Prije njih čak je 60 kupaca došlo pogledati stan u staroj kući, smještenoj u centru Senja, koji se prodavao. Svih tih 60 kupaca se, neki nakon prvog pogleda u unutrašnjosti, drugi nakon obilaska i provjere svih detalja, ljubazno zahvalilo agentima za prodaju i otišlo da se nikada više ne javi.
A onda se pojavio vrlo ozbiljan par - Ileana i Božo Radmanović. Živjeli su u Senju, tražili su prostor za sebe i bili su spremni sami se baciti u avanturu pretvaranja derutnog prostora u svoj dom iz snova. Nije ih odvratila činjenica da će radovi dosta trajati, kao ni da će to da će zahtijevati gomilu radnih sati...
STATIKA
- Suprug mi je po struci kuhar, ali se bavi aluminijskom stolarijom. Ja sam defektologinja, ali me zanima uređenje. Tako smo se nas dvoje odlučili sami urediti prostor. Imali smo ograničen budžet. Suprug je radio sam, uz pomoć dva radnika. Mijenjali su sve: grede, podove... Najprije su počeli skidati staru žbuku, a onda su došli do kamena, koji su čistili, strugali i fugirali. To su bili najzahtjevniji radovi, koji su trajali tri mjeseca, ali su se isplatili - kaže Ileana.
Odlučili su zadržati staru, drvenu konstrukciju kuće, jer je statika to dozvoljavala. Iliena priznaje kako je željela da kuća i dalje ima onaj šum specifičan za stare objekte. Nije požalila. Život u novom stanu, čiji su svaki centimetar sami uredili i opremili, bio je san.
Imali su ograničeni budžet, pa su sve radili sami uz pomoć dva radnika. Mijenjalo se sve: grede, podovi... Najprije su skidali žbuku, a onda su došli do kamena koji su čistili, strugali i fugirali. To su, kažu, bili najzahtjevniji radovi
- Prošle su neke dvije godine i onda smo vidjeli oglas da se prodaje i ostatak kuće. Naravno da smo ga kupili, tako da je sad cijela naša. Odlučili smo na katu iznad nas urediti tri apartmana. Također smo sami sve radili sami: muž građevinske radove, ja uređenje prostora. Na katu su se zapravo nalazile dvije sobe, hodnik i WC, pa smo sve to morali pretvoriti u tri stambene jedinice - kaže Ileana, koja je odlučila da se njihov objekt zove “History House Moja ti 1830”. Ta godina je ona u kojoj je prvi put spominje da postoji kuća u kojoj sada žive. Možda je sagrađena i prije, kaže, ali to ne znaju, pa se ta godina smatra vremenom izgradnje. Željela je da svi oni koji dolaze u nju znaju koliko je bogata njezina povijest.
Gotovo sav namještaj u interijeru je nov, ali sačuvani detalji su ti koji čine ambijentalnu razliku
DETALJI
- Logično je to istaknuti, jer je njezina povijest pravo bogatstvo. Zbog toga je trebalo dobro razmisliti o njenom uređenju, kako bi se istaknula ta prošlost, ali da gost ima sav luksuz modernog doba - pojašnjava Ileana, koja je sitnice za uređenje skupljala i prije nego što su krenuli u uređenje objekta. Od majčinih prijateljica dobila je goblene, kupila neke stare pegle... Sve to iskoristila je za uređenje svojeg doma, ali je imala u planu i nešto više. Neke od tih starih sitnica trebalo je urediti, jer su bile zapuštene, što je također ona sama napravila. Kad je uređen kat, sve one našle su svoje savršeno mjesto.
- Namještaj smo kupili, on je nov, no sve ostalo, svi ti mali detalji, nisu novi. Bila sam svjesna činjenice da ambijent kuće treba iskoristiti, pa se spoj modernog i starinskog sam po sebi nametnuo. Pazili smo na detalje - recimo, morali smo se namučiti dok nismo pronašli pločice za kupaonicu. Htjela sam da budu pomalo viktorijanske, s rombovima, i nakon nekog vremena smo ih pronašli - sjeća se Ileana.
Spavaće sobe uređene su jednostavno, praktično, ali opet s potrebnom dozom kraljevskog glamura kakva i priliči ovakvom historijskom objektu
BIDERMAJER
Zanimljiva je i priča o vratima, kaže. Najprije su ih mislili baciti, jer su im na prvi pogled, priznaje, izgledala kao obična, zapuštena stara vrata. No, onda je jedan od radnika koji je predlagao njenom suprugu predložio da ih restauriraju. Ispostavilo se da je to bio pun pogodak.
Vlasnici priznaju da su se morali dosta namučiti dok nisu pronašli pločice za kupaonicu. Htjeli su da budu pomalo viktorijanske, s rombovima. Njihovoj sreći nije bilo kraja kada su baš takve pronašli
- Saznali smo da su jedna iz razdoblja bidermajera, a druga iz secesije. Oba su više od stotinu godina stara i, naravno, nakon obnove izgledaju savršeno. Ona su zapravo neodvojiv dio kuće - kaže Ileana i dodaje kako je u budućnosti pred njima još posla. Na prvom katu, gdje oni žive, ostao je jedan neuređeni dio prostora, a kuća ima i tavan, koji je sada posve prazan. Upravo u ta dva dijela voljeli bi urediti još apartmana i to svakako planiraju, no u nastavak radova krenut će u onom trenutku kad im financije dozvole. Stil uređenja će biti jednak, kaže Ilijana i dodaje kako je uređenje kuće i apartmana donijelo veliku promjenu u njenom i suprugovom životu: on je otvorio tvrtku za građevinske radove, a ona priznaje kako se našla u uređenju interijera te da bi se time voljela ozbiljnije baviti.
Više informacija na: History House Moja ti 1830.
Foto: Lucijan Španić
