Vješto i precizno riješena sinergija starog i suvremenog glavni je dojam koji se dobiva prilikom posjeta stanu u kući Šuflaj na zagrebačkom Gornjem gradu. Doživljaj promatrača u stanu je intenzivan, intiman i slojevit. U svim dijelovima savršeno skrojenog prostora osjeća se građanski hedonizam s mjerom. Riječ je o stanu koji je osmislila arhitektica Vedrana Ergić, za koji je nedavno primila nagradu Bernardo Bernardi za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja.
U ulaznom dijelu stana interpoliran je kubus obložen ogledalima koji se doima gotovo slobodno postavljen u prostoru. Kubus diskretnim bakreno toniranim zrcalom uvlači okolnu atmosferu i sugerira ostale prostore. Promatraču je omogućen doživljaj slika koje se kretanjem stalno mijenjaju otvarajući pogled na dubinu interijera i upečatljiv prostor s restauriranim izvornim oslicima stropova i zidova.
Kretanjem kroz prostor otvaraju se potpuno nove dimenzije i atmosfera s neočekivanim oblikovnim rješenjima rafiniranog, odmjerenog i senzibilnog pristupa. Osjeća se gotovo filmska atmosfera životnog prostora kojem arhitektura daje osobnost i karakter. Istovremeno, iako je stan detaljno osmišljen i promišljen, dobiva se dojam slobode življenja i ugode, uz korištenje prostora a da se ne robuje scenografiji.
Stan se nalazi u kući Šuflaj, slobodnostojećoj jednokatnoj stambenoj uglovnici sagrađenoj u razdoblju 1821. - 1827. godine, koja je zaštićeno kulturno dobro.
- Stan je bio u lošem stanju pa nije bilo zadrške pri odluci o rušenju do gabarita koje su definirali konzervatori. Zidovi su bili žbukani i obojeni bijelo bez ikakve sugestije kasnije pronađenih oslika. Projektom su obuhvaćene sve faze, od rušenja, građevinskih radova, konzervatorskih radova sve do odabira mobilijara - kaže Vedrana Ergić.
Prostor stana je tlocrtnog oblika L, dužim pročeljem orijentiran na trg s tri sobe u nizu uz glavnu fasadu. Prostorne preinake su izvedene s ciljem prožimanja funkcija u otvorenom planu koji odgovara suvremenom načinu življenja.
Tijekom izvođenja radova otkriveni su fragmenti slojeva zidnih i stropnih oslika. Otkriveni oslici su restaurirani u sve tri sobe u nizu uz glavno pročelje, tako da se u pojedinim prostorima "otkrio" samo najvredniji sloj.
Pitamo koliko je kompleksno bilo uvođenje suvremenog u starinsko.
- Odluka o preklapanju povijesnih slojeva i suvremene intervencije bila je jedan od najvećih izazova. Cilj je bio na rafiniran i odmjeren način materijalizirati prostor s restauriranim izvornim oslicima stropova i zidova uz precizno naglašavanje razlika novog i starog kako bi nastao slojevit stambeni ambijent sasvim nove autentičnosti - kaže V. Ergić.
Osim odabira vrhunskih komada namještaja i njihova minucioznog rasporeda u prostoru, važno joj je stvarati sklopove jedinstvenog narativa koji je čitljiv poznavateljima povijesti.
- Mix and match princip usklađenog kombiniranja primijenjen je i u ovom projektu gdje je odabir produkata pokrio raspon od stotinjak i više godina s ciljem ostvarenja dojma fine usklađenosti. Pritom sam postavila manje poznate klasike dizajna na atipičan način i u specifičnom kontekstu pa je na prvi pogled teško uočiti da su neki komadi iz naizgled potpuno različitih perioda ustvari nastali unutar nekoliko dekada - govori Vedrana Ergić.
Luster koji je bio ranije u stanu je restauriran, a mnoštvo ostalih predmeta generacijski pripada obiteljima investitora i skladno su uklopljeni u ambijent dajući mu dodatnu vrijednost. Investitor je želio veliku biblioteku unutar dnevne zone.
- Namjerno je odmaknuta od oslikanog zida i točkasto razapeta između poda i stropa jer mi je bilo važno da se oslici vide kroz redove knjiga. I u ovom je detalju uspostavljen dijalog starog i suvremenog u punom smislu te riječi jer je polica klasik Dietera Ramsa nastala sredinom prošlog stoljeća - opisuje V. Ergić.
Velika je pažnja u stanu posvećena rasvjeti.
- Rasvjeta nema samo funkcionalnu ulogu i kod odabira rasvjetnih tijela nije bitan samo njihov izgled. Dramaturški dobro projektirana rasvjeta jedan je od najvažnijih slojeva intervencije, stoga kod projektiranja uvijek pristupam prostoru kao kazališnoj crnoj kutiji u kojoj je trodimenzionalnost potrebno izgraditi svjetlom, prostoru definirati volumen, naglasiti teksture i pažljivom režijom stvoriti ugodan ambijent i mogućnosti promjena ovisno o željenoj atmosferi - objašnjava arhitektica.
Svi utilitarni prostori, primjerice kupaonica, projektirani su ravnopravno ostalim prostorima, kao sobe, a ne kao nus prostorije. Kuhinja je dio dnevnog dijela stana jer stanarima predstavlja centar okupljanja i druženja, fizički nije odvojena od ostatka prostora, ali je pažljivo pozicionirana u drugom planu i organizirana je kao niz kubusa sa sakrivenim funkcijama koji ne ostavljaju dojam klasične kuhinje. Kupaonica je ravnopravni dio spavaćeg trakta, odijeljena od sobe kliznim vratima koja nestaju u procjepu zida. Projektirana je kao prostor ugodan za boravak u kojem su elementi projektirani kao namještaj, poput malog salona s foteljom, zavjesama, ambijentalnom rasvjetom i balkonom, velikom nišom za tuširanje i odvojenim WC-om.
Fotografije: Decker&Kutić
