PROFIL
- INFO: Ured i showroom tvrtke Layba, proizvodnja rasvjetnih tijela
- LOKACIJA: Osijek
- UREĐENJE: Vladimir Križanić, vlasnik
U Osijeku, u industrijskoj četvrti među nekadašnjim tvorničkim postrojenjima, između nekoliko derutnih tvorničkih hala Vladimir Križanić je pronašao svoju malu oazu. U trenutku kada ju je on uočio, nije bila ništa doli još jedna građevina ostavljena propadanju. Nakon svog priviđenja o tome koliki je njezin potencijal Križanić se odlučio na kupnju.
Vladimir Križanić je dizajner rasvjete i rasvjetnih tijela te vlasnik Layba tvrtke za proizvodnju malih i unikatnih serija rasvjetnih tijela, kao i projektiranje rasvjete koju je odlučio smjestiti u svoju oazu na rubu Osijeka.
Nekadašnja hala od 120 četvornih metara bila je idealan prostor za novi početak Vladimirova poslovanja. Detaljist i veliki ljubitelj arhitekture, Križanić ju je odlučio urediti sam uz pomoć nekolicine prijatelja. Prostor je zahtijevao potpuno preuređenje, od temelja do krova.
- Kopali smo kanale, provodili struju, vodu i telefon. Kada smo počeli, tu nije bilo ničega - ističe Vladimir. Bio je to doslovno početak ni iz čega, osim betonske ovojnice hale i Vladimirove ideje. - Htio sam prostor u kojem ću se osjećati ugodno, i ja i moji zaposlenici. Uvidio sam potencijal da se hala može pregraditi na nekoliko načina te da ću moći stvoriti prostor za ured i primanje stranki, svojevrsni showroom i radionicu. Tako smo to na kraju i izveli - navodi Vladimir i dodaje: - Ujedno sam želio uređeno dvorište pa sam zasadio nekoliko stabala, travu, rajčice i peršin te postavio ogradu od starih greda kako bih zaštitio intimu.
Na samom ulazu u prostor nekada se nalazila stara drvena terasa koju je Vladimir u početku ostavio, no ona je s vremenom počela propadati pa ju je bilo potrebno zamijeniti. Zbog trajnosti i čvrstoće odluka je pala na betonske ploče koje Križanić sam izrađuje, lijevajući beton u kalupe te nakon sušenja ih postavlja na čelično postolje koje je također sam izradio.
Okvir terase je već u betonskim pločama, a dio je još u drvu dok traje proces izrade i sušenja novih ploča. Nakon što se sredio prilaz prostoru, krenulo se s uređivanjem interijera i eksterijera. U eksterijeru je pala odluka da na fasadu dođe cigla koja je bila otpad iz obližnje ciglane. Zapravo se radi o cigli koja je u procesu pečenja poprimila malo drugačije teksture i boju pa izgleda pomalo neujednačeno, ali na fasadi nekadašnje hale pronašla je svoje idealno mjesto. Cigla je u ovom slučaju svoje mjesto pronašla samo na jednom zidu pročelja, onom ulaznom, dok su drugi dijelovi grubo obojani u crnu i bijelu boju s namjerom da se vidi armaturna mreža kao podloga. Krovište je također restaurirano tako da su se dizale kupe i sređivale grede ispod te su se ponovno vratile iste kupe zbog svog starinskog izgleda koji je dobro uklopio s ciglom na fasadi.
Interijer se odlikuje jednostavnošću i promišljenim detaljima kao i eksterijer. Pojedini zidovi su ostavljeni neobrađeni u grubom betonu, dok su drugi minimalistički prebojani u bijelo. Pod od ariša, koji je zatečen u prostoru, ostavljen je i zapravo je jedna od rijetkih stvari koja nije promijenjena. Vladimir je sam izradio rolo zavjese od kartona kako bi prema potrebi spriječio ulazak svjetlosti u prostor. Karton mu je poslužio i kao materijal za izradu police.
Jedan od zidova u prostoriji koja služi kao showroom i Križanićev ured postao je od obične ravne površine, dodavanjem komada knaufa s desne i lijeve strane, svojevrsna niša koja je ispunjena djelomično s nekoliko kilograma kartona te je stvorena polica za knjige i druge zanimljive sitnice. Križanićeva rasvjetna tijela svoju su poziciju pronašla na dva bočna zida u showroomu i ponegdje na polici ili radnom stolu. Radni stol je, kao i betonske ploče na ulazu u prostor, napravljen pomoću kalupa, sličnog izgleda i teksture, ali kilažom i dimenzijama stol je gotovo nezamjetni detalj koji je još jedna karika u Vladimirovoj priči u kojoj svaki centimetar ma svoj značaj.
U drugoj prostoriji se nalazi radionica za izradu rasvjetnih tijela. Ovisno o narudžbama i potrebi, u tom se dijelu na niz uređaja izrađuju Križanićeve zamisli. Osvijetljena dvama velikim prozorima koji su izvorno bili tu, radionica i sam showroom odišu ugodom i mirom, daleko od bilo kakve ideje stresa.
Radovi nisu došli svom kraju, Vladimir još smišlja, istražuje, pokušava i mijenja kako svoje ideje tako i neke stvari koje su već izvedene. Kao kroz neku igru, s potpunom lakoćom i nepretenciozno stvara smisao svakoj ugrađenoj sitnici u prostoru i tako na neki način ugrađuje sebe u sve to.
Foto: Neja Markičević/Hanza Media
