Monumentalne građevine

SJEĆATE LI SE SEDAM SVJETSKIH ČUDA? Biste li mogli navesti ove fascinantne građevine?

Sedam čuda staroga svijeta kolekcija je nevjerojatnih građevina koje spominju različiti grčki autori u svojim djelima. Za njihove graditelje one su predstavljale slavljenje religije, mitologije, umjetnosti, moći i znanosti. Za nas su one odraz mogućnosti čovjeka da prilagodi okolinu svojim potrebama, gradeći monumentalne građevine, od kojih neke još i danas odolijevaju zubu vremena. 

Ako ste ih kojim slučajem zaboravili, osvježite pamćenje u nastavku.

 

Keopsova piramida

Velika piramida u Gizi najstarije je i ujedno jedino do danas očuvano svjetsko čudo. Suprotno uobičajenom vjerovanju, samo Velika Keopsova piramida naziva se svjetskim čudom.

Sagrađena je negdje oko 2.900. godine p.n.e. u egipatskom gradu Gizi, na zapadnoj obali rijeke Nila, blizu Kaira. Izgrađena je za faraona Keopsa, vladara četvrte dinastije, kao njegova grobnica.

Vjeruje se da je izgradnja Velike piramide trajala oko 20 godina. Najprije je pripremljen teren, a zatim su doneseni i postavljeni kameni blokovi (neki dugi od dva do pet metara).

Kada je izgrađena, Velika piramida bila je visoka 145,75 metara. Vrh piramide se tijekom godina urušio za oko 10 metara. Bila je to najviša građevina na svijetu 4.300 godina. Druge građevine su je nadvisile tek u 19. stoljeću. Svaka strana piramide pažljivo je orijentirana na istok, zapad, sjever i jug. Horizontalni presjek građevine je uvijek kvadrat u bilo kojem dijelu. Unutrašnjost piramide čine tri prostorije povezane mnogobrojnim hodnicima, a u srcu piramide je kraljeva odaja. Cijela građevina se sastoji od oko 2.300.000 kamenih blokova od kojih svaki teži više od 2 tone.

Viseći vrtovi Babilona

Vrtovi su izgrađeni oko 600. godine p.n.e. u Babilonu, blizu današnjeg Bagdada, u Iraku.

Legendarni viseći vrtovi u Babilonu izgrađeni su za vrijeme vladavine Nabukodonozora II. (604 – 562. p.n.e.), i to po želji njegove supruge. Mnoge tajne vezane za viseće vrtove još uvijek nisu otkrivene. Čak i danas arheolozi prikupljaju različite podatke (rekonstrukcija Babilona) kako bi konačno utvrdili točnu lokaciju vrtova, načine njihova navodnjavanja i stvarni izgled.

Vrtovi su imali oblik kvadrata a bili su načinjeni od lučnih svodova koji su se uzdizali nad popločanim osnovama. U vrtovima su se uzgajale egzotične biljke, posađene na same terase. Potoci vode su tekli s visina i spuštali se u slapovima do tla te su tako navodnjavali vrtove.

Zeusov kip u Olimpiji

Još jedno svjetsko čudo je kip boga Zeusa – vrhovnog boga starih Grka, u čiju su se čast održavale olimpijske igre. Kip je sagrađen oko 457. godine p.n.e. u gradu Olimpiji, na zapadnoj obali današnje Grčke.

Negdje oko 150. godine p.n.e. arhitekt Libon sagradio je hram u čast boga Zeusa. No, kako je hram bio prejednostavan kipar Fidija odlučio je izgraditi golemi Zeusov kip koji je nakon brojnih ratova, potresa i poplava završio u Carigradu, gdje se nalazio sve dok nije uništen u požaru 622. godine.

Kip je bio visok oko 12 metara. Zeus je bio prikazan u sjedećem položaju, imao je odjeću od zlata, lice od slonovače oči od dragog kamenja. Na glavi je imao vijenac od lovorova lišća. U desnoj ruci imao je simbol pobjede napravljen od javora i zlata. U lijevoj ruci držao je žezlo napravljeno od raznih kovina, s orlom prikvačenim na njega. Sandale su mu bile od zlata. Prijestolje je ukrašeno zlatom, dragim kamenjem i ebanovinom.

 

Artemidin hram

Izgrađen je oko 550. godine p.n.e. u gradu Efezu u Maloj Aziji.

Hram je podignut u slavu Artemide, grčke božice lova, divljine i plodnosti. Služio je i kao tržnica i kao religiozna institucija, posjećivali su ga kraljevi i turisti. Novac za izgradnju hrama izdvojio je libijski kralj Krosos, a hram osmislio i projektirao grčki arhitekt Herosfin. Čovjek po imenu Herostratus 356. godine p.n.e. zapalio je hram, koji je izgorio do temelja. Ubrzo je obnovljen, a taj drugi hram su 262. godine razorili Goti.

Posljednje poglavlje povijesti vezano za ovaj hram odigralo se 401. godine, kada ga je srušio sveti Ivan Zlatousti.

Za razliku od drugih hramova, Artemidin je hram bio sagrađen od mramora. Mramorne stube koje su okruživale građevinu vodile su do najviše terase dimenzija (80x130). Krov su podupirali veliki kameni stupovi, njih najmanje 106, visoki po 20 metara. Hram je bio ukrašen brončanim kipovima koje su izradili najsposobniji umjetnici toga doba: Fidija, Polikleit, Kresilas i Fradmon.

