Stjepan Combaj od malih je nogu sanjao o drvenoj vikendici na zemlji koja je u njegovoj obitelji generacijama. Svoj san krenuo je ostvarivati prije sedam godina uz pomoć najbližih, a ovo su rezultati upornog truda i rada.
- Toplina, svjetlost, kreativnost, zajedništvo, ljubav... Nabraja mi simpatična Mirta asocijacije vezane za vikendicu svoje obitelji, dok njezin muž Dalibor pomaže Berislavi nositi fotografsku opremu, a njezin tata Stjepan zvani Štef do laktova je u začinjavanju mesa.
Nalazimo se u mjestu Gornji Levaki u posjeti obitelji Combaj čija drvena vikendica čak ima i ime - Kuća sunca. Otkud joj ime i koja priča stoji iza svega, priča nam Mirta Combaj Ujlaki čiji su roditelji uložili golem trud u gradnju i opremanje Kuće sunca.
- Moja mama Mišela je glavni pokretač ove cijele priče, ali ona danas radi pa nije mogla doći. Što nema veze, sve u ovoj kući odiše njenim duhom - kaže Mirta, a tata Štef dovikuje iz kuhinje:
- Kaj mama, sve sam to ja zdekoriral - "protestira" Štef i izaziva salve smijeha.
- Dobro, ti si zdekoriral - smije se Mirta i nastavlja nam pričati kako je sve počelo.
- Zemljište na kojem se danas nalazi Kuća sunca bilo je u vlasništvu tatinog djeda, tj. mog pradjeda, i on je naslijedio ovaj predivan komad zemlje. Tata je još od djetinjstva zamišljao ovdje svoju drvenu kućicu iz snova i uz nju mali zoološki vrt. Hvala Bogu, realizacija njegova sna počela je prije deset godina, i kućica je tu, doduše još nemamo ZOO, ali kako smo krenuli, bit će i to - smije se Mirta i dodaje da na mjestu sadašnje kuće nije bilo nikakvih objekata.
- Do trenutka podizanja kuće na imanju se nalazio vinograd star više od sto godina, a teren je, kako vidite, zaista strm. Cijeli objekt i sve što je oko njega izgrađeno gradili smo od početka. Budući da obitelj ima nekoliko svojih manjih šuma, nabavljanje materijala doista nije bilo teško i koristili smo isključivo vlastito drvo u gradnji - objašnjava.
Kuća se sastoji od podrumskog prostora koji je svojevrsni kreativni atelje, prizemlja u kojem je smještena kuhinja i blagovaonica s prostranim stolovima koja može primiti i dvadesetak ljudi, dok su u potkrovlju spavaonice. Mirta nas vodi u obilazak i opisuje prostorije.
- Svima najdraži dio i mjesto gdje se sigurno najčešće muvamo jest kuhinja. Budući da je cijela kuća uređena u ladanjskom stilu, jednostavnost kuhinje to naglašava još i više. Jela koja ovdje pripremamo najčešće nastaju od plodova uzgojenih u našem vrtu i to nas silno veseli. Odmah pored je kupaonica gdje je kombinacija prirodnih materijala bila jedina opcija. Kao i u ostatku kuće, ističe se stara cigla, a umivaonik - tegla za biljke je na metalnom postolju stare šivaće mašine. Jednostavno je nastao od onih materijala koje smo trenutno imali. Dodali smo malo mašte i upotrijebili ruke. Vrata kupaonice pronašli smo na odlagalištu, izbrusili ih i oplemenili tehnikom uljnih pasti na koju smo vrlo ponosni - priča Mirta i vodi nas u intimniji dio kuće, potkrovlje gdje se nalaze dvije spavaće sobe s predsobljem za opuštanje koja su idealna mjesta za odmor i relaksaciju unutar kuće. U obje sobe nalaze se kreveti, dječji krevetić, antikna komoda te foteljice i stolić za druženje s brojnim detaljima poput lampi, knjiga, svijeća...
- Komode te dječji krevetić uređeni su posebnim tehnikama: decoupage, antique i shabby chic. Svakom predmetu pomoću navedenih tehnika dajemo novi sjaj. Dječji krevetić od posebne je važnosti budući da je pripadao djeci naše obitelji, a sada pripada našem Neu. I on je dobio novi sjaj jer je uređen navedenim tehnikama - kaže Mirta.
Kreativnost ovih ljudi vidljiva je na svakom koraku. Primjerice, sve svjetiljke koje se nalaze u prostoru kombinacija su starih odbačenih lustera i preuređene. Primjer su i lampe koje su napravili od starih sita, zatim ograda od starih bačvi, mobili od različitih otpadnih materijala (pribor za jelo, dijelovi starog nakita, pločice...), stare preuređene stolice, nanovo tapecirane fotelje, terase građene od potočnog kamenja, ogledala umetnuta u stare okvire...
