Dom četveročlane obitelji u zagrebačkom naselju Siget

Većina obitelji danas živi ubrzano. Rastrgnuti između posla i doma, nemaju vremena za redovito pospremanje stana. Istodobno, svi težimo nekom redu i smirenosti kada dođemo kući umorni s posla. A upravo se tom mišlju vodio zagrebački arhitekt Filip Tadin kada je za jednu četveročlanu obitelj uređivao stan u novozagrebačkom naselju Siget. On je te svoje elemente nazvao okvirima za nered ili okvirima za život.

– Takav dojam stvara se ugradbenim namještajem preko cijelog zida s udubljenim akcentima. Bušim namještaj ili zid i stvaram niše za osobne predmete, ali i za svakodnevno odlaganje stvari koje zahvaljući okviru ne stvaraju osjećaj nereda – objašnjava nam Tadin dok s vlasnicom stana pokazuje prostor. Dvoetažni stan u Radmanovačkoj ulici veličine je 131 četvorni metar.

Kupljen je u roh-bau verziji, a cijena četvornog metra bila je oko 1600 eura. Na kompletno uređenje, od podova, namještaja, uređaja i rasvjete, potrošeno je nešto više od 43.000 eura. Završno rješenje stana bio je odgovor arhitekta na zahtjeve obitelji, u kojoj je majka glazbena pedagoginja, a otac informatičar.

Zajedno s dvije kćeri lako su se složili oko ideja za stan, a baš ovu lokaciju odabrali su jer vole Novi Zagreb. Vlasnik stana stavlja uvijek funkcionalnost na prvo mjesto, a supruga voli i detalje koji uljepšavaju interijer i nemaju isključivu zadaću biti funkcionalni. Ipak, zajednička im je sklonost težiti jednostavnom.

– Prostor je potpuno funkcionalan, ali i s lijepim detaljima. Stan je svijetao i jednostavno te puni energijom. S prozora imamo prekrasan pogled na zelenilo, fazane, konje koji pasu i poljoprivrednike koji oru – govori nam vlasnica stana. Na gornjoj etaži stana u Sigetu dvije su dječje spavaće sobe, roditeljska soba i dvije kupaonice.

Na donju etažu dolazi se stepenicama do dnevne sobe, kuhinje i blagovaonice. Stan ima i srednje veliku terasu. Soba starije kćeri uređena je u romantičnijem tonu. Boja zidova je pastelno ružičasta. Prvotna ideja je bila iskoristiti visinu stropa od 4,5 metara, pa je tako postavljen krevet na kat ispod kojega je trebao biti pianino, ali je djevojka odustala od toga i poželjela svoj mali intimni kutak s crvenim kaučem iz Ikee. Stepenice do kreveta ujedno su i ormari s ladicama, a u sobi je još i radni stol koji se nalazi uz prozor. Sav namještaj izrađen je od iverala i u većini je mat bijele boje, dok je u spavaćim sobama zagasito bijele.

Druga soba mlađe, aktivnije i nemirnije kćeri, tlocrtno je manja, zidovi su ružičaste boje, a umjesto stepenica, da bi popelo na krevet, koriste se ljestve koje su ujedno i integrirana vratnica poluotvorenog ormara. Budući da je mlađa kći gimnastičarka, penjanje po ljestvama joj ne predstavlja problem.

– Za nju je funkcionalnost važnija od izgleda. Nemirnija je od starije kćeri, često ustaje, hoda po sobi i vrlo je znatiželjna. Ima puno medalja i pehara pa smo željeli da ima neko mjesto gdje bi ih držala – objasnila je mama. Na gornjoj etaži su i dvije kupaonice. Dječja je manja, a prostorija nije bila dobro organizirana pa su morali pomicati vrata.

U dijelu gdje je trebala biti perilica rublja ugrađena je tuš-kabina. Pločice su u vodenim bojama, svijetloplave s dijelom sivih elemenata. Roditeljska kupaonica, pak, u zemljanim je bojama. Vlasnici nisu htjeli kadu pa je napravljena walk-in tuš kabina.

– Trudio sam se da taj dio stana ima wellness ugođaj. Da to ne bude samo prostor za tuširanje, već za uživanje. U kupaonicama nema bijele tehnike jer stan ima i gospodarsku prostoriju u kojoj su perilica rublja, sušilica rublja i ormarić za sušenje odjeće koja ne smije u sušilicu – kaže Tadin, dok nam vlasnica objašnjava da je jedan od bitnijih razloga za kupnju stana bila upravo ta gospodarska prostorija.

