Navratili smo do Jelene i Tomislava Žabjačan u Pustodol koji su nam svojim uređenjem pomogli da se prisjetimo Božića kakav je znao biti nekada. Ah, nostalgija...
Bono nas veselo dočekuje na ulazu mašući repom. Prima nas kao pravi zagorski domaćin, ali nakon što ubrzo shvati da za njega nema božićnih kolačića odlazi svojim putem ostavljajući nas u dobrim rukama svojih vlasnika Jelene i Tomislava Žabjačana.
Domaćini Žabine hiže mladi su bračni par s trenutačnom adresom u Zagrebu, a vikend adresom u Pustodolu.
- Već tri godine malo-pomalo, skoro svaki vikend, preuređujemo i sređujemo našu Žabinu hižicu koja je dobila naziv po nadimku na temelju mog prezimena Žabjačan. Kuću smo naslijedili od bake koja živi u Njemačkoj i zbog starosti više ne posjećuje Pustodol, a mi smo se odlučili na preuređenje i pokretanje vlastitog posla u turizmu. Zbog blizine toplica shvatili smo da hiža i pripadajući posjed imaju dosta potencijala i odlučili smo se to iskoristiti - objašnjava nam Tomislav zašto vode život na dvije adrese.
Žabina hiža tipična je drvena zagorska hiža koja je kupljena u Ivanić Gradu i dopremljena u Pustodol 2010. godine te je tamo ponovno sastavljena. Djed se pobrinuo za prvo uređenje i oslikao kuću prema bakinim željama i ukusima.
- Baka jako voli suncokrete pa ih je djed nacrtao po kući samo zbog nje - priznaje nam Tomislav.
Kad su se Žabjačani odlučili na preuređenje kuće, odlučili su zadržati detalje koji su ostali od bake i djeda pa su se prvenstveno posvetili uređenju unutarnjeg dijela. Hiža se prostire na 60 četvornih metara i ima dvije spavaće sobe, od kojih je jedna veća s bračnim krevetom, a druga manja, predviđena za djecu.
Prostrana kupaonica ostavljena je u zatečenom stanju kako bi se izbjegli izmicanje instalacija i dodatni troškovi. Prostor dnevnog boravka i kuhinje podnio je najveći dio preuređenja jer se rušio pregradni zid pa je sada sve postalo jedna prostorija. Novonastali dnevni boravak ima obnovljeni strop od starih drvenih greda, a obnovljena su i dva postojeća zida. Na jednom je postavljena već prije korištena cigla, ali sada u potpunosti osvježena i uglancana, a na drugom je Tomislav samostalno postavio drvene letve od jelovine koje je sam brusio i rezao da se savršeno uklope u zamišljeni dio. Jelena ne skriva svoj ponos i zadovoljno nam priča koliko je Tomislav spretan s rukama: - Tomislav je uglavnom sve ovo sam radio. Dane je provodio bruseći i čisteći staru ciglu i slažući je, kako na ulazu u kuću i oko kuće tako i dio iza peći. Sam je napravio i drveni okvir bračnog kreveta, blagovaonski stol te renovirao stare drvene predmete koji su ovdje bili otprije. Nekoliko smo puta išli na Hrelić i tada smo uspjeli pronaći prekrasni starinski drveni stol za peglanje i postolje za šivaću mašinu, koje je Tomislav renovirao da se uklope u ambijent hiže. Mi sve volimo sami raditi, a kada doista trebamo nečiju pomoć, to su ili prijatelji ili lokalni majstori.
Sada kad su došli pri kraju uređenja Žabine hiže, Jelena i Tomislav smišljaju što dalje, pa nam prepričavaju kako planiraju na ostatku zemlje dodati još dio za dječje igralište i bazen napravljen od prirodnih materijala kako ne bi narušili okoliš. Ono što je sad u ponudi od tog dijela posjeda jest vrt u kojemu njihovi gosti mogu ubrati razno voće i povrće te se slobodno poslužiti malinama koje rastu tik uz kuću.
Iako smo vrlo brzo razvili simpatiju za Jelenu i Tomislava te sve što rade, ipak nas je najviše od svega očarala tradicionalna božićna atmosfera hiže. Neki kažu da je najbolji Božić kod bake, a ako ste jedni od tih, u Žabinoj hiži možete pronaći upravo to. Kako to obično biva, takva se atmosfera ne postiže bez zajedništva.
- Tako vam to ide ovdje, svi vam priskoče u pomoć. Mi smo nabavili jelu, koju ćemo, nadamo se, presaditi negdje u vrt, i okitili je tradicionalnim božićnim ukrasima. Kako smo negdje čuli da je u Zagorju postojao običaj vješanja jele za strop zbog nedostatka prostora, malo smo i o tome promišljali, ali ipak smo brzo odustali od te ideje zbog tehničkih razloga - kroz smijeh nam pričaju vlasnici i dodaju: - Susjedi su nam pomogli u izradi vjenčića za stol i adventskog vijenca, a zajednički smo izrađivali druge ukrase koji su povješani po zidovima u hiži. Kolači su, naravno, došli sa svih strana, počevši od Tomislavove mame koja je ujedno i najbliža susjeda pa do onih s drugog kraja. Tako to obično biva, htjeli ili ne, Božić ipak čine te naizgled nevidljive stvari.
Žabina hiža doista jest jedan drugačiji odmak od života, u potpunosti vjeran primjer da za ugodnu atmosferu i dobar osjećaj doma nisu potrebni troznamenkasti kvadrati ili zapanjujući luksuz, nego samo malo poštovanja i ljubavi te, naravno, jedna okićena jela.
Više na: Facebook stranici @zabinahiza.
