Ograđen suhozidom, Miomirisni vrt rasprostire se na 3551 m2. Ovih je dana dobio i etno kuću. "Hobi mi je postao posao i život, ovaj vrt je moj dnevni boravak, dio je mene", kaže Sandra Nicolich.
"Samo dođite, nema ovdje problema s koronom, oko nas je sve puno kadulje", rekla nam je Sandra Nicolich kad smo ju nazvali i rekli da bismo posjetili njen Miomirisni otočki vrt u Malom Lošinju, aludirajući na ljekovita svojstva kadulje, na latinskom salvia, od riječi salvare, što znači izliječiti.
Povod našeg puta, autobusom do Lošinja, koji je bio do zadnjeg mjesta ispunjen putnicima koji su nosili maske, proširenje je ponude ovog čarobnog vrta koji je već od ranije poznata turistička atrakcija otoka. Upravo je ovih dana završena etno kuća od kamena u kojoj se može vidjeti uređena starinska soba s obnovljenim namještajem i zanimljivim detaljima koji su se nekoć koristili za stanovanje na otoku te raskošna mala nošnja s otoka Suska.
ZELENI VISULJCI
Ograđen suhozidom, Miomirisni vrt rasprostire se na 3551 četvorni metar te osim zelenog područja s oko 450 biljnih vrta i tisućama sadnica sadrži i štalicu sa životinjama, kamenu kuću - suvenirnicu, restoran na otvorenom, a sada i završenu etno kuću. Već nas je na ulazu u ovaj svijet dočekalo bogatstvo mirisa. Vrt je uređen po uzoru na otočke mirisne rajske krajolike te u njemu raste preko 250 samoniklih biljnih mirišljavica koje omirišuju cresko-lošinjsko otočje.
Stigli smo u vrijeme cvata lavande i smilja, sve pršti intenzivnim bojama cvijeća i zelenilom, iako je ova godina zapravo bila suha i pomalo gruba prema ovom mjestu. S našom domaćicom razgovarali smo o počecima ovog vrta i njenoj mladosti, sjedeći ispod očaravajuće pergole od glicinije sa zelenim visuljcima (koja se inače uglavnom sadi nisko kao ograda) te smo se od vrućine hladili limunadom.
- Odmalena sam voljela miris otočkog bilja, s majkom sam išla u velike šetnje i branje biljaka, fasciniralo me je kako odjeća nakon povratka divno miriši. Završila sam Turistički menadžment u Opatiji, ali potom nikad nisam sjedila u birou, bila sam turistički animator i vodič. Od brige da će ti mirisi djetinjstva nestati rodila se ideja da ih se objedini na jednom mjestu te je ovo moj prilog očuvanju prirodne, ali i etno baštine - kaže Sandra Nicolich.
ŠPAROGE
Prilika da ostvari svoj san ukazala se 2003. godine na zapuštenom gradskom zemljištu koje je uzela u najam.
- Zamisao je bila posaditi bilje koje se najviše susreće kada se hoda kroz naše otoke. Svi su mi se čudili da kako ću od toga živjeti - prisjeća se ona.
Međutim, ovaj je projekt vezan uz miomirisni kalendar koji je posvećen svakog mjeseca jednoj biljci koja cvjeta i ima plod te iz koje nastaju proizvodi u medicini i kozmetici te se koriste i u gastronomiji. Njeni su proizvodi u suvenirnici, kao i ponuda u restoranu, povezani s tim biljem. U suvenirnici se tako nude likeri, melemi za njegu tijela i lica, hidrati od termalne vode i smilja, marmelade, začinska sol... Svake godine doda nešto novo ponudi.
- Zbog suša ove godine lavanda tek sad cvjeta, početkom srpnja, inače bi bila gotova već u lipnju - to je njen mjesec našem kalendaru. Smilje, koje pripada srpnju, je počelo ranije i već je pri kraju. Ono je karakteristična biljka Lošinja, naši su ga stari oduvijek brali, a zimi bi se palilo u kaminu, što je davalo poseban, fini miris u kući. Danas se koristi u kozmetici, tako i ja od njega radim nekoliko proizvoda. Kolovoz je posvećen bugenviliji jer ju na otoku ima gotovo svaka kuća - pojašnjava Sandra Nicolich.
Po kalendaru ovog vrta rujan pripada žižuli, listopad planiki, studeni mirti, a prosinac boru (i agavi), dok su siječanj i veljača rezervirani za agrume. U veljači je vrijeme lovora, u ožujku ružmarina i mlječike, a u travnju šparoge i koromača.
Ovdje stanuju i dvije ovčice iz Francuske, stariji Roko i mladi Bapo.
- Ove godine baš izrazito brste kadulju, kao da nešto signaliziraju - dodaje ona. Ovce su ranije mnogi držali na otoku, kao i magarce, a jedan živi ovdje. U vrtu je i dom zeca Karla te osam kornjača i jednog psa.
Vrt je ispunjen raznim predmetima, kao što su starinske staklene boce.
- Uvijek nešto vučem, skupljam, volim kada nađem stare stvari koje ljudi odbace i onda im dam novi život, tako je nastala i etno kuća. Mnogi mi i donesu stare predmete, tako je kolekcija boca u vrtu narasla na njih 350 različitih veličina. Hobi mi je postao posao i život, ovaj vrt je moj dnevni boravak, dio je mene - rekla je.
KRAJOLIK
U Miomirisnom vrtu smo tijekom obilaska vidjeli nekoliko stabala žižule, mnoge čuvarkuće, mažuran, nar, palme, kumkvat, limunsku travu, lovor, murvu, brojne masline, smokve, pepeljuše, lavandu, planiku, origano, ružmarin, drvo kostela, kameni vrisak, kadulju, smilje, mirtu, vrisak, kapare, šparoge, čeprljak, metvicu, šljivić... Samoniklice su prikazane kako rastu u sličnim uvjetima kao one po divljim i često škrtim otočkim staništima te u istom, od prirode odabranom međusobnom biljnom skladu. Tradicionalne otočke voćke (maslina, smokva, loza) posađene su u karakterističnom plodoredu, kao mirisne udomaćenice u lošinjskim vrtovima. Vrtne cjeline su tipični lošinjski priobalni krajolik, stari i mladi maslinik, smokvik, agrumik, kamenjar, nasad lavande te povrtnjak mirišljavih otočkih povrtnica.
Više na: miomirisni-vrt.hr.