Roditeljska spavaća soba veličine je desetak četvornih metara, ima i mali balkon. U njoj su se radile preinake. Srušen je jedan zid i u prostoru koji je bio namijenjen za garderobu napravljen je veliki walk-in ormar za gospođu s toaletnim stolićem i izvana dostupan, manji ormar za gospodina. Pod u cijelom stanu prekriven je tzv. seljačkim podom koji je četkan i uljen, čime je stvoren najprirodniji izgled.

Ugodan je, kažu ukućani koji ne vole tepihe, i za boso hodanje. Stepenicama pokraj kojih su police s knjigama spuštamo se i na donju, reprezentativniju etažu. Koliko je prostor funkcionalan pokazuje i spremište ispod stepenica u kojem obitelj drži usisavač, prljavo rublje, alat… Sve je, naravno, skriveno.

Važan dio stana je i kuhinja koja je napravljena prema životnim navikama ukućana.

- Kuha se često, ali nešto jednostavno i boravak u kuhinji nije duži od dva sata dnevno. Nemamo rituale kuhanja i zajedničkog jela, osim nedjeljom i ponekad subotom. Kako radnim danima ne stignemo zajedno jesti, u kuhinji je napravljen mali stol za kojim se može pojesti nešto na brzinu, a blagovaonica je odvojena i u njoj je veći stol za kojim se okupljamo nedjeljom – govori nam vlasnica stana.

Svi aparati u kuhinji, osim pećnice i nape, skriveni su. Sve je ugrađeno u kuhinjske elemente, da se sakrije sve što nije važno. Bio je zamišljen i šank, ali se arhitekt ipak odlučio za sistem otoka kako bi se omogućila brža i bolja komunikacija. Sa svih strana postoje ladice u koje se može nešto spremiti. Ladice i ormari u kuhinji otvaraju se na dodir, tako da se istodobno može nešto i nositi u rukama, a elementi se mogu otvarati i nogom. Svaki element u kuhinji je pažljivo promišljen kako bi sve bilo nadohvat ruke.

Na zidu je printana fotografija u toplim bojama koje potiču dobar tek, ali je i šarena, čime je stvorena podloga da se i prljavi tanjuri mogu kamuflirati. Dnevni boravak zauzima posebno mjesto u stanu svake obitelji, pa tako i ove. Obitelj je poželjela da se ta prostorija na neki način zamišljeno podijeli u četiri dijela: da mogu svi skupa boraviti u sobi, a da istodobno rade različite stvari. Jedan, primjerice, gleda televizor, netko uz kavu čita, a netko surfa internetom na prijenosnom računalu. Želja obitelji je ispunjena, tako da je Tadin uspio stvoriti prostor za odmaranje gdje nitko nikome ne smeta.

Na sredini sobe je veliki kauč kupljen u trgovini Prostoria, koji je okrenut prema televizoru. Međutim, sama obitelj, ali i Tadin, htjeli su umanjiti važnost televizora, pa je LCD ekran umetnut u “okvir za nered” i kada TV nije upaljen sakriven je roll-on paravanom. U dnevnoj sobi nalaze se i stara fotelja koja je restaurirana, ali i stolica na rasklapanje Rex, koja je klasik slovenskog industrijskog dizajnera Nike Kralja. Stolice u blagovaonici, kao i fotelja za čitanje su od tvrtke Arper. Bitan element u stanu je i rasvjeta na koju je potrošeno gotovo 50.000 kuna.

U dnevnoj sobi rasvjeta ima više skulpturalnu funkciju. Stojeća lampa u prostoru za čitanje je Nestore Lettura dizajnera Carla Forcolinija, sjajne Bolsteri kugle u dnevnoj sobi su od tvrtke Modular, a najskuplji je Nur Gloss luster u blagovaonici, dizajnera Ernesta Gismondija.

– Rasvjeta je osobito važan dio uređenja. I to kreiranje osvjetljenja, koje je puno važnije nego biranje rasvjetnih tijela. Rasvjetna tijela ovise uglavnom o budžetu,ali ambijent ovisi gotovo samo o mašti – objašnjava Tadin.

U ovom stanu, kaže nam arhitekt, nije imao velikog utjecaja na organizaciju tlocrta jer je u trenutku kada je tamo došao već bio najvećim dijelom završen. Ipak, nekim sitnim rušenjima se poboljšala kvaliteta prostora i njegova uporabljivost.

– U svakom prostoru sam pokušao napraviti neki manji ili veći pomak u odnosu na uobičajeno, na način da taj pomak ne bude agresivan. Nesklon sam pomodnostima i pečat vremena treba biti diskretan. Interijeru treba dati prostora za osobne dekoracije, kao i za lake promjene dojma. A dojam je, pak, više definiran bojama zidova, slikama i zavjesama. Organizacija prostora je najvažnija tema za vlasnike jer su promjene organizacije skupe i često iscrpljujuće – zaključuje Tadin.

Foto: Boris Kovačev/Hanza Media