Na istočnoj obali Istre u jednom malom mjestu, samo 50 metara od mora, smjestila se parcela koja obiluje bojama i mirisima Mediterana. Još od ranog proljeća tu cvatu ljubičice i ciklama, tijekom ljeta hladovinu radi desetak stabala mimoza, zatim stabla limuna, naranče, mandarine i manga, nekoliko palmi, lavanda, lovor i ružmarin, dok tijekom zime istarski hrast crnika, smrika i stabla planike štite od naleta bure.
Između svog tog predivnog zelenila uočava se mala kamena kućica površine samo 30 kvadrata s terasom od 40 kvadrata. Drugi je to dom obitelji iz Velike Gorice, koja svoje slobodno vrijeme, vikende, praznike i godišnje odmore provodi upravo na ovoj lokaciji, na kojoj su vlastitim snagama, uz pomoć prijatelja, rodbine i ponekog majstora izgradili i uredili svoju savršenu vikendicu.
Koncept podmornice
– Ljeta uglavnom provodimo na terasi i dvorištu, a ponekad i vani spavamo pod baldahinom. Ipak, meni je još draže zimi, kada naložimo peć staru sto godina, koju nam je poklonio prijatelj Zlatko, a vani kilometrima nema nikoga. Samo more i šuma… – govori nam vlasnica, prepričavajući kako su postepeno gradili i uređivali kuću, pretvarajući je u modernu ribarsku kobilu, potpuno neovisnu i ekološku – koriste solarnu energiju, imaju vodovod iz cisterne s kišnicom, griju se na drva iz okolne šume… – Kuća je sagrađena na parceli koja je bila gusta i neprohodna istarska makija.
S vremenom smo je prorijedili i kultivirali te nadopunili autohtonim biljkama tog kraja. Brzo smo odustali od svih šminkerskih biljaka i cvijeća koje ne može preživjeti vikend-zalijevanja i sve hladnije istarske zime. Idejni nacrt napravo nam je prijatelj Ivan na osnovi naših ideja i želja da kuća bude što manja i jeftinija, ali da u nju stane što više ljudi, s obzirom na česta okupljanja obitelji i prijatelja – kaže vlasnica. U samo 30 kvadrata smjestili su tako kuhinju povezanu s dnevnim boravkom i spavaću sobu, a kao boravak na otvorenom poslužila je terasa s vanjskom kuhinjom.Kupaonica, WC i spremište smješteni su u posebnom objektu, par koraka od kuće.
Iako u kući ukupno ima pet ležajeva, duplo veće društvo se, smije se vlasnica, bez prigovora smjesti na pomoćnim krevetima, a cijeli koncept pomalo nalikuje na podmornicu. Naime, s obzirom na malu površinu, kuhinja je ukopana u zemlju te se u nju silazi stepenicama, a svjetlost ulazi kroz plave staklene cigle. Ispod drvenih šankova nalazi se posuđe, a s greda vise stare kuhinjske potrepštine koje se svojom namjenom, oblikom ili bojom uklapaju u morski ambijent. Iznad kuhinje je galerija za spavanje na koju se penje po malim ljestvama pa ju zbog tog izgleda ukućani nazivaju kapetanski most. Sve je to zapravo dio dnevnog boravka s minimalno namještaja, koji su nekada odbacili, dobili na poklon ili sami izradili, poput kolica ili kreveta sazidanog od siporeksa ispod kojeg je spremište za pomoćne krevete.
Jedina soba s vratima
– Na podu su pločice koje smo sami ljepili. Presudna je bila niska cijena i predivna plava boja koja je kasnije odredila ostalo unutarnje, ali i vanjsko uređenje. Sama sam sašila sve zavjese, dekore i prekrivače, kao i navlake za stolice koje su izgledale grozno kad smo ih dobili, a sada imaju lijepe haljinice. Zidovi su puni raznih eksponata, slika i figura, a sve ih povezuje morska boja ili motiv.
