Mi smo prvi stanari. Kad smo kupili ovaj stan, bio je potpuno nedovršena priča. Tek su bili ugrađeni prozori i balkonska vrata te provedena struja, voda i instalacije poput klima-uređaja i interneta. Zidovi su bili bijeli, a sve je ostalo bilo na nama. Stan nam se odmah svidio jer je imao ono što smo gotovo godinu dana bezuspješno tražili: bio je etažni i imao je jako puno svjetla. Ono što je zanimljivo jest da stan nema niti jedan pravi prozor. Naime, svi su krovni i ima balkonska vrata, ali ispostavilo se da nije toliko važno koliko prozora ima, nego kako su i gdje raspoređeni.
Orijentiran je jug-sjever, tako da ima prirodnu svjetlost od izlaska sunca do otprilike 16.30 sati u ljetnim mjesecima – priča nam doktorandica povijesti Monika koja je sa svojom obitelji topli dom savila u Mokošici nedaleko od Dubrovnika. Prilikom uređenja stana vlasnici su željeli da keramika, parket i sanitarije, dakle stvari koje se u životnom prostoru ne mijenjaju često, budu kvalitetni. S druge strane, željeli su da namještaj bude moderan i ne preskup, ali opet da ne odstupaju previše od onoga što im se sviđa. – Većinu namještaja, osim elemenata u kupaonici, kuhinji i glavnoj spavaćoj sobi, kupovali smo preko web shopova i u IKEA-i.
Trgovine s kojima smo surađivali, a nemaju web shop izašle bi nam u susret pa bi nas naručene stvari čekale onaj tjedan kada dolazimo u Zagreb ili bi ih dostavili putem nekog dostavljača – otkriva Monika i dodaje kako su odmah na početku odlučili da će bazna boja u cijelom stanu biti bijela te da svaka prostorija ima svoju priču i boju.
Već na samom ulazu u stan jasno je da nas čeka vrlo zanimljiva interijerska priča. Kako nema prirodni izvor svjetla, hodnik je od ostatka stana odijeljen staklenim vratima koja imaju dovratnik da se ne gubi na toplini odnosno hlađenju, a plafonijera ravnomjerno baca svjetlo na sve kuteve. – Boja hodnika je tirkizna zato što smo htjeli da taj prvi dojam stana bude veseo, a tirkizna jako voli bijelu i crnu, pa smo namještaj i detalje birali u toj boji.
Komoda i ormarić za cipele u hodniku su iz Emmezete, ogledalo i kutija za ključeve su dar, riba je s nama već dvije godine, a stalak za vizitke je iz Paravana. Okvire za slike smo donijeli iz prošlog stana, samo smo promijenili fotografije i dodali izreke u dva okvira. Sat je kupljen u IKEA-i za 13 eura, a naljepnice su iz Magis Walla. Pločice smo uspjeli dobiti za 300 kuna po kvadratu, iako su prvotno bile 600 kuna – kaže Monika uvodeći nas u središnji dio stana: kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak, koji su spojeni u jednu prostoriju.
I ovdje je, kao u ostatku stana, bazna boja bijela, ali je dopunjena crnom i sivom, dok akcent daju boja limete i maline. Kuhinja kupljena u Meblu je bijela, čistih linija, s crnim kućanskim aparatima, a umjesto klasičnih pločica, vlasnici su odlučili da će između elemenata biti kaljeno staklo. Ono je, kažu, lako za održavanje i efektnije od pločica. Kako u stanu imaju smočnicu, nije bilo nužno maksimalno iskoristiti prostor kuhinje, tako da su mogli ispuniti želju o minimalnim visećim elementima i poigrati se slažući elemente.
Otok vizualno dijeli kuhinju od blagovaonice i najdraže je mjesto za doručak cijele obitelji. – Zid u blagovaonici je tapeta boja maline i krase ga slike mladih dubrovačkih umjetnika. Stol je drven, a u kontrastu s njim su prozirne stolice, Louis Ghost od Kartella i Queen od Pedrallija. Lusteri su kupljeni u IKEA-i. Dnevnim boravkom dominira bijela kutna garnitura, dok dašak drugačijeg i posebnijeg daju stolić Ane Tevšić (Crooked) i Bookworm (Kartell).
Jedan je zid boje limete, a da bismo vizualno povezali cijeli prostor, koristili smo detalje u bojama poput jastuka i svijećnjaka. Stan obiluje detaljima, kupljenim na putovanjima, ili baš namjenski za dio stana, ali i poklonjenima, poput ručno rađenih suvenira i slika – objašnjava Monika koja je glavnu spavaću sobu, kupljenu u Meblu, zamislila u bijelo-ljubičastom tonu, a ovdje se nalazi i prigodno uređen kutak za njezino najmlađe dijete.
Dječja soba, pak, napravljena je, kaže Monika, u dogovoru sa starijim djetetom pa je sve što je kupljeno i postavljeno moralo dobiti njegov blagoslov. U sobi se provlači motiv Formule i autića, a kako dijete još ne ide u školu, roditelji su željeli da središnji dio sobe bude slobodni prostor za igru, koji će se poslije postupno smanjivati u korist radnog stola i dodatnih polica. – Tepih smo kupili i iskrojili na metre sa svepopularnim motivom ceste i autića, a ormariće za pohranu igračaka kupili smo u IKEA-i.
Jako su praktični, a djeca mogu tematski složiti igračke po veličini i boji kutija – objašnjava Monika. Ipak, ono čime se ova mlada obitelj najviše ponosi kada je u pitanju uređenje stana jest ni manje, ni više nego WC. – Stan ima kupaonicu i mali WC, a kako smo od početka željeli da jedna prostorija bude u pop-art stilu, mali WC je bio savršen za to. Bojali smo se da pop-art u velikom prostoru ne napravi kič-efekt pa smo odlučili mali WC urediti u pop-artu, a veliku kupaonicu u romantičnijem plavo-srebrnom stilu.
Nismo željeli zagušiti mali WC pločicama od poda do stropa, tako da su pločice postavljene samo na podu i dijelu zida na koji je trebalo montirati viseću WC školjku. Pločice su bile 250 kuna po kvadratu. Ugradbeni kotlić, ormarić s umivaonikom, slavina i daska za WC školjku su iz Feroterma. Ovo je jedina viseća školjka koju smo našli da može imati standardnu dasku jer smo željeli da bude u boji. Školjka je koštala oko 600 kuna, a crveni ormarić, dozator za sapun, vješalice i držač WC papira su IKEA-ini. Ogledalo je iz Emmezete.
Foto: Biljana Gaurina/Hanza Media
