Profil
- Vlasnici:
- bračni par Bojana i Ognjen
- Interijer:
- vlasnici
- Info:
- stan od 99 m2 s terasom od 35 m2 na zagrebačkoj Kajzerici
Bojana i Ognjen, njihova kći Duga i labradorica Kika žive u stanu uz savski nasip, i oni su prava mala, kako kaže Duga, ‘obiteljica’. To je vjerojatno nešto između obitelji i zajednice, no kako bismo otkrili značenje tog pojma zaputili smo se na zagrebačku Kajzericu. Naime, čuli smo da ova simpatična ‘obiteljica’ živi u stanu s najljepšim pogledom na Zagreb, pa smo istinitost te informacije htjeli provjeriti iz prve ruke. Već na vratima zatekla nas je opuštena ekipa i pozitivna atmosfera. Bio je sunčan dan, svirala je odlična glazba, naša fotografkinja Neja već je naveliko ‘lovila’ zanimljive kadrove stana, a mi smo, logično, krenuli prema terasi. I odmah smo shvatili: to nije bilo kakva terasa s pogledom na Savu. To je terasa s koje zaista puca nevjerojatno dobar pogled na Zagreb, na tornjeve koji se impozantno uzdižu nad vodom, ma rekli bismo na pravu svjetsku metropolu.
Ali, što je još bolje, to je terasa na kojoj je stolni nogomet, pa nije teško zaključiti da je ova tročlana obitelj itekako društvena. Potvrđuju nam to Bojana i Ognjen, prepričavajući (ne)zgode s prijateljima, ali i lijepa svježa jutra i romantične večeri… Kokteli, glazba, svijeće i smijeh… Predivno. Ali, kada se prisjete početaka, kažu, nije sve bilo tako idilično. – Imamo sreće biti jedna prosječna zagrebačka obitelj. Ovo kažemo zato, jer danas je stvarno sreća pripadati prosjeku. Stan smo kupili na kredit, klasični hrvatski način stjecanja nekretnina.
S obzirom na to da je to zaista velika investicija, Ognjen o tome nije htio ni razmišljati, jer smo živjeli u lijepom, velikom stanu, bez kredita, ali i bez balkona. Suprotno od Ognjena, ja sam nacrt ovog stana skinula s internetskih stranica prodavatelja i nosila ga u svom rokovniku, u torbi, sve dok u taj stan nismo uselili. Svaki dan kada bih šetala Kiku nasipom, gledala sam u taj nacrt i dizajnirala prostorije u glavi, kao da je stan već moj. Naime, stan nije bio za prodaju, jer ga je investitor predvidio za sebe, ali mi smo bili dovoljno dosadni i uporni i on je na kraju popustio – smije se Bojana dok smo mi još uvijek pod dojmom predivne terase iz koje počinjemo istraživati stan.
Kuhinja je posebna po tome što nema klasične gornje elemente, a boje su jednostavne.
Na lijevoj strani nalazi se kuhinja. Ističe se time što nema gornje elemente, a zidovi su obojani crnom bojom koja sadrži pijesak i srebrne šljokice. Suprotnost crnoj boji zida daju elementi koji su bijeli. Na zidu je niša okružena otkačenom cijevi s led lampicama, a barske stolice su crvene. – Nacrtala sam kuhinju i otišli smo u trgovinu. Kad nam je djelatnica rekla cijenu (40.000 kuna!), zahvalili smo se i ja sam pomalo tužno pokupila svoj crtež. A onda nam je moja sestra preporučila stolara Romana, koji je došao u radnom kombiju, s bilježnicom i klasičnim stolarskim metrom, bez onih šminkerskih laserskih metara i ostale opreme. Takav vrlo simpatičan, ali nenaoružan modernim alatima, nije mi na prvu ulijevao neko povjerenje. Ne mogu ni zamisliti što je tek on mislio o meni.
