Meksička slikarica Frida Kahlo, rođena Magdalena Carmen Frida Kahlo y Calderón, jedna je od rijetkih žena iz svijeta umjetnosti čije slike i stil nadahnjuju ljude diljem svijeta, i nakon njezine smrti 1954. godine. Umjetnica koja je uglavnom slikala autoportrete bila je inspirirana meksičkom popularnom kulturom, a koristila je naivnu umjetnost kako bi istražila pitanja identiteta, postkolonijalizma, spola, klase i rase u meksičkom društvu. Njezine slike često su imale jake autobiografske elemente u kojima se isprepliću realizam i mašta, a svojom je intrigantnom pojavom i osobnim stilom ostala inspiracija i nadahnuće mnogim umjetnicima, dizajnerima i ženama dan danas.
Kahlo je u modi pronalazila svoju emocionalnu snagu kako bi prevladala svoje fizičke slabosti s kojima je bila suočena tijekom cijelog života. Prometna nesreća koju je preživjela sa samo 18 godina i od koje se oporavljala gotovo dvije godine prouzročila joj je bol tijekom cijelog života. No, unatoč tim poteškoćama, ona je transformirala medicinske predmete u nosiva umjetnička djela. Od gipsa koji je umjetnica nosila preko cijelog tijela do proteze na nozi koju je amputirala 1953. godine svaki je od tih medicinskih "odjevnih predmeta" oslikala i ukrasila na svoj osebujan način.
Nakon smrti umjetnice, njezin muž Diego Rivera zapečatio je sve stvari u kupaonici svog doma u Meksiku. Pogođen bolom želio je da njezine stvari ostanu skrivene još 15. godina nakon njegove smrti. I iako je umro 1957. godine stvari su ostale daleko od očiju javnosti još 50. godina, sve dok ih Muzej Frida Kahlo 2004. godine nije odlučio katalogizirati.
Japanski fotograf Ishiuchi Miyako imao je čast dokumentirati ormar Fride Kahlo. Koristeći 35 mm fotoaparat i prirodno svjetlo fotografirao je više od 300 nikada viđenih predmeta, što je u konačnici kulminiralo u knjizi koju je nazvao Frida by Ishiuchi, a koja je sada dostupna na Amazonu.
Foto: Ishiuchi Miyako, Michael Hoppen Gallery
