Kako su temperature već prilično visoke temperature u ožujku, priroda se naglo probudila i uhvatila nas pomalo nespremne. Obično ljudi nose prve proljetne cvjetove s grančicama od rezidbe voćaka na Cvjetnicu, nedjelju prije Uskrsa, kako bi ih svećenik na misi posvetio. Međutim, te grančice najčešće moraju staviti u vodu na nekoliko dana kako bi “prisilno” procvjetale na toplom i svjetlom mjestu. Međutim, nisam siguran da će ove godine, u većini Hrvatske imati što nositi na posvećivanje. Htio sam pisati o rezidbi voćaka, međutim, predomislio sam se jer je u najvećem dijelu Hrvatske već prekasno za to jer su voćke u punom cvatu. Iznenada je sve oko nas procvjetalo i okupalo zrak slatkastim mirisom cvijeća. Međutim, miris nije jedino u čemu možete uživati.
Na ovu temu me potaknula skupina japanskih turista, koji su prilikom svoje ture po Zagrebu došli posjetiti Botanički vrt PMF-a u Zagrebu. U prvi trenutak nisam mogao shvatiti zašto bi netko iz takve države uopće htio posjetiti Botanički vrt u Zagrebu. Istina je da mi Hrvati obično smatramo da smo “jako važni”, pa većina naših sugrađana ne bi ni primijetila takav “neuobičajen” interes. Međutim, s obzirom na to da u posljednjih nekoliko godina pokušavam upoznati istočnjačku kulturu, znam da u Japanu njeguju vrtove i tehnike kakve mi ne možemo niti zamisliti.
Osim nevjerojatne tehnologije, oni imaju i nevjerojatan uzgoj bilja. Naravno da je za naše pojmove Botanički vrt PMF-a u Zagrebu izuzetno mjesto, koje svakako zaslužuje biti na listi obaveznih razgleda turista jer svojom ljepotom ne zaostaje za većinom europskih botaničkih vrtova.
Međutim, kada poznajete kriterije, “prizmu” kroz koju vaši istočnjački gosti gledaju, ne možete ne primijetiti “takav interes”. Dao sam si truda da škicnem što je to njih toliko zainteresiralo u našem Botaničkom vrtu. Moram priznati da me je iznenadilo. Zaustavili su se u arboretumu vrta, nasuprot pomoćnom ulazu (početak Marulićeva trga).
Došli su pogledati ni više ni manje nego japansku trešnju (lat Cerasus yedoensis) u punom cvatu. Radi se o kultivaru “somei yoshino” čije je sadnice Botanički vrt PMF-a u Zagrebu dobio 1998. godine, preko Veleposlanstva Japana, od japanskog Društva ljubitelja trešanja.
Nježni i elegantni blijedoružičasti cvjetovi redovno privlače pažnju prolaznika
Radi se o nekoliko primjeraka, koji svake godine svojim proljetnim ogrtačem od blijedoružičastih cvjetova nakratko privuku pogled prolaznika i djelatnika. Ti ljudi najčešće konstatiraju “da su lijepe” pa produže dalje. Eventualno se pronađe poneki mobitel koji odluči ukrasiti svoj početni zaslon slikom proljeća. I tu najčešće staje cijela priča o japanskim trešnjama.
S obzirom na ovakve kulturološke razlike, vjerujem da je većini vas pomalo smiješna činjenica da Japanci imaju Društvo ljubitelja trešanja. Međutim, za razumijevanje tako sofisticirane kulture, čija je sposobnost pronaći ljepotu u malenom cvijetu, potrebno je puno istraživanja, učenja i otvorenog uma.
Radi se o kulturi koja svoje društvene vrijednosti i uspjeh ne mjeri skupocjenom odjećom, automobilima, kućama, jahtama, silikonima, količinom ubrizganog botoksa i sličnim, nego radom običnog, malog čovjeka. U ovom slučaju vrtlara, koji je uspio uzgojiti stablo trešnje.
Riječ je o dugotrajnom, predanom radu koji je urodio ovako “malenim”, ali za njih vrlo značajnim postignućem.
U Japanu postoji više od stotinu kultivara trešanja. Neke od njih su divlje sorte, koje potječu iz japanskih šuma, poput yamazakure, međutim, većina njih uzgajana je zbog ljepote, kao dekorativno stablo za parkove i vrtove. Jedna od takvih dekorativnih sorti je i somei yoshino, kakvu su došli pogledati naši japanski turisti.
