Znate li da zagrebački kvartovi prije nekoliko desetaka godina nisu izgledali kao što izgledaju danas? Naime, bilo je manje zgrada, više kuća, livada, pa čak i oranica. Između ostalog, bilo je i više autohtonog, samoniklog bilja.
I stabla su bila drugačija. Kao dijete ne obraćate previše pažnju na takve stvari. Međutim, ako vas netko od roditelja, djedova i baka usmjeri prema tome, počet ćete opažati neke stvari drugačije. Naime, moj djed je bio veliki zaljubljenik u prirodu i biljke. Uspio je dio tog entuzijazma na neki način prenijeti i na mene. Postoji jedno stablo koje u proljeće, kad zatopli, upravo negdje oko Uskrsa neobično procvate. Dobije male mucaste pupove, koji pomalo podsjećaju na sivu mačju dlaku. Mi smo ih zvali cicemace.
Cicemace smo redovito brali svake godine i kitili pisanicama koje smo izrađivali od ispuhanih jaja. Tijekom odrastanja, spoznao sam da se radi o stablu vrbe. Točnije, vrbe imena Iva (lat. Salix caprea). Naime, Zagreb je nastao u udolini koja je prije izgradnje Savskog nasipa često bila poplavljivano i vlažno područje. Baš kakvog vole vrbe. Iz tog je razloga veliki dio Zagreba autohtono nastanjen baš njima.
Iako je izgradnjom nasipa spriječeno poplavljivanje, vrbe su ostale po zagrebačkim kvartovima još dugi niz godina. Međutim, izgradnjom, pregradnjom samog grada, polako su iskorjenjivane, a njihova mjesta zauzeli su betoni, dječja igrališta s posebnim podlogama i neka nova, kultivirana stabla. Tek tu i tamo je ostavljena pokoja tužna vrba, koja nas podsjeti na draž starog Zagreba. Cicamace su pomalo otišle u zaborav. Kad današnju djecu priupitate znaju li za njih, gotovo da i nema djeteta koje će znati o čemu pričate. Iz tog razloga, pomalo i nostalgije, odlučio sam vam napisati više o vrbama i njihovoj uporabi.
Vrbe (lat. Salix sp) su rod bjelogoričnog drveća i grmlja iz porodice Salicaceae (vrbovke). Širom svijeta postoji oko 660 vrsta vrba, a prvenstveno žive na vlažnim tlima u hladnijim područjima sjeverne polutke.
JESTE LI ZNALI?
Mnogi gradovi i kvartovi dobili su naziv upravo po vrbi. Neki od njih su Gornja i Donja Vrba kod Slavonskog Broda, Vrbovsko, zagrebački kvart Vrbik i dr.
NEKE OD POZNATIJIH VRSTA KOJE SE MOGU PRONAĆI KOD NAS
BIJELA VRBA (lat. Salix alba L.)
Listopadni grm ili stablo iz porodice vrbovki. Može narasti do 20 metara u visinu, pri čemu oblikuje veliku, prozračnu krošnju. Rasprostranjena je po Europi i Aziji, ali i dijelovima Afrike. Voli svjetla, vlažna, poplavna područja, bogata pijeskom i šljunkom. Kora je u početku dlakava, bjelkaste boje. Starenjem dlačice otpadnu pa postane sive boje. Pupovi su crvenkastožuti ili sivi. Iz njih se razvijaju cvjetovi veličine do 7 cm, koji se otvaraju zajedno s listovima. Cvate u ožujku i travnju. Zanimljivo je da je ova vrba dvodomna, što znači da postoje muške i ženske biljke. Dobra je medonosna biljka.
VRBA IVA (lat. Salix caprea)
Bjelogorično stablo iz porodice vrbovki. Jedna je od vjesnika proljeća. Raste kao grm ili manje drvo u nizinskim šumama diljem Europe, jugozapadne i srednje Azije. Voli vlažna staništa uz obale rijeka i jezera, međutim, ako je sastav tla pogodan, može rasti i na manje vlažnim staništima. U Hrvatskoj je autohtona vrsta. Mladi pupovi su debeli, sjajnosmeđe boje. Iz njih izlaze debeli izboji koji su u početku sivo dlakavi. U narodu su poznati kao cice mace. Vrba Iva ima glatku, zelenkastu koru, a lišće je široko, eliptičnog oblika, odozdo bjelkasto. Vrh lista često je spiralno usukan. Iz izbojaka se razvijaju debele rese koje mogu biti dugačke i do 4 cm. Cvate prije listanja. Oprašuju je kukci.
ŽALOSNA VRBA - žuta (lat. Salix babylonica)
Jedno od najčešćih autohtonih stabala koje se može pronaći po zagrebačkim kvartovima. Vrlo specifična po svojim dugim, tankim grančicama, koje padaju poput “kose”. Može narasti do 25 m u visinu. Raste na vlažnim i dobro dreniranim površinama. Prvi ju je opisao Carl Linnaeus 1736. godine. Ime babylonica dobila je po babilonskom području drevne Mezopotamije. Naime, Linnaeus je u to vrijeme bio uvjeren da je opisana u 137. psalmu Biblije. Kasnije je utvrđeno da je bio u zabludi, međutim, naziv se zadržao do danas. Dvodomna je biljka.