Držala sam ga zatočenog tri sata u hladnom poludovršenom stanu i trudila se u detalje ispričati mu svoju viziju kuhinje. Zvučalo je otprilike ovako: kombinacija sive, bijele i crvene boje, jako debela radna ploča, špajza, frižider, pećnica i ladice, od kojih jedna crvena i koja se proteže preko dvije kolone elemenata, a drugi dio kuhinje u ‘L’ bez gornjih elemenata, već iznad perilice samo lanci na kojima visi okvir s armaturnim željezom unutra, dok s druge strane ide samo velika niša od knaufa s led rasvjetom…
– nabraja Bojana, dok uz mnogo smijeha zamišljamo kako je bilo jadnom majstoru poloviti ovu struju svijesti. U produžetku kuhinje nalazi se blagovaonica s crnim stolom kupljenim na Njuškalu za 200 kuna i rasparenim otkačenim stolcima. Na nekima od njih dozvoljeno je i šaranje, a to Duga i mnogobrojni prijatelji naveliko koriste. Blagovaonica je svojevrsni prijelaz iz kuhinje u dnevni boravak koji naprosto vrvi od posebnih detalja i otkačenih ideja.
Tek što nam je pogled zapeo na velikom zidu preko kojeg se pruža slika Spidermana iznad New Yorka, simpatična Bojana nam čita misli i objašnjava: – Prvo je u stan ušao Spiderman! Surfajući internetom, naišli smo na fotografiju New Yorka iznad kojeg leti Spiderman. To je to! Ognjen voli Veliku Jabuku, ali jednako tako obožava i Spidermana, meni se sve to skupa odlično uklapalo u strip priču za koju sam željela da se provlači kroz stan. Na velikom zidu nalaze se dva crvena stupa od polica koje čine biblioteku prepunu knjiga. Stupove su vlasnici donijeli iz starog stana.
Bio je i treći stup, ali kako nije stao, ostavili su sredinu između dvije police praznu da čeka inspiraciju. Sada se tu nalazi mali muzički kutak i preskupo umjetničko djelo. Ma šalimo se, i slika na zidu umotvorina je genijalnih vlasnika, amatersko djelo koje izgleda kao da je upravo stiglo iz neke ozbiljne galerije. Sredinom sobe dominira garnitura boje petroleja i maštoviti traper stolac za ljuljanje s tabureom. Kako im se smeđi, kožni trosjed iz starog stana nije uklapao u priču, morali su kupiti novi.
U tadašnjoj Kvadri, sada Prostoriji, čiji dizajn jako vole, kupili su kutnu garnituru, dok su sa starim trosjedom riješili pitanje ležaja u radnoj sobi. – Kada smo se selili, željeli smo zadržati što više stvari da ne moramo kupovati, a pogotovo mi je bilo žao riješiti se stolca za dojenje koji je stvarno udoban, pa sam ga odlučila uklopiti u priču o strip crtaču, koji se u njemu njiše i gledajući Zagreb, traži inspiraciju. Za početak sam jastuke presvukla u stare traperice s buvljaka čiji džepovi služe kao spremište za daljinske upravljače i sitnice, dok drvena konstrukcija čeka malo mog slobodnog vremena da dobije neku ozbiljniju boju – objašnjava nam svoje praktične i lijepe ideje.
Bijele pločice u kombinaciji s art i pin-up motivima učinile su kupaonicu jednom od originalnijih prostorija.
A ima ih na pretek, jednako kao što i svaki komad namještaja ima neku svoju priču… Tako zamjećujemo i pravi profesionalni teleskop i lampu u obliku reflektora Kare Designa koju su Bojana i Ognjen dobili od njezine sestre. – Hvala ti, Seko, na lampi i svemu drugome, inače bih vjerojatno i dalje samo zamišljala kako bi fora izgledala, baš u tom kutu. Teleskop sam pokonila Ognjenu za rođendan. I godišnjicu. I Božić. I idući rođendan – kroz smijeh nam priča Bojana i otkriva priču kako se genijalan klub stolić našao u interijeru. – U Brod, kod Ognjenovih roditelja, odemo rijetko, ali sjećanje mi je govorilo da sam na tavanu vikendice vidjela jedan zabačeni stolić, dizajniran u stilu sedamdesetih koji bi se savršeno uklopio u našu strip priču ako ga obučemo u kožu.
Otišli smo kod majstora, koji je ponudio cijenu od tristo eura za tapeciranje u pravu kožu, pa smo ga upitali koliko bi koštalo s eko kožom. Tristo kuna. Možete sami zaključiti kojom je kožom na kraju presvučen. U produžetku glavne prostorije nalazi se dugački hodnik u kojem se nalaze kupaonice, radna, spavaća i dječja soba. Dolazimo do prve kupaonice. Jednostavna i lijepa, s tuš-kabinom u kojoj su bijele pločice s art i pin-up motivima. To je tzv. mala muška kupaonica s najnužnijim stvarima, ali zato druga kupaonica vrišti: žena u blizini! Ekstravagantni luster, crveni detalji… – Uređenje kupaonice posebno je zaokupilo moju pažnju. Ne volim pločice, ali zato volim crnu i crvenu boju.
