljišta na kojem je moguće uzgajati hranu te visoke cijene održavanja tih zemljišta. Također, cijene resursa potrebnih za uzgoj (voda, struja, sredstva za zaštitu i prihranu biljaka) vrlo su visoke pa tako pri nabavi hrane ljudi ovise o trgovinama zdravom hranom.
Ipak, na sreću, živimo u vremenu kada je malo toga što tehnologija ne može pa smo razgovarali s Dušanom Jelićem, znanstvenikom i poduzetnikom koji je osnovao tvrtku Biota čiji se inkubator, u kojem se nalazi urbani vrt, smjestio u Grubišno Polje. Tim Biote čine znanstvenici i stručnjaci iz različitih područja zaštite prirode i okoliša, poljoprivrede i zelenih tehnologija, koji su se u svome radu pobliže pozabavili problemom uzgoja organske i zdrave hrane u gradovima, i to kroz takozvane akvaponske sustave. Zamolili smo Dušana Jelića da nam objasni o čemu se radi.
- Akvaponika je, najjednostavnije rečeno, spoj akvakulture i hidroponika odnosno metode uzgoja biljaka bez prisutnosti tla. Ovaj integrirani sustav uzgoja riba i biljaka temelji se na recikliranju hranjivih tvari, odnosno otpadnih tvari prilikom uzgoja riba. Sustav radi na principu iskorištavanja otpadnih tvari (fecesa i amonijaka) riba koje služe kao izvor nutrijenata za uzgoj različitih vrsta biljaka (povrće, začinsko bilje itd.) u neposrednoj blizini samog sustava uzgoja riba - ističe i dalje opisuje kako zapravo funkcionira cijeli sustav.
- Otpadna voda iz sustava uzgoja riba prolazi preko filtera s mikroorganizmima te dalje odlazi do supstrata na kojem se uzgajaju biljke. Biljke izvlače potrebne nutrijente iz vode za svoj daljnji razvoj prilikom čega dolazi do pročišćavanja vode koja se potom ponovno vraća u spremnike s ribama. Ovakav zatvoreni krug cirkuliranja vode omogućava upotrebu “iste” vode neograničeni broj puta te se nadoknađuje samo ona mala količina koja se izgubi transpiracijom i evaporacijom.
Akvaponika je način uzgoja biljaka i riba u istom sustavu koji funkcionira na korištenju ekskreta riba kao gnojiva i biljaka kao filtracijskog sustava, čime se do čak 90 posto vode u sustavu reciklira, čuvajući tako okoliš. Akvaponski sustavi predstavljaju idealni alat održivog razvoja u gradovima, s obzirom na karakteristike sustava, a to su racionalno korištenje prirodnih resursa, organski uzgoj bez kemijskih pripravaka, mali troškovi uzgoja, smanjeno onečišćenje okoliša i jednostavno održavanje sustava.
Saznajemo kako su akvaponski sustavi idealni za proizvodnju hrane u mjestima gdje je prostor ograničavajući faktor. Dijelovi su modularni i mogu se prilagođavati svakom prostoru i dostupnoj infrastrukturi. Postoji nekoliko takvih sustava, a među većima su takozvane pametne tržnice gdje su u pitanju veliki akvaponski sustavi koji bi bili postavljeni na tržnicama. Poznato je da svaka tržnica ima kapacitet za njihovo postavljanje, a sustavom bi se omogućio uzgoj voća i povrća cijele godine te bi se dokinulo onečišćenje koje nastaje prijevozom. Iz Biote nam kažu kako je, prema njihovim iskustvima, za uzgoj jedne tone salate godišnje u akvaponskim sustavima potreban prostor od oko 350 četvornih metara te bi takav sustav mogao proizvesti oko 4,8 tona slatkovodne ribe (šarana) godišnje. Osim pametnih tržnica, akvaponske sustave je moguće postaviti i na krovove zgrada, balkone ili čak unutar vlastitih domova.
- Balkonski akvaponski sustav je trenutačno u fazi tehnološkog ispitivanja, tj. testiranja funkcionalnosti proizvoda u planiranom obliku s obzirom na njegovu veličinu i potrebe njegovih budućih korisnika - objašnjava Jelić i nastavlja: - Naša je vizija smanjiti proizvod na površinu 1200 x 1000 mm (varijabilna visina uzgoja) kako bi stao na balkonski prostor, uz prozor u stanu ili u podrum, a s druge strane bio funkcionalan mini vrt koji može jednoj obitelji proizvesti polovicu godišnje potrebe za biljnim proizvodima. Taj sustav imao bi 4,8 metara vertikalne uzgojne cijevi te 0,85 kvadrata uzgojne posude za rast bilja. Vizija je da se sustav izvede u dizajnerskim bojama kako bi ujedno bio i vizualno ugodan za životni prostor, a u njima je moguć uzgoj raznog voća i povrća ovisno o željama korisnika.
Osim spomenutoga, Biota ima u ponudi i mini akvarijske sustave koji se reklamiraju kao kućni akvaponski sustav, no kako nam je rečeno, ti sustavi služe samo za zabavu i u njima nije moguć ozbiljan uzgoj hrane. U kućnim akvaponskim sustavima možete uzgojiti mentu ako ste veliki ljubitelj poznatog koktela Mojito, ali nešto ozbiljnije je ipak rezervirano za kompleksnije i veće sustave.
- Kada razmišljaju o zdravoj prehrani, kupci obično razmišljaju o izboru namirnica (voće i povrće) i njihovoj zdravstvenoj ispravnosti (mikrolokacija proizvodnje i tretiranje kemikalijama za zaštitu od nametnika/bolesti). Vrlo rijetko, a ponovno se radi o malom krugu ljudi, razmišljaju o karbonskom otisku hrane. Osnovni problem zdrave prehrane jest nepovjerenje koje proizlazi iz nemogućnosti provjere gdje je hrana proizvedena (mikrolokacija) i po kojim kriterijima je proizvedena, a kroz akvaponske sustave se staje na kraj takvim pitanjma - ističe za kraj Jelić.
VRT ZA PET
U ponudi imaju od mikro sustava koji se montiraju na akvarij koji već imate u stanu, preko obiteljske jedinice “Urbani vrt” za balkon, terasu ili podrum, do velikih gospodarskih sustava koji mogu proizvoditi i do nekoliko tona povrća i ribe tjedno. Ovi sustavi ne ovise o vanjskim uvjetima i otporni su na utjecaj klimatskih promjena. Hranu proizvode 24h dnevno, 365 dana u godini (čak i tijekom zime).