SIVA VRBA (lat. Salix eleagnos)
Specifična vrba, čiji listovi izgledom pomalo podsjećaju na ružmarin. Stoga ne čudi da je ponegdje u svijetu nazivaju “ružmarin vrba”. Prostire se po južnoj i središnjoj Europi. Naraste svega 1-2 m u visinu. Tvori gusti grm koji se lako oblikuje. Budući da je iznimno dekorativna, često je koriste u modernim vrtovima, jer daje dašak elegancije. Kao i ostale vrbe, preferira vlažnija tla. Prilično je otporna. Može podnijeti temperature od -30°C.
KOVRČAVA VRBA (lat. Salix matsudana tortuosa)
Listopadno, brzorastuće stablo žutih, kovrčavih grana. Može narasti do 10 m u visinu. Voli vlažna, dobro drenirana tla. Može se saditi pojedinačno ili u grupi. Izuzetno je dekorativna zimi kada se vide kovrčave grane. Cvjeta od ožujka do travnja. Dobra je medonosna biljka. U košnicama zna zabijeliti saće od unosa nektara. Jedna je od hortikulturno najljepših vrsta.
RAKITA (lat. Salix purpurea)
Listopadni grm iz porodice vrba. Rasprostranjena je po Europi i Aziji. Staništa su joj vlažne šume, raste u blizini rijeka, potoka i jezera. Voli plodna, vapnenasta, pjeskovita tla. Razmnožava se vegetativno i germinativno (sjemenom). Pupovi su zelenkasto smeđi, a kasnije postanu purpurnocrveni. Ima čvrste, elastične grane, pogodne za pletenje.
Upotreba vrbova pruća
Vrbovo pruće je jedan od najčešćih materijala koji se koristi za izradu košara i ostalih pletenih predmeta. Za grublje predmete koristi se neguljeno šiblje, a za finije guljeno. Također, ako je pruće nešto deblje, kala se na pola. Princip izrade predmeta od vrbova pruća je takav da se postave osnove od debljih šiba, koje se zatim prepliću tanjima. Košaraštvo je tradicionalni zanat koji se nekada prenosio s koljena na koljeno. Osobno sam imao priliku upoznati ljude u Međimurju koji se i dan danas bave tim starim, pomalo zaboravljenim zanatom.
U zagrebačkom Etnografskom muzeju moguće je vidjeti lijepu zbirku košara napravljenih od vrbovog pruća, koje su se plele u različite svrhe, poput nošenja hrane težacima u polje, branje plodova, ali i nošenje hrane na blagoslov u crkvu.
Svaki dio Hrvatske imao je košare koje su imale namjene specifične za to područje. Tako se na sjeveru Hrvatske plela specifična košara kuglastog ili spljoštenog oblika koju su zvali jež. Služila je za sušenje oraha. Na području Dalmacije plele su se okrugle košarice koje su služile za branje maslina ili smokava, kao i veliki pladanj za sušenje smokava. Osim za izradu košarica, vrbovo pruće nekada su pleli i koristili kao osnovu koju su premazivali blatom i na taj način izrađivali zidove, dvorišne ograde i slično. Također i vrše za ribolov izrađivane su od sveprisutnog vrbovog pruća.
JESTE LI ZNALI?
Neke vrbe, poput bijele vrbe, rakite, veleresne i krhke, koriste se u fitoterapiji. Sadrže salicilnu kiselinu, koju sadrže andol i aspirin. U narodnoj medicini kora se koristi kod prehlada, za snižavanje temperature i kao analgetik (protiv bolova).
SOK VRBE KAO HORMON RASTA
Vrba je bogata fitohormonima koji se stvaraju u vršnim dijelovima stabla, korijenja i grana. Oni djeluju na rast i razvoj biljaka, reguliraju različite procese od klijanja sjemena, cvatnje, pa sve do sazrijevanja plodova.
Ako želite pospješiti zakorjenjivanje reznica neke biljke, potrebno je nasjeckati 100 g mladih vrbinih grančica, pa ih preliti s pola litre vode. Ostavite da odstoji 24 sata. Nakon toga uronite reznice u tu tekućinu slijedeća 24 sata, a zatim ih posadite na uobičajen način u vlažan supstrat.
ČAJ IZ NARODNOG LJEKOPISA
1 žličica kore kuha se u 300 ml vode 10-15 min. Nakon toga se makne s vatre i ostavi poklopljen 5 minuta. Zatim se procijedi. Pije se 2 puta dnevno. Ne smiju ga koristiti trudnice.
RAZMNOŽAVANJE VRBE
Vrbe se relativno lako mogu razmnožavati drvenastim reznicama (ključićima). To ćete napraviti tako da izrežete grane dužine 20 - 40 cm, koje potom možete staviti direktno u vodu da puste korijenje ili, još jednostavnije, direktno u supstrat pomiješan s pijeskom.
Foto: Berislava Picek/Hanza Media, Shutterstock
