Dalibor je svoj dom uređivao dvije godine, a “uradi sam” intervencijama i vlastitim idejama uspio je u konačnici ne potrošiti financijsku svotu koja se na početku cijele priče činila vrlo izglednom
Obiteljski dom Combaj-Ujlaki, smješten u naselju Belovar pokraj Zagreba, uređivao se dvije godine. Točnije bi bilo reći da ga je vlasnik Dalibor proširivao - on, supruga Mirta i njihovo dvoje djece živjeli su u 73 kvadrata, no odlučili su ga proširiti na prostor autoradionice koja više nije bila u funkciji, a nalazi se sa stražnje strane njihova doma. U tom prostoru nije bilo struje, vode ni pregradnih zidova. Ničega. Posve prazan prostor bio je pun mogućnosti, no činilo se da će biti potrebno jako puno novca kako bi se to uredilo.
- Po struci sam dizajner tako da sam zapravo, kad smo odlučili urediti prostor, znao kako želim da izgleda. Na računalu sam nacrtao i tako smo počeli s radovima. Zvuči kao težak posao, a možda bi i bio da nisam uređivao prostor za nas. Zbog toga mi ništa nije bilo teško i zapravo sam bio sretan što sam radim - priča Dalibor.
U starom dijelu, gdje su dotad živjeli, nalaze se kuhinja, blagovaonica, hodnik, kupaonica s WC-om, spavaća soba i mala dječja soba. No, prostor je bio zaista skučen pa im je novih gotovo 100 kvadrata itekako dobro došlo. Sama radionica ima 60 kvadrata, no budući da su stropovi visoki četiri metra, dio je iskorišten za galeriju. Na galeriji se samo spava i gore je smješten walk in ormar, dok su u prizemlju dnevni boravak, kutak za čitanje, dva ureda, kupaonica s WC-om i vešeraj. Sve je to, uz malu pomoć majstora i tate, Dalibor napravio sam.
- Krenuo sam skupljati ponude da vidim koliko bi me koštalo uređenje i onda shvatio da je riječ o golemim iznosima. To bi bilo toliko skupo da mi se činilo neisplativim ulaganjem, iskreno. Onda sam se zainatio i odlučio da mogu ja sve to sam. Naravno, radio sam koliko sam mogao, stigao i znao. U nekim stvarima posao sam prepustio majstorima, no sve drugo je moje. Tip sam koji voli raditi svojim rukama i uživao sam uređujući naš životni prostor - objašnjava Dalibor.
Sjeća se kako je sam postavljao knauf ploče. Najjeftinija ponuda bila je 35 tisuća kuna pa je zato Dalibor otišao u trgovinu, za 7500 kuna kupio knauf, uzeo dva tjedna godišnjeg odmora i sam ih postavio. Struju nije provlačio sam, no odredio je koliko mu treba utičnica i obavio sve pripreme prije nego što je došao majstor. Na taj je način, procjenjuje, uštedio barem 30 posto. Činjenica je da majstori po kvadratu štemanja naplaćuju 200 kuna pa je to radije napravio sam. Kupio je najjeftiniju štemericu, za 500 kuna.
- Meni je trebala samo za ovaj jedan posao, ne za više njih, pa mi nije trebalo ništa kvalitetnije, iako je ova bušilica u funkciji još i danas. Jedino čime se nisam bavio, ni najmanje, instalacije su za vodu i stepenice, drvene, koje je izradio susjed. Zaključio sam da ipak nisam toliko vješt i da bi te poslove trebalo u potpunosti prepustiti stručnjacima - priča Dalibor. Namještaj su on i supruga uglavnom kupili u trgovinama, a lustere je radio sam. Napravio ih je tako što je izbušio rupu na dnu posuda za voće. Rasvjetu na stupovima, a riječ je o drvu koje je donio iz šume, također je napravio sam. Uzeo je cjepanice, izdubio ih, provukao žice i stavio žarulje. Sam je napravio i šipke u njihovu walk in ormaru. Uz to je i sam radio na tome da maksimalno iskoristi stvari koje su već imali - tapecirao je jednu fotelju, sam postavio pločice za tuš-kabinu, kao vodilicu za klizna vrata postavio štok od starih vrata... Puno je toga na taj način iskoristio.
KAKO JE IZGLEDAO PROSTOR PRIJE UREĐENJA POGLEDAJTE U NASTAVKU.