Danas se od hrama mogu vidjeti samo ostaci temelja i mjesto na kojemu se nalazio, nedaleko od turskog grada Izmira (Smirna).

Mauzolej u Halikarnasu

Kao i Velika piramida u Egiptu, i ovo mjesto predstavlja grob jednog antičkog vladara. Ipak, Mauzolej se razlikuje od piramida po mnogo čemu. Između ostalog, ljepota građevine je ono što, više nego njezina veličina, zadivljuje milijune ljudi od vremena njezine izgradnje do danas.

Mauzolej je sagrađen oko 353. godine p.n.e. u gradu Halikarnasu u Maloj Aziji, gdje je karijski kralj Mauzol premjestio svoju prijestolnicu. Po njemu je ova građevina i dobila ime. Tijekom 1. stoljeća Mauzolej je bio u odličnom stanju sve dok snažan potres nije oštetio njegov krov i stupove. Očuvani blokovi Mauzoleja upotrebljavani su za izgradnju novih raznih građevina.

Sama konstrukcija Mauzoleja bila je pravokutna u osnovi, dimenzija 40x30 m. Grobnica i sarkofag bili su izrađeni od alabastra, ukrašeni zlatom i postavljeni u centralnom dijelu Mauzoleja, na uzdignutom podrumu popločanom mramorom i okruženom kolonadama (stupovima) u jonskom stilu.

Ovoj građevini pripada posebno mjesto u povijesti ne samo zbog brojnih statua ljudi i životinja nego i zbog činjenice da ona nije bila posvećena nijednom od bogova stare Grčke. Danas se po imenu ove građevine sve velike i raskošne grobnice nazivaju mauzolejima.

Kolos s Rodosa

Iako je od vremena izgradnje ovoga golemog kipa do njegova uništenja proteklo svega 5 godina, ova je svojevrsna i neponovljiva građevina zaslužila mjesto među svjetskim čudima.

Sagrađen je oko 200. godine p.n.e. na grčkom otoku Rodosu u Egejskom moru. Stanovnici Rodosa sagradili su golemi kip u čast njihova boga sunca Heliosa. Gradnja Kolosa trajala je 12 godina. Godinama je kip stajao na ulazu u luku Rodos, dok ga veliki potres nije oštetio oko 226. godine p.n.e. Grad je bio vrlo oštećen, a Kolos je pretrpio oštećenje na najosjetljivijem mjestu – koljenu. Gotovo čitavo tisućljeće nakon toga kip je ležao u ruševinama. Kada su 654. godine p.n.e. Arapi osvojili Rodos, ostatke Kolosa prodali su jednom Židovu iz Sirije. Govorilo se da je oko 900 deva nosilo te ostatke.

Kip je bio visok oko 45 metara. Izradio ga je kipar s Rodosa od bronce s primjesama, najprije utvrdivši stopala i zglobove. Iako ne znamo mnogo o stvarnom obliku i izgledu Kolosa, moderne su rekonstrukcije mnogo točnije od starih crteža. Kolos je inspirirao mnoge umjetnike da stvaraju slične građevine, poput, Kipa slobode u Americi.

Kolos s Rodosa nije bio samo gigantski kip – on je simbol jedinstva naroda koji je naseljavao Rodos.

Svjetionik na Farosu

Sagrađen oko 290. godine p.n.e. u egipatskoj Aleksandriji, na drevnom otoku Farosu.

Ovo je jedino od drevnih svjetskih čuda koje je imalo praktičnu upotrebu. Mornarima je osiguravao siguran povratak do Velike luke, a za arhitekte je bio tada najveća građevina. Zbog opasnih uvjeta plovidbe prema otoku Farosu bio je potreban svjetionik. Na inicijativu Ptolomeja Sotera započela je izgradnja koja je završena poslije njegove smrti. Svjetionik je bio posvećen bogu Savioru. Stoljećima je osvjetljavao luku koristeći vatru noću a refleksno ogledalo danju. Čak je bio i na rimskom novcu u to doba. Kad su Arapi osvojili Egipat, divili su se Aleksandriji i svjetioniku koji su spominjali njihovi spisi, ali novi vladari ubrzo premještaju prijestolnicu iz Aleksandrije u Kairo. Kad se zrcalo na svjetioniku slučajno srušilo, nisu ga popravili. Ubrzo su dva potresa potpuno uništila svjetionik. Na kraju je egipatski sultan Mameluk od sačuvanog kamena i mramora na mjestu svjetionika sagradio tvrđavu.

Aleksandrijski svjetionik je posljednje od šest čuda koje je nestalo. Imao je tri nivoa: najniži u obliku kvadrata visine 55,9 m; srednji oktogonalni, visok 18,3 m i kružni, visoka 7,3 m. Ukupna visina iznosila je oko 117 m. Zrcalo se nalazilo na vrhu i refleksijom bacalo svjetlost čak 50 km od obale. Iako je uništen, po uzoru na ovaj svjetionik izgrađeni su današnji moderni svjetionici.

Svjetionik na Farosu ostavio je veliki trag i utjecaj na kasnije građene svjetionike duž Sredozemlja i u Španjolskoj. Danas se na romanskim jezicima svjetionik kaže faros.

Izdvajamo

Iz drugih medija