Zanimljiv dojam prostranosti i visine u malom prostoru daje visok, kosi strop s vidljivim gredama
Zbog premalo dnevnog svjetla morali smo naknadno bušiti rupe u zidu i ugrađivati staklene cigle koje sam oslikala bojom za staklo i koje ujedno služe kao police. Za rasvjetu je prilagođen pravi fenjer s barke, možda malo prevelik, ali takav smo dobili na poklon – dodaje vlasnica. Dojam prostranosti i visine u tom malom prostoru daje visok, kosi strop s vidljivim gredama. Samo je jedna prostorija odvojena vratima, pa je tako dobila i naziv – soba s vratima. Riječ je o bivšoj dječjoj sobi s krevetima na kat koje je suprug vlasnice sam izradio, a sada služi kao soba za goste. U njoj je prekrasna plava komoda u koju se vlasnica, kaže, zaljubila na prvi pogled i dobila na poklon od potpuno nepoznatog čovjeka iz kleti u vinogradu.
Prirodni izgled kamena
Što se tiče vanjskog uređenja, vlasnica se postepeno upuštala u sve veće građevinske pothvate pa je većinom sve sama izradila: vanjske kuhinjske šankove sazidala je od siporeksa te ih obukla u mozaik od ostatka pločica iz dnevnog boravka. – Nekako su mi ti mozaici odmah išli od ruke jer sam po zanimanju stomatolog. I ovo zidanje mi je bilo lakše jer se radi na velikoj površini i ne zahtijeva veliku preciznost – kaže sa smiješkom i dodaje kako je od kamenih ploča izvađenih tijekom gradnje kuće i cisterne zidala i staze, stepenice, žardinijere te fasadu.
Neobrađene kamene ploče iskoristila je i za kamenu klupu, prateći samo konfiguraciju terena koji baš na tom mjestu ima oblik nalik na klupu. Nadalje, okvir za stol na terasi izradio je prijatelj Anđelko, betonsku ploču za njega njezin suprug, a ona opet mozaik. – Uvijek poštujem prirodni izgled kamena i slažem ga poput mozaika pa je sve pomalo grbavo, ali sasvim prirodno i za čudo sve se odlično drži – kaže vlasnica. Većinu detalja i namještaja izradila je sama ili ih je godinama skupljala obilazeći sajmove, dok je drvo s plaže iskorišteno za interijer i eksterijer. – Plinsko kuhalo nalazi se na drvenoj gredi izvučenoj iz mora koju sam čak i uz veliku toleranciju supruga, jedva “ugurala” u kuhinju.
Na jednom od kuhinjskih šankova drvena su vrata napravljena od grana koje je more izgladilo i izbjelilo, no najviše sam ponosna na naplavine koje sam oslikala i koje su se motivom i bojom odlično uklopile u plavi ambijent kuće – kaže i dodaje kako su posuđe, kuhinjske potrepštine i sve starinske štrikane zavjese kupljene na sajmovima pa sve djeluje ušminkano na starinski način. Slike na platnu, koje je sama naslikala, stalno premješta pa se prostor uvijek doima preuređenim. Isto čini i s ostalim ukrasima, naročito s gipsanim odljevcima na kojima bi joj pozavidio svaki muzejski dućan, ali su njezini kupljeni na sajmu za 5 do 10 kuna. Od svega izdvaja zbirku 10-ak odljevaka u raznim veličinama boga Kairosa.
Odlična za druženje
– Kolekcija stolaca i ostali namještaj uvijek će me podsjećati na ljude na sajmu od kojih sam ih kupila, na njihove priče, cjenkanje, šale, poslovni duh i poštenje. Zahvaljujem im i što su mi veće komade pomogli unositi u automobil i suprugu na strpljenju kad ih je izvlačio iz automobila.
Svaki je put bio ljut na tu staru kramu, ali mu se kasnije svidjelo kako sam to uklopila. Sto puta sam ga uvjeravala da neću više ništa kupovati, ali teško je odoljeti… Stoga ne mogu izdvojiti što najviše volim u svojoj morskoj vili. Jednostavno je obožavam cijelu i svaki njen komadić pojedinačno. Ponekad mi nalikuje na nahoče koje nema ništa novo niti skupo, ali je voljeno i lijepo uređeno. Ipak, najvećom vrijednošću kuće smatram njezino ugodno ozračje u kojoj se mi i svi naši prijatelji osjećamo opušteno – zaključuje.
Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!
