Uređivanje dječje sobe bilo je veliko zadovoljstvo, no nije to bio dugotrajan posao - kaže Lidija Mazalović iz Osijeka. Dječju sobu ona i suprug su, nakon što su majstori završili svoj dio posla, uređivali oko dva mjeseca. Naime, kad su kupili kuću, stražnji dio bio je dugačak prostor, od kojeg su oni napravili dvije spavaće sobe, garderobu i kupaonicu. Čim su majstori zatvorili vrata za sobom, ona i suprug su odlučili da četverogodišnja Eva i jednoipolgodišnji Vid moraju dobiti sobu koja će ih smiriti, ali i biti njihovo skrovište. Imali su ideju što i kako napraviti, pa su odmah prionuli na posao.
- Suprug i ja volimo drvo, mir i toplinu koju unosi u prostor, pa smo ga uključili i u dječju sobu. Činilo nam se to logičnim, a zaključili smo i da znamo kako uz pomoć tog materijala stvoriti lijepu sobu. Ona je relativno mala, ima 12 kvadratnih metara. Osmislila sam nešto niže, ali duboke ormare na kojima je jedan krevet, a drugi je pokraj ormara. Ispod njega je još jedan krevet u kojemu je Vid, koji se nedavno preselio iz kinderbeta, a kasnije će im služiti kada prijatelji dođu na prespavanac - priča Lidija.
Htjeli su čist i prozračan izgled, pa su ormare i krevete stavili iza bijelog panela koji su rezali u obliku krošnje i kućice. Sve su radili zajednički, u dogovoru s djecom, jer soba je njihova i oni se, zaključili su supružnici, moraju osjećati ugodno u njoj. Tako je po Evinoj želji nastao drveni luster i avion dvokrilac, koji joj je izradio djed. Tu su ljestve za krevet od jorgovanova drva s glavama dobrog vuka i slona. Savršeno za dijete kojem roditelji upravo čitaju bajke.
- Deblo na ormaru smo također izrađivali sami, kao i ogradicu kreveta. Pomagao nam je moj tata, koji nam je napravio i dvokrilna klizna vrata koja dijele našu od dječje sobe. Uređenje sobe nije uvijek isto - zapravo, varira od trenutnih dječjih interesa. Trenutno smo u fazi Mowglija i ‘Knjige o džungli’ i sigurno ćemo uskoro neke detalje zamijeniti tako da posve odgovaraju onome što trenutno oduševljava naše mališane - kaže Lidija i dodaje da je prvotna ideja bila stvoriti miran i ugodan prostor koji će djecu opustiti od svih dnevnih avantura i uvesti ih u san. Zbog toga se nisu koristili klasičnom paletom boja za dječje sobe, niti su željeli u sobi imati previše detalja. Naravno, postoji polica za igračke, na podu je jedan neodoljivi drveni konjić, luster je avion, a stablo na kojem su životinjice plijeni pažnju, no to su zapravo svi detalji. Prostorom dominiraju boje drva i bijela.
- Budući da je to ipak njihova soba, naš željeni mir i sklad razbija nekada veći, nekada manji broj igračaka koji im pomaže da otplešu još jedan bal ili odjašu u još jednu bitku dok čitamo priču za laku noć - kaže Lidija.
Foto: Ivan Perić/Hanza Media