Imala sam svakakvih ideja za umivaonik, ali kako su me majstori sa svim idejama ‘otpilili’ jer su navodno neizvedive, izabrala sam crveni lavabo u ABC interijerima. Volim lustere u kupaonicama, a ovaj je isto prebjeg iz starog stana. Postavljen je bio iznad blagovaonskog stola i nije mi se uklapao u priču ovog dnevnog boravka, ali mi se savršeno uklopio u moju viziju najdraže mi prostorije u stanu. Ogledalo sam isto našla na Njuškalu, Kare, ali u pola cijene! Nije me smetalo što je zlatne boje. Zato postoji sprej. Srebrni – prepričava. U nastavku hodnika je dječja soba čija je šefica mala Duga.
Već ste polako stekli dojam koje su životne ideale vlasnici ovog stana pokušali učiniti vidljivim – sloboda, različitost, jednostavnost, zabava, igra. – Igra je za nas nešto sveto. Trudimo se da nas posao ne proguta i da ima mo vremena za igru. Među najdražim knjigama nam je “Mali princ”, jer tamo piše što je zaista važno, a što nevažno. Dugina soba je svetište igre, koje nismo htjeli pretrpavati glomaznim namještajem. Ostavili smo mjesta za tobogan da se smješkom ujutro spusti s kreveta, za hrpu barbika, legića, loptica i drugih igračaka, za flomiće i crteže, kostime i perike i sve drugo što ju veseli. To je baš dječja soba – zaključuju. Nakon što smo završili mini turneju po stanu, vraćamo se na terasu. Najupečatljiviji komad namještaja na njoj je otkačena ležaljka napravljena od dvije palete i šest kotača.
Tu je i stolni nogomet, ali gdje su stol i stolice? – Kada sam počela intenzivno razmišljati o uređenju terase, Ognjen mi je rekao da su stol i stolice za terasu nepotrebni! Čemu imati dupli namještaj ako imamo blagovanski stol i stolice? Dok sjedimo na terasi, ne sjedimo u dnevnom boravku. Imamo i problem zimi, kuda sa svim tim stvarima. Jako mi se svidjela njegova ideja, i skroz je logična. Tu je i stolni nogomet, moj rođendanski poklon Ognjenu. Ako se pitate gdje sam nabavila ovaj komad, odgovor je u Intersparu, na akciji! Poprilično sam povoljno otklonila mušku ideju odlaska u Brazil. TV, roštilj i stolni nogomet, i sve to još na terasi, što im više treba! – lukava je bila Bojana. I dok se opuštamo na terasi i promatramo posljednje zrake sunca kako padaju na Savu, pitamo Bojanu i Ognjena što im je bilo najvažnije prilikom uređenja stana i imaju li kakav savjet za čitatelje D&D-a. – Jedna od misli vodilja je bila da stan mora biti podoban za tulumarenje.
Naime, našoj sreći i životnom veselju doprinosi i veliki broj prijatelja – smije se Ognjen i dodaje da ima samo jednu poruku za ljude koji uređuju stan i planiraju druženja, a to je ugradnja šanka. – Montirajte šank i ne brinite o veličini sofe ili blagovaonskog stola, samo nabavite dovoljan broj barskih stolica. Svi, koliko god da ih dođe, uvijek se naguraju na tih par kvadrata – kaže Ognjen, a Bojana iskreno dodaje: – Pravnica sam, netalentirana za crtanje, ali ideje su tu, u mojoj glavi i nekad mislim da ih ima previše. Nemam toliko nekretnina koliko imam ideja, pa nekad pomažem i prijateljima koji me pitaju za savjet. Neki će reći da je naš stan čisti amaterizam, neki će reći da im je super, ali sve to bi rekli i da je djelo arhitekta ili dizajnera. Ljepota i jest u tome što smo različiti. Dom ne čini namještaj, već ljudi koji u njemu borave i trenuci koji se u njemu pretvaraju u nezaboravne uspomene.
Imate stan, kuću ili projekt koji želite podijeliti? Popunite obrazac u nastavku, a mi ćemo vam u što kraćem roku odgovoriti.
