Stvoriti savršen dom, gradeći ga od temelja pa sve do završnih finesa nije niti malo jednostavan, a još manje kratkotrajan posao. To najbolje zna obitelj Jaklenec iz Samobora koja je prije nekoliko godina prvo pronašla savršenu lokaciju za svoju tada još buduću kuću. Samoborsko gorje bilo je ljubav na prvi pogled. S jedne strane njihova kuća bit će okrenuta prema mirnoj ulici, a s druge strane pogled će iz gotovo svih prostorija sezati prema šumi.
– Za projekt smo se obratili arhitektu Branku Silađinu. Ono što je on osmislio oduševilo nas je i nismo imali niti jednu primjedbu. Dovoljno kvadrata, dovoljan broj soba, podrum…sve prepuno staklenih stijena, svjetla i još na prekrasnoj lokaciji – priča Mario Jaklenec dok nas uvodi u 500 kvadrata veliku urbanu vilu u kojoj živi sa suprugom Editom i dvoje djece. Iako prostor ne odaje dojam nedovršenosti, Jaklenec objašnjava kako još uvijek nedostaju detalji koji će jednog dana staviti točku na i. Čim se uđe u kuću jasno je kako je riječ o prostranom domu. Širok i iznimno svijetao hodnik uvodi na prvi kat kuće na kojem se nalazi kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak, kupaonica i ostava.
– Na donjoj etaži nalazi se podrum, ali on je jedna od prostorija koji je potrebno dovršiti. To se sve radi polako i postupno. Ne želimo brzati. Kao što vidite u hodniku još nije postavljena rasvjeta kakvu želimo – objašnjava. Hodnik je jednostavan, prevladava bijela boja, a samo na jednom zidu nalazi se naljepnica koju su izradile djevojke iz studija VIL*e. Kompletan pod napravljen je od hrvatskog kamena, a njime su obložene i stepenice koje vode na gornji kat kuće na kojem se nalaze četiri spavaće sobe i dvije kupaonice.
– Dnevna soba dio je kuće u kojoj se najviše boravi. Željeli smo da bude ugodna. Prevladava bijela boja, a monotonost smo izbjegli jednim ljubičastim zidom i naljepnicama. Kako je gotovo sve u staklenim stijenama imamo podno grijanje, a koristimo i kamin koji poseban ugođaj daje zimi – priča Jaklenec. Iz hodnika ali i iz dnevne sobe ulazi se u kuhinju i blagovaonicu. U cijeloj toj dnevnoj zoni prevladavaju neutralne boje, pa tako i u kuhinji.
Naime, kuhinja je bijela bez vidljivih ručkica i sve se otvara na dodir. Kontrast, pak, daje crna lajsna i pećnica. Šank, koji je, među ostalim, radna ploha na kojoj se nalazi i štednjak, također je bijeli i lakirani, a gornja ploha je crne boje. Iz kuhinje se ulazi u špajzu koja uvelike rasterećuje prostor kuhinje. Gornji kat kuće je ‘privatna’ oaza namijenjena obitelji. No prvo da spomenemo nespecifično krovište koje je dio projekta arhitekta Silađina. Naime, umjesto klasično zatvorenog krova postavljene su krovne staklene stijene koje prirodnim svjetlom obasjavaju sve do prizemlja.
– Kada je i tmurno u kući ima dovoljno svjetla. Ovo je bilo izvrsno rješenje – priča Jaklenec.
Prvu u nizu spavaćih soba još nisu u potpunosti uredili pa ulazim u dječje sobe. U jednoj dominira krevet u obliku automobila što odmah daje do znanja da tu vrijeme provodi razigrani dječačić.
– Dječje sobe uredili smo u skladu s njihovim željama i dobi. Sinova soba tako je u znaku automobila dok je kćerina roza i naravno Hello Kitty – objašnjava Jaklenec i dodaje kako je namještaj za njih kupljen u Lesnini.
Na kraju hodnika nalazi se roditeljska soba koja podsjeća na apartman. Naime, prolaskom kroz vrata ulazi se u mali hodnik u kojem je ugradbeni ormar s velikim ogledalom. S lijeve strane je spavaća soba, a s lijeve njihova kupaonica.
– Naša spavaća soba je jednostavna. Nemamo zavjese jer nam zapravo niti ne trebaju jer gledamo prema šumi – kaže Jaklenec. Cijeli gornji kat povezan je velikom terasom tako da roditelji mogu preko balkona doći u ‘kontrolu’ svoje djece.
