Obitelj Saše Marinković, koja živi u Bolu na Braču, ima vrt na kojem bi im mnogi pozavidjeli. Dovoljno je s kućnog praga napraviti nekoliko koraka i čovjek se nađe u pravoj maloj Arkadiji, gdje se more možda ne vidi okom, ali ga uho čuje, gdje ptice pjevaju, a nježni cvjetovi bugenvilije (koja je u velikom dijelu Dalmacije poznata i kao bogumila) podrhtavaju na valovima maestrala. Prostor je to pun mirisa i ugodne hladovine, u kojem je ugodno boraviti pa i ne čudi da svi koji dolaze u njihov dom iznimno mnogo vremena provode baš tamo.
No, taj vrt nije nastao sam od sebe, rezultat je to višegodišnjeg rada. Na uređenju je Saša s obitelji počela raditi još 2006. godine i otada su, malo po malo, uredili prostor kakav imaju danas. Neke su biljke već bile u vrtu kad su počeli - one koje mogu preživjeti vruća ljeta bez vode i zime koje su uglavnom blage, ali svakih nekoliko godina znaju pokazati i svoje ledeno lice. No, Saša je odlučila da će eksperimentirati s ciljem da okućnica bude još raskošnija i doznati koje bi sve biljke mogle pronaći mjesto u njezinu vrtu, a da pritom ne zahtijevaju previše truda.
- U početku su tu bili samo limun i bugenvilija, sve ostalo smo sami posadili. Znate kako to ide - kupite jednu sadnicu pa drugu pa dobijete treću. Jedno preživi, drugo ugine vrlo brzo. U vrtu sada imamo stvarno svega: ružmarina, lavande, kadulje, pitomih kupina i malina... Od zadnjih dviju vrsta radimo izvrsnu marmeladu. Uzgajamo i mini rajčice, ima tu i lovora, a od limuna radimo limunčelo - kaže Saša i objašnjava da to jedino stablo koje imaju obično rađa u prosincu. S njega dobiju čak stotinu kilograma limuna, što dobro iskoriste. Naravno, sve to uspijeva ako je vrijeme dobro, što znači da su temperature ugodne. Još se sjeća netipično hladne zime prije dvije godine, kad je limun jedva preživio i zbog toga nije bilo ploda iduće zime. Limunu, naime, nekoliko dana temperature ispod nule nije odgovaralo. Zapravo, ta hladna zima ostavila je posljedice na gotovo svim biljkama.
- Jedino ružmarinu i lovoru tada nije bilo baš ništa. Te su biljke zaista neuništive i savršeno su prilagodljive svim vremenskim prilikama. Naravno da želimo u vrtu imati baš ono bilje koje, kao ružmarin i lovor, nema problema u preživljavanju u ovom podneblju. No, osim toga volimo saditi i ono što donosi plodove koje možemo iskoristiti - poput, primjerice, začinskog bilja kojeg je pun vrt - dodaje Saša.
U posudama za cvijeće, koje su trenutačno ispred kuće, sukulenti su raznih vrsta i veličina. Neke je Saša imala otprije i uopće nije znala o čemu je riječ. Tako je među teglama otkrila, primjerice, kameni cvijet i drvo života. Vidjela je da postoje sukulenti koji su jako lijepi pa je odlučila nabaviti neke od njih. Pridružila se grupi na Facebooku u kojoj članovi savjetuju jedni drugima kako brinuti o kojoj vrsti bilja i, malo po malo, nabavila je mnoge. No, kaže, premda je riječ o eksperimentu s ciljem da se utvrdi koji od njih može preživjeti u vrtu bez puno muke, čim zahladi, obitelj posude s biljkama unosi u apartmane, kako bi preživjele hladnije doba godine. Apartmana u kojima zimi borave sukulenti u kući je pet i zimi su prazni. Obitelj se, naime, bavi turizmom. Upravo zbog svojih gostiju moraju paziti da u vrtu ne sade biljke koje imaju puno bodlji ili su osjetljive. U vrtu, naime, i domaćini i gosti provode mnogo vremena.
- Mi smo tu cijelu godinu, tako da više uživamo u vrtu, a turisti se obično odmah zaljube u njega i tu provode mnogo vremena. Premda nam je more udaljeno samo 100 metara od kuće, ono se ne vidi, pa je gostima vrt nadomjestak što se tiče pogleda. Zapravo je ljeti u gotovo svako doba dana netko tamo - sjedi, pije kavu, čita knjigu ili samo u sumrak sluša kako ptice pjevaju - kaže Saša i dodaje da svaki dan uživa u činjenici da je samo nekoliko koraka iz kuće vodi do vrta.
U posudama za cvijeće, koje su trenutno ispred kuće, izrazito su dekorativni sukulenti raznih vrsta i veličina
Dok je živjela u Zagrebu mogla je sebi priuštiti sjedenje u vrtu i ispijanje kave, ali zato je obično morala negdje otići, primjerice u kafić, restoran ili pak vrt nekog od prijatelja koji su živjeli izvan grada. Ovdje ne mora ići baš nigdje.
- U vrtu sam baš svaki dan. Sjednem, popijem kavu, opustim se, uživam u miru i tišini. Umirujuće je i cijenim ljepotu koja je oko mene, posebno to što mi je sve uvijek dostupno - objašnjava Saša.
I dok je s južne strane kuće vrt pun začinskog i drugog bilja, sa sjeverne su tri masline. One nisu, kaže Saša, tipično brački rezane, nego više vrtno uzgojene. Iz maslinika puca pogled na Vidovu goru, što boravak među stablima čini još posebniji. Prije dvije godine na njima su, kaže, ubrali stotinjak kilograma ploda i preradili s ostalim maslinama. Obitelj, naime, ima i maslinik u polju, baš kao i vinograd. I jednu bazgu, koja im je jako draga.
- Raste na međi sa susjedom, takvo je mjesto sebi odabrala. Naravno da je i ona korisna, jer od njezinih cvjetova radimo sok za sebe i svoje goste, u kojem uživamo svi zajedno - zaključuje Saša.
Više fotografija ovog zamamnog vrta na Braču pronađite u galeriji.
Foto: Berislava Picek/Hanza Media
