Kreativni tim iz Srbije čine Ivana Perišić i Predrag Novković, koji su s redizajnom i restauracijom starih predmeta i namještaja počeli još 2006.
Oni starim stvarima udišu novi život. Reklo bi se slikovito, rade dizajnersku reanimaciju na predmetima koje bi drugi odlučili baciti u smeće. Odazivaju se na ime Trablmejker i jedan su od najpoznatijih srpskih brendova u ovom području. Nas je zanimalo tko su ljudi koji stoje iza brenda i kako oni doživljavaju svoj posao i život oko sebe.
- Iza brenda stoje Ivana Perišić i Predrag Novković, najbolji prijatelji i tandem koji zna i može provesti u djelo ono što zamisli. Počeli smo s radom 2006. i radili isključivo kada smo imali pravu ideju i inspiraciju, bez radnog vremena, plana, ciljanja grupa… - priča nam simpatični dvojac i dodaje kako je brend zapravo nastao - iz ničega.
ISKRENOST
Vodila ih je, kažu, samo kemija i velika želja da stvore nešto korisno što nije još viđeno. - Željeli smo raditi posebne, originalne stvari. Nismo htjeli biti copy-paste. Mišljenja smo da ako se bavite ručnim poslom ta priča mora uključivati dozu lucidnosti i zanatskih sposobnosti. Zašto? Pa jednostavno, jer na kraju sve treba biti kvalitetno i upotrebljivo, treba trajati i koristiti se. Trablmejker je ime koje ukazuje da smo opozit klišeu, otpor prema kič, imitaciji i masovnoj produkciji - ističu Ivana i Pedrag koji obožavaju stare predmete.
- Sav stari namještaj koji smo restaurirali i redizajnirali morao je to nekako zaslužiti. Drugim riječima, morali smo imati dobru bazu koja bi podnijela naše ideje. Uglavnom su to komadi starih majstora stolarskog zanata koji su odbačeni i zanemareni, a nose u sebi sate i dane koje su vrijedne ruke i pametne glave stvarale. Ne proizvodile nego stvarale.
Sami pronalazimo što nas zanima. A pronalazimo svugdje takav namještaj i sitnice za kuću. Kod kontejnera, na otpadima, u oglasima - pričaju i otkrivaju kako im ljudi ne donose stvari na transformaciju. Ne rade, ističu, usluge takve vrste i, iskreno kažu, ne žele ispunjavati ničije želje.
- Jedino tako možemo iskreno stvarati. Radimo isključivo po vlastitim instinktima i zamislima. Ne želimo da nas netko ograničava vremenski ili svojim prohtjevima. Kako bismo dobro radili, moramo imati taj mentalni prostor kako bismo se mogli izraziti najbolje što možemo. Ako se nekome to u konačnici svidi, odlično, ako ne, opet dobro.
Tehnike koje koristimo su raznovrsne, ali sve mora biti u skladu s pravilima zanata. Ne pojednostavljujemo ih nego ispoštujemo svaki korak koji je potreban da bi to što radimo bilo pouzdano i dugotrajno - kažu.
IZAZOV
Pitamo ih koji im je bio najizazovniji projekt.
- Stvarno nije lako izdvojiti jer je bilo dosta uzbudljivih projekata, ali neka to bude sofa koju smo nazvali Zubun. Početak je Ivanino sjećanje na neku sofu koju je nekada i negdje vidjela u Veneciji, koja joj je promakla pred očima, ali joj je ostala u podsvijesti. Ona ju je pokušala vratiti u sjećanje i nacrtala je, ali nikada nije bila sigurna da li je to stvarno to što je vidjela, a možda je nikada i nigdje nije ni vidjela, nego je samo plod njene mašte i želje.
U izradu Zubuna smo uključili radionicu koja reže debele komade čelika, žene koje rukom rade vez, krojača koji je bio spreman upustiti se u krojenje i oblačenje jogija i vezenih jastuka. Konstrukcija sofe je od čelika debljine 9 mm i veoma interesantnog rješenja jer je sastavljena sa svega osam matica i jednim lancem - prisjeća se Predrag.
