Teta Ljuba Valenta iz Pule, koja je zakoračila u osamdesete godine, ne odustaje tako lako od vrtlarstva. To je za nju više od strasti, to je njezin način života. Srasla je s biljkama i to se jako dobro vidi u njenom skrovitom vrtu iza pulske Arene, ali i u vrtu oko poznate crkve svetog Antuna koja se nalazi pedeset metara dalje. Teta Ljuba je tako unijela iznad jednog od najljepših hrvatskih spomenika kulture - pulskog amfiteatra, zeleni raj s mnoštvom bilja koje obožavaju stanari njene zgrade, ali i brojni vjernici i turisti koji pohode Arenu i dvorište crkve svetog Antuna.
Zbilja se ovdje imate čemu diviti. Unutar visokih kamenih zidova s fantastičnim pogledom na Arenu kraj ove poznate pulske crkve svoj dom našle su robusne bugenvilije, ruže penjačice, jasmin, anđeoske trublje, šumarice, šparoge, lantane, krizanteme, oleandri, šimšir, pupavice, sikavica, ricinus, pijetlova kresta, smokve, nar, grožđe, limuni, mandarine... Ni sama teta Ljuba ne zna reći koliko vrsta biljaka raste u njena dva raskošna vrta.
- Svako od nas trebao bi oko zgrada urediti mali zeleni kutak, imati svoj vrt. Nekada su stanari uzgajali povrće oko svojih zgrada u zajedničkom vrtu, ali to je sve rjeđe. Budući da dolazim sa sela i kampanje, nedostajala mi je zemlja pa sam počela najprije raditi u vrtu pored svoje zgrade. On je sagrađen isto kada i zgrada i u njemu je bilo malo toga prije nego što sam ga uzela u svoje ruke. Kosio se, bilo je nešto voćaka. Počela sam saditi bilje i sada je prava džungla preko puta Arene - kaže nam tiha osamdesetogodišnjakinja kojoj ništa nije teško kada su u pitanju njena dva vrta. Pa čak ni nakon operacije očiju, zbog čega je morala biti u bolnici.
- Nisam stigla puno raditi u vrtu, ali sada vidim da me čeka dosta posla. U vrtu je uvijek posla, to znaju svi vrtlari. Ljeto je u Puli bilo jako sušno i imali smo redukciju vode, pa je bilo jako zahtjevno održavati vrt. Inače ga zalijevam noću jer biljke ne vole kada ih ljeti zalijevate po lišću. Po danu lišće koje zalijete praktički izgori na suncu. Zato se ja dižem u dva ujutro i idem u vrt pored crkve kako bih ga zalila - otkriva nam teta Ljuba njeno noćno vrtlarenje.
Veli i da joj je to najveći gušt jer tada nema nikoga, svjetla ima dovoljno, a biljke guštaju jer vole noćno zalijevanje ljeti.
- Sada je posla manje, ali je vrijeme kada treba plijeviti korov jer su jesenske kiše već počele, a s njima i vegetacija. Kada plijevim, ostavljam korov na površini gredice kako bi se tlo zaštitilo od isušivanja. A to je i ono što se inače radi u vrtu, osim u proljeće, kada treba sve orezati i pognojiti vrt. Najviše je posla u veljači i ožujku, kada orezujem sve grmove i trajnice. Nitko ne može vjerovati da nakon toga toliko biljke izrastu - priča nam dalje ova strastvena vrtlarica, koja se bori za svaku zelenu površinu u svom kvartu.
Nigdje ne ide bez škara i motike.
- Uvijek sam voljela dolaziti ovdje, u vrt kraj svetog Antuna, a kada se uredio gornji dio vrta prije 22 godine, pitali su me bih li pomogla pri uređenju. Prije toga uređivala ga je jedna časna sestra. Odmah sam pristala jer to jako volim. Prokopali smo svu zemlju, pomogli su mi i drugi u tome. Maknuli smo kamenje, dovezli još zemlje i počela sam saditi. Nešto su mi donosili vjernici, nešto sam imala sama u vrtu, nešto sam kupila. Najprije sam zasadila ruže, zatim polako i druge biljke. Sada više skoro i nema prostora za sadnju koliko se sve raširilo - priča nam dalje teta Ljuba, koja sakuplja sve vrste biljaka. Nema neke njoj omiljene, sve voli.
- Sadim sve što ovdje uspijeva. Budući da se biljke navodnjavaju i rastu uz zid zaštićene od vjetra, ovdje zbilja uživaju. Kada su zime jače, zna se nešto i smrznuti, ali u principu to je vrt koji cvjeta cijele godine. Ovog ljeta kada je bila jaka suša, oleandri su bili u punom cvatu. Jako im je odgovarala ta suša jer nije bilo kiše koja bi padala po njihovim cvjetovima. Odbacili su dio lišća i tako pokrili tlo te zaštitili korijen od suše. Brojni turisti su ovdje dolazili i slikali se među cvijećem - ističe dalje ova Puležanka. Sada cvjetaju bugenvilije, koje stalno bacaju nove grane, opet su počele cvjetati i ruže, šumarice, jasmin, anđeoske trublje, a lantane su zavladale vrtom.
- Imamo ih u raznim bojama i jako se šire. Stalno bacaju nove mladice pa ih često moram plijeviti. Jako im odgovara ova pozicija. Uskoro će početi cvjetati i jesenske krizanteme, a nakon toga i one božićne. A onda će biti u mirovanju negdje do veljače, kada krećemo iznova - objašnjava nam vrtlarica Ljuba ciklus u njenom vrtu koji sliči onim engleskim vrtovima koji oponašaju prirodu.
Naime, kraj crkve svetog Antuna vrt je podijeljen na dvije etaže. Donji čini travnjak s gredicama trajnica, okružen njegovanim šimširom. Tu je i dom brojnih oleandara.
- Kada sam počela uređivati taj donji vrt, bio je totalno zarastao. Ondje su bili zasađeni šimšir i oleandri. Cijelog sam ga ručno prokopala. Prije sam ga i kosila, a sada mi u tome pomaže sin jer mi je kosilica postala preteška. Oleandre uglavnom orezujem, kao i šimšir, s kojim ima jako puno posla od kada su ga počeli napadati nametnici, tako da ga se stalno treba kontrolirati - ističe dalje. Gornji dio vrta čine dvije velike cvjetne gredice. Jedna je uz veliki zid, uz koji se čarobno penju bugenvilije, ruže i jasmin, a druga je u sredini dvorišta u obliku kružnice. Nju krase ruže i ostalo sezonsko bilje. Prava su kulisa za fotografiranje iza Arene. Njen, pak, vrt u gradu je ograđen, s lijepo podijeljenim gredicama i puteljcima, gdje su u potpunosti zavladale biljke. Sada je vrijeme berbe nara i grožđa, a uskoro i kakija. Stanari ove zgrade pravi su sretnici što teta Ljuba sadi i zalijeva za čitavu stanarsku zajednicu. A njoj je to najmanji problem.
