U današnje vrijeme svi su domovi minimalistički, gotovo da i nemaju namještaj, nema topline, nema personaliziranih detalja. Cjelokupni je dojam kao da si u čekaonici neke poliklinike. Prije si, kada bi ušao u neki stan, mogao točno znati kakvi ljudi tamo žive, što vole, a što vjerojatno ne vole, a sada su svi ti prostori "copy-paste", samo se prepisuju trendovi. Nekako mi je to tužno - priča mi neki dan kolegica s posla dok sjedimo na kavi i po običaju pretresamo aktualne dizajnerske i arhitektonske teme. Uistinu, razmišljam, veliki je postotak domova koje godinama posjećujemo, a da su moderni, nekako slični. Da se razumijemo, nije to loše. Smatram da je lijep dom onaj u kojem se vlasnici osjećaju sjajno. Prije svega, dom se mora sviđati onima koji u njemu žive. No, često u posljednje vrijeme, barem ako je suditi po komentiram na društvenim mrežama, sve što nije interijerski geometrijski čisto, jasno i u neutralnim bojama, opisuje se kao nepotreban kič. Ako ste i sami jedna od onih osoba koja tako misli, dopustite da vas razuvjerimo. Naime, danas vas vodimo u jedan sasvim poseban, čaroban stan u centru Zagreba.
Ovaj stan definitivno nije ničija kopija, ne slijedi nikakve aktualne dizajnerske zakone i najbolje što može odražava ljude koji u njemu žive. Vlasnica Alma Muzurović, koja se bavi unutarnjim dizajnom i restauracijom starog namještaja, ovdje živi sa sinom i kćerkom. Stan ima 120 četvornih metara i odličnu organizaciju. Središnji dio, u kojem su smješteni dnevni boravak, kuhinja i blagovaonica, srce je stana i mjesto na kojem se dnevno događa najviše akcija te mjesto druženja koja su na ovom mjestu, sa smješkom otkriva vlasnica, česta, duga i jako vesela.
Tu su još i tri spavaće sobe, dvije kupaonice te čak dva balkona. - Živimo tu već tri godine, a prije nego što smo se uselili, morali smo napraviti mini adaptaciju jer nam nije sve bilo posve po volji. Ukratko, ljudi koji su tu živjeli prije nas bili su u najmu i napravili neke stvari po svom ukusu, koje nama nisu odgovarale - priča vlasnica, koja je jako ponosna na način na koji je uredila svoj životni prostor. Pritom, kaže, nije težila nekom konkretnom stilu, jednostavno je u njega stavljala i slagala sve što je imala i što joj se sviđa. - Proces uređenja bio je zapravo prilično jednostavan jer sam namještaj koji imam otprije samo premjestila u ovaj stan. Imam hrpu stvari pa je njih trebalo razmjestiti u novom prostoru, a to je zapravo proces koji još traje jer svako malo odlučim nešto preseliti na drugo mjesto, pa ispada da stalno nešto razmještam - priča svestrana Alma i dodaje kako je za nju dom zapravo scenografija koja se stalno mijenja, ovisno o životnim prilikama, potrebama, željama... - Nikada se nisam voljela ni u čemu ograničavati, pa se nisam htjela ograničiti ni u uređenju stana. I prije useljenja imala sam puno dragog mi namještaja i detalja za koje sam sentimentalno vezana i nije dolazilo u obzir da ih bacim. Sve su to stvari koje sam dugo kupovala po buvljacima i raznim sajmovima na brojim putovanjima, posebno u Americi, gdje sam i živjela. Također, naslijedila sam i neke komade koje sam sama obnovila prema vlastitim zamislima i tako im udahnula novi život tj. spasila ih od otpada - objašnjava Alma, koja vjeruje kako se svaki predmet na ovom svijetu može uklopiti u uređenje doma, bez obzira na stil drugih predmeta. Potrebno je tek malo mašte i kreativnosti.
Alma je uz svoj vrijedni starinski namještaj, vješto i pametno kombinirala neke novije elemente te tako pokazala da spoj modernog i retra itekako čini dobitnu i poželjnu kombinaciju. - Puno mi ljudi kaže da, gledajući moj stan, stječe dojam da je iz nekog drugog vremena. Ali, vjerujte, to mi nije bila namjera. Zapravo, meni se osobno sviđaju i suvremeni interijeri. No, kao što sam rekla, sve stvari ovdje su meni dragi predmeti koje bi bilo šteta baciti - kaže Alma i dodaje kako je jedina mana stana što je poprilično mračan. Kronično mu nedostaje prirodnog svjetla. No, i za to je Alma pronašla rješenje. - Sav namještaj koji sam mogla prebojiti, prebojila sam u bijelo. Napravila sam to zbog nedostatka svjetla, ali i zbog toga što je detalja zaista puno, pa da se malo smiri intenzitet predmeta u interijeru - otkriva.
Foto: Neja Markičević/Hanza Media
