Kada je Nikola Kalevski, završavajući treću godinu studija na Willem de Kooning Academy of Art and Design u Rotterdamu, rekao da će obaveznu praksu odraditi u Hrvatskoj, kolege, suradnici i profesori u čudu su zinuli.
– U Hrvatskoj? Aha, u Zagrebu. Gdje je to? Zagreb je glavni grad Hrvatske? Ne traje li tamo još uvijek rat? – skeptično su ga ispitivali.
- Autor:
- student produkt dizajna Nikola Kalevski
- Radovi:
- stolić magnetic Table, dječji stolac s ladicom Qube, vaza MMXII
- Kontakt:
- www.nikolakalevski.com
No, 24-godišnji student imao je jasan cilj. Praksu će odraditi u Hrvatskoj, u Zagrebu, gdje se i rodio. Naime, obitelj Kalevski se prije više od 20 godina preselila u Nizozemsku, u Rotterdam, gdje je Nikola proveo djetinjstvo, završio školu i upisao studij produkt dizajna. No, svake je praznike s obitelji provodio u Hrvatskoj tako da je odrastao i na nizozemski i na hrvatski način. Iako je bio svjestan da kao budući produkt dizajner ima više mogućnosti u Rotterdamu, baš je htio doći u Zagreb i prvi put upoznati ga u poslovnom smislu kako bi ostvario iskustvo za budućnost.
– U sklopu stručne četverogodišnje škole također sam u Zagrebu odrađivao praksu, ali u jednom grafičkom studiju. Imao sam 18 godina, a to je baš razdoblje kada tražiš sam sebe. Tada sam shvatio da me Hrvatska više privlači, da mi više odgovaraju hrvatski mentalitet i kultura, da sam tu doma. Mogao sam praksu odraditi bilo gdje, ali opet mi se pružila prilika da dođem u Hrvatsku tako da sam uspio dogovoriti odrađivanje prakse u arhitektonsko-dizajnerskom uredu Atmosfera – kaže Nikola i istodobno hvali nadređene iz Zagreba koji su mu mnogo pomogli.
Drveni stolić lako se pretvara u pladanj, a dječji stolac u ormarić…Nikola teži osmišljavanju stvari koje još ne postoje
To su ubrzo shvatili i profesori na fakultetu koji su se oduševili kada su pročitali njegov izvještaj s prakse. A što je sve radio i koliko je toga naučio u Zagrebu? Obilazio je fakultete, upoznao mnogo kolega studenata iz Hrvatske, učio od raznih obrtnika, razgovarao sa stručnjacima o temama koje su ga zanimale, a što je nama još interesantnije – uspio je dovršiti i plasirati jedan proizvod na tržište, koji je izlagao i na Danu D. Riječ je o vazi MMXII, koju je počeo izrađivati u sklopu zadatka na fakultetu.
– Projekt se zvao ‘Istraživanje materijala’, a ja sam odabrao PVC i eksperimentirao, pilio ga, lomio, palio… Htio sam vidjeti kako taj materijal reagira, otkriti njegove prednosti, mane i mogućnosti. Shvatio sam da PVC, odnosno cijev koju sam koristio, zagrijavanjem postaje elastična kao guma i da se može oblikovati u razne oblike. Budući da se ta cijev koristila za vodu, pomislio sam da ponovnom uporabom vode može postati novi predmet: vaza za cvijeće. Kada sam došao u Zagreb, imao sam samo taj oblik vaze, a onda sam naučio kako brendirati proizvod, dotjerati ga, zapakirati i izraditi logo, ali i fotografirati ga i izraditi katalog – objašnjava Nikola.
Ostali njegovi predmeti također su nastali od prototipova izrađenih u sklopu zadatka na fakultetu. Primjerice, osmislio je i izradio stolić sa skrivenim magnetom koji se može koristiti i kao pladanj.
– Taj je predmet nastao od stolića koji sam izradio na fakultetu. Imao je tri noge i ploču, koje sam spojio magnetom. To je bio prototip koji sam razvijao, tako da sada imam stolić izrađen od MDF-a s četiri magneta u nogama i skrivenom magnetnom pločom koja se može koristiti i kao pladanj. Možda bih još eventualno mijenjao malo oblik, ali to je ta ideja. Imaš stol, ali i magnet koji možda ne očekuješ. Volim osmišljavati neke proizvode koji još ne postoje. Kao dizajner ne volim raditi predmete s jednom funkcijom, primjerice stol kao stol ili stolac kao stolac. Često sam s ljudima raspravljao zašto raditi još jedan stolac kada ih ima milijun i zašto bi baš netko kupio taj tvoj stolac, je li ljepši od drugih, kvalitetniji, povoljniji… To je pitanje nečijeg ukusa. Više volim raditi nove, drugačije stvari koje će pomoći i koje su višefunkcionalne – ističe.
Posebno zanimljiv i praktičan je dječji stolac s ladicom naziva Qube.
– Zadatak je bio osmisliti lako prenosiv, praktičan stolac, a inspiracija mi je bio kolega koji se često selio pa sam razmišljao kako svaki put mora spremati stvari i pakirati ih. Taj sam koncept zadržao, ali sam ga primijenio na djecu. Izradio sam prototip dječjeg stolca od drva s kutijom kao spremnikom za igračke, a ideja je bila da se dva ista stolca mogu spojiti i činiti ormarić. Međutim, drveni stolić bio je pretežak za djecu pa sam u suradnji s jednim obrtnikom izradio novi i lakši od čvrste, ali elastične pjene s drvenom konstrukcijom. Stolić-ormarić mogu koristiti brat i sestra, a ideja bi se jednoga dana mogla primijeniti i u dječjim vrtićima kako bi cijela grupa imala svoje stoliće, a kada zatreba, brzo i lako svoje igračke spreme u kutije i pretvore ih u ormariće – objašnjava mladi dizajner.
Zanimale su nas i najveće razlike kada govorimo o produkt dizajnu u Zagrebu i Rotterdamu.
– Prije svega, bitna je razlika vidljiva već na studiju. Na zagrebačkom fakultetu postoji jako mala radionica, a u Rotterdamu imamo četiri goleme radionice: tekstilnu, metalnu, drvenu i keramičku. Dizajn je u Nizozemskoj razvijeniji, iako je i u Hrvatskoj sve prisutniji, ali ne na toj razini. S druge strane, u Hrvatskoj nema industrije, ljudi nisu svjesni dizajna i teško je plasirati neki proizvod, dok te u Nizozemskoj, čim napraviš neki prototip na fakultetu, zovu profesori i pitaju treba li pronaći nekoga tko će to proizvesti – govori Nikola.
A koji su mu daljnji planovi? Praksa je završila, ali planira ostati još neko vrijeme u Zagrebu. Jednoga bi dana želio živjeti i raditi na relaciji Zagreb – Rotterdam.
– Nadam se da svojim iskustvom mogu pridonijeti hrvatskom dizajnu, podići ga na svjetsku razinu. Ali, to pričam razmišljajući što bi moglo biti za deset godina. Zasad mi preostaje još jedna godina studija, a možda bih upisao i master pa ostao koju godinu u Nizozemskoj kako bih stekao malo više iskustva. Vidjet ćemo – zaključuje Nikola.