- Volimo svaki milimetar, ali zasigurno najveću vrijednost, osobito emotivnu, imaju stare prabakine škrinje koje smo uspjeli sačuvati od potpunog uništenja i urediti ih kombinacijom tehnika. Vrijedno je spomenuti ormare i stol koje smo naknadno nabavili, a čiju vremensku vrijednost dokazuje struktura i službeni žig. Njihov bajkovit izgled upotpunili smo samo ističući njihove već postojeće detalje - objašnjava.
Uz to što je vikendica, Kuća sunca je spontano dobila još jednu namjenu.
- Prvotna ideja Kuće sunca je bilo mjesto za opuštanje i zajednička obiteljska druženja. Kasnije, nakon što su i poznanici primijetili u kakvu ugodnu atmosferu dolaze, željeli su se uključiti u kreativne aktivnosti koje smo ovdje provodili. Tako smo tijekom zajedničkih druženja uređivali stari namještaj, izrađivali poklone, unikatan nakit, adventske vijence i slično pa smo nakon nekog vremena i mi željeli naučiti nove tehnike te smo se dodatno educirali. I sve se polako pretvorilo u edukativno-kreativnu udrugu pod nazivom Kuća sunca. Spremni smo sve ljude željne opuštanja u prirodi te otkrivanja kreativnih potencijala u sebi podučiti svemu što znamo - kaže Mirta i najavljuje neodoljiva događanja.
- Uz nebrojene kreativne radionice uskoro imamo u planu organizirati književne večeri, gdje bi posjetitelji sudjelovali u tečajevima pisanja te raspravi o određenom književnom djelu uz čašu vina i zvuk pucketajuće vatrice. Naravno, sve goste dočekujemo našim autohtonim prigorskim specijalitetima - kaže.
Na pitanje čime su u kući najzadovoljniji i zašto, Mirta ističe kako svaki dio kuće ima svoju ulogu i svoj smisao te je podjednako važan.
- Ženski dio obitelji ipak je najponosniji na podrum u kojem se nalazi prostor kreativne radionice jer je taj dio namijenjen za prijenos naših kreativnih ideja i pronalaženje relaksacijskih i meditativnih metoda u kontaktu s prirodom. Od samog početka zaista smo mislili na svaki detalj koji se tiče eksterijera i interijera. Budući da je u svaki kutak kuće uloženo mnogo ljubavi i pažnje, nismo željeli žuriti već svoje ideje realizirati u opuštenoj atmosferi, uživajući u tome. Najvažnija stvar koju smo postigli uređenjem je osjećaj topline. Uz kombinaciju drva i cigle, boja i uzoraka te zvukove smijeha iz naše kućice, vjerujemo kako smo uspjeli. Priroda je naša najveća inspiracija, pa se njezinim sezonskim plodovima služimo kako bi redovito osvježivali prostor i unosili duh izvana - zaneseno nam objašnjava Mirta.
Spuštamo se u vrt gdje tata i novopečeni djed Štef peče roštilj. Pitamo ga koje mu je najdraže godišnje doba u njegovoj hižici.
- Čari ove kuće ne daju se opisati. Tako je u potkrovlju najljepše biti u vrijeme kišnih sati, kada udaranje kapljica po krovu i prozorima odmara sluh i vodi u čvrst san. Zimsku idilu je najbolje provoditi u prizemnom dijelu, grijanje uz pećicu na drva s pogledom na snježne brežuljke svuda oko nas. Proljeće je, naravno, idealno za rad u vrtovima, kada upijam mirise mokre zemlje i pokošene trave. A kod ljetnih vrućina najbolje je pobjeći na jednu od terasa ili leći na ležaljke pod prirodnim hladom stabala uz zujanje pčela... Kako odabrati najdraže godišnje doba, recite vi meni? - smije nam se Štef, a mi koristimo priliku dok stavlja drugu turu mesa i pitamo ga postoji li neka anegdota vezana uz kuću.
- Kod jednog dolaska na imanje zatekli smo ljude koji su u obilasku našeg kraja zapazili kućicu i jednostavno odlučili odmoriti u udobnosti naše vanjske terase. Situacija je bila zaista komična jer mi ljude nismo znali, a oni nas očito nisu očekivali. No, kod nas su svi dobrodošli pa smo im tako pokazali i unutarnji dio objekta, kada su već tu. Pretvorilo se to u jedno zanimljivo druženje i poznanstvo - smije se.
Kako se slasna večera već ozbiljno bliži, za kraj tražimo savjet. Savjet za sve koji možda kreću u realizaciju sličnog projekta.
- Iako nismo imali većih teškoća, savjetujemo svima koji se odluče na gradnju ovakve vrste kuće da budu dosljedni sebi. Drugi savjet koji bi podijelio jest da cijene i koriste prirodne materijale. Oni jedini mogu dati autentičnost i toplinu svakoj gradnji, pogotovo onoj koja je u neposrednom kontaktu s prirodom - zaključio je Štef i veselo otišao s pladnjem punim pečenog mesa u svoju drvenu hižicu iz snova.
