INTERIJERSKI BONBON

Mali zagrebački stan od samo 20 kvadrata u Šubićevoj ulici

    AUTOR:
    • Iva Novak

  • OBJAVLJENO:
  • 12.01.2019. u 08:15

Skučen i derutan stan građen 50-ih godina prošlog stoljeća uz malo mašte i truda postao je prozračan, svijetao i udoban prostor za život i druženja s prijateljima

Josipa ima 27 godine i dolazi iz Slavonskog Broda, a u metropolu se doselila prije devet godina. Njezini su roditelji prije desetak godina kupili stan od 20 kvadrata u centru Zagreba, koji je uz malo njezine mašte i truda postao pravi interijerski bombon.

– Stan se nalazi u staroj zgradi koja je građena 50-ih godina. Sastoji se od kuhinje, kupaonice i dnevnog boravka. Pozicija zgrade je odlično prometno povezana, a do glavnog trga imam nekoliko minuta pješke. Unatoč tim benefitima, bila sam nesretna jer je stan vapio za adaptacijom. Naime, u ovom prostoru u posljednjih 65 godina vrhunac adaptacije bila je promjena pipe.

Vjerujte, stanje zaista nije bilo lijepo. Popucali prljavo ružičasti zidovi, loša izolacija, dotrajao namještaj neukusno i pretrpano postavljen, stare tamnosmeđe pločice i zeleni tepison koji je doslovno bio zalijepljen preko uništenog parketa dugo su me izluđivali. Žudjela sam za kompletnim makeoverom, no za njega nisam imala financijske mogućnosti. Budući da sam tijekom studija konstantno radila razne poslove, uštedjela sam nešto novca te konačno počela proces adaptacije i ostvarenja svoje vizije životnog prostora – objašnjava nam Josipa dok ulazimo u presladak mali stan koji sadašnjim izgledom ni najmanje ne otkriva da je nekada ovdje vladao kaos i nered o kojemu priča.

– Prvo je na red došlo obijanje kompletnih zidova do cigle te postavljanje izolacije, novih zidova, pločica i laminata. Nakon toga sam krenula s restauracijom iskoristivog starog namještaja i kupnjom novog. Upravo ta adaptacija bila je izrazito teška, fizički i psihički, ali i financijski jer se predviđeni budžet u mom slučaju naknadno povećao i za 50 posto pa su i radovi stali na neko vrijeme – prisjeća se vlasnica.

U stanu prevladava bijela boja, a dio starog iskoristivog namještaja vlasnica je restaurirala sama, dok je ostatak kupila

 

 

Kuhinja po mjeri

Ipak, nakon što su majstori završili grubi dio posla, Josipa je napokon ušla u prostor s predivnim bijelim zidovima i novim podom. – Odmah sam naručila izradu kuhinje po mjeri. Uz podne pločice boje slonovače u kuhinji manjoj od tri četvorna metra, odabrala sam fronte elemenata u potpuno bijeloj boji drveta i radnu ploču boje betona. Budući da se nisam mogla riješiti starog bojlera, improvizirala sam postavljanjem otvorene kutne police iza njega gdje su sada smješteni cvijeće i sat. Zidne pločice su stare, a ostavila sam ih jer mi se činilo da će stvoriti dobar ritam, ponavljajući sličan ton boje laminata.

 

Nasuprot sudopera nalazi se super tanki ormar za cipele iz JYSK-a, kojemu je cijela prednja fronta ogledalo. U dnevnoj sobi, koja ima 16 kvadrata, obojila sam svu drvenariju, postavila bijele police i bijelu karnišu iznad velikih drvenih prozora. U Lesnini sam kupila bijeli garderobni ormar s uskim uzorkom boje drveta po sredini i komodu identične boje. Srećom, obje stvari su bile na sniženju i moram priznati da sam jako zadovoljna njima. Na komodi se nalazi gramofon koji sam dobila od prijatelja te potom definitivno odustala od kupnje televizora. Budući da volim čitati, htjela sam kupiti pravu samostojeću policu za knjige, ali u prodaji su sve bile prevelike za moj prostor.

 

Zbog toga sam policu odlučila izraditi sama, i to od starog kuhinjskog elementa. Obojila sam ga u bijelo, skinula vrata i na pozadinu postavila samoljepljivu tapetu crno-bijelog uzorka. Stolić koji se nalazi u sredini prostorije zapravo je sastavljan nekoliko godina od odbačenih drvenih dijelova te na kraju obojan također u bijelo. Tepih je navodno pravo krzno kupljeno na jednom od slavonskih buvljaka, a veliki bež kožni kauč na razvlačenje naslijedila sam od brata. On se navečer pretvara u krevet, a dnevna soba u spavaću. Stojeću srebrnu lampu, stolnu zlatnu rasvjetu na komodi i zavjese pronašla sam na Hreliću.

Zagreb, 300915. Mali stan od 20 m2, studentice Jelene, u Subicevoj ulici.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
CROPIX

Bijeli stol predstavlja blagovaonicu, a stolice sam tapecirala prugastim uzorkom – oduševljeno nabraja Josipa i dodaje kako je upečatljive fotografije na zidovima birala prema onome što je inspirira i motivira u životu, a to su uglavnom dijelovi ljudskog tijela – grudi, vrat, noge i oči – koji predstavljaju metafore njezinih nastojanja i želja. – Omiljeni detalji u stanu su mi dragi pokloni od jako posebnih ljudi, koje sam dobila nakon preuređenja. Prvenstveno tu mislim na staromodni ljubi- časti stolac, već spomenuti genijalni gramofon te veliko bijelo slovo J koje se nalazi na polici – kaže Josipa koja priznaje kako je na početku, dok je još maštala o preuređenju, stan zamiš- ljala u potpuno bijeloj boji, ali je pred kraj tu bjelinu razbila crnim dekorativnim elementima, okvirima za fotografije i crno-bijelim jastučnicama.

Zagreb, 300915. Mali stan od 20 m2, studentice Jelene, u Subicevoj ulici.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
CROPIX
 

Koža i krzno

– Materijali koji prevladavaju u stanu su prirodni, prije svega drvo, koža i krzno. Osnov ni cilj ove adaptacije bio je postići ugodno ozračje u kojemu se prvenstveno dobro osjećam ja, a zatim i moji prijatelji te dragi gosti. Uređujući ga, htjela sam postaviti što više sjedećih mjesta za vesela druženja. Tako sam kupila dva crna taburea koje sam presvukla u bež boju i postavila ih tako da vizualno dijele ‘blagovaonicu’ od dnevnog boravka. Na podu se, pak, nalazi veliki jastuk na kojemu obožavam sjediti. Mislim da sam sa svim tim elementima postigla apsolutnu personalizaciju životnog prostora, dala mu pečat svoje osobnosti i napokon ga učinila dražesnim mjestom za život – zaključuje vlasnica.

Foto: Neja Markičević/Hanza Media

Izdvajamo

Iz drugih medija