KAKO RAZLIKOVATI SORTE VOĆAKA
Neke su vrlo očigledne pa ih uspijevaju raspoznati i početnici amateri, no neke može razlikovati samo iskusno oko stručnjaka. Upoznajte koje sve sorte trešanja postoje i po čemu je svaka specifična.
Budući da se svaka sorta po nečemu razlikuje, postoje određene karakteristike po kojima ih možemo razlikovati. Neke su vrlo očigledne, pa će ih uspjeti prepoznati i početnici. Međutim, neke može razlikovati samo iskusno oko stručnjaka. Kako su ih Japanci doveli do perfekcionizma, najjednostavnije mi je objasniti razlike upravo na stablima trešanja. Postoji nekoliko karakteristika po kojima se razlikuju sorte trešnje.
1. BROJ LATICA CVJETOVA
Većina divljih stabala, ali i mnogo kultiviranih sorti drveća, ima cvjetove s pet latica. Međutim, neke vrste imaju cvjetove koji se sastoje od deset, dvadeset ili više latica. Vrste s cvjetovima koji imaju više od standardnog broja pet nazivaju se “yaezakura”.
Stabla se mogu formirati u raznim oblicima: trokutasti, stupasti, V-oblik...
2. BOJA CVJETOVA
Većina sorti proizvodi svijetloružičaste do bijele cvjetove, ali postoje i stabla trešnje s tamnoružičastim, žutim ili zelenim cvjetovima. Također, kod nekih sorti se tijekom cvatnje može mijenjati boja cvjetova. Na primjer, cvijet se može otvoriti kao bijeli, a tijekom cvatnje u nekoliko dana promijeniti boju u ružičastu.
DRUŠTVO LJUBITELJA TREŠANJA
U Japanu postoji “Društvo ljubitelja trešanja”. Riječ je, naime, o kulturi koja svoje društvene vrijednosti i uspjeh ne mjeri kroz skupocjenu odjeću i automobile, nego kroz rad malog čovjeka poput vrtlara koji je uspio uzgojiti stablo trešnje
3. MLADO LIŠĆE
U slučaju rane cvatnje drveća, mladi se listići obično javljaju tek nakon pune cvatnje, što drveću daje iznimno atraktivan, “pun” izgled dok je u punom cvatu. Ako pak stablo cvate malo kasnije, listovi se obično pojavljuju prije cvjetanja, pa je punoća cvatova “razbijena” zelenilom mladih listića. I boja mladog lišća razlikuje se među sortama. U većini slučajeva je zelene boje, ali može biti bakreno smeđe ili zeleno-smeđe.
4. OBLIK STABLA
Vrlo je specifičan u Japanu, gdje predstavlja pravu umjetnost vrtlara koji se brine o tom stablu. Stabla se mogu formirati u različitim oblicima: trokutasti, stupasti, V-oblik, viseći, s ravnim vrhom i slično. Oblikovanje trešnje zove se “shidarezakura”.
5. VRIJEME CVATNJE
Većina sorti trešnje cvate u proljeće. Yaezakura (stabla koja imaju cvjetove s više od pet latica) obično su posljednja koja otvaraju svoje cvjetove. Najčešće je to dva do četiri tjedna nakon većine petolatičnih vrsta. Postoje i neke ekstremne sorte, koje cvatu u kasnu jesen i tijekom zimskih mjeseci, kao što je jugatsuzakura.
JESTE LI ZNALI?
U Japanu svake godine, prema vremenskoj prognozi, predviđaju dane u kojima će cvijet sakura trešnje u pojedinim gradovima postići svoj maksimalni cvat.
Prognoza za 2019. godinu pada na sljedeće datume (slika prognoza cvatnje sakure u Japanu):
- 29. ožujka - Kochi
- 27. ožujka - Tokio i Yokohama
- 1. travnja - Kjoto i Nara
- 2. travnja - Osaka i Kjoto
- 25. travnja Aomori
- 2. svibnja Saporo
VOĆKE NAŠEG PODNEBLJA
Vjerujem da nakon što shvatite umjetnost koja se razvila oko stabala trešanja u Japanu, nećete više istim očima gledati na voćke u cvatu našeg podneblja. Ako malo bolje pogledate neko od običnih autohtonih stabala poput kruške, trešnje hrušt, višnje, šljivovišnje, šljive ringlo, šljive bistrice, ribizla, aronije, marelice, nektarine u vašem voćnjaku, uočit ćete onu istu ljepotu koju Japanci promatraju u svojim vrtovima.
Foto: Berislava Picek/Hanza Media
