Nekada je tu bila samo drača i brnistra. Parcela za koju nije znao ni da postoji. Danas, 15 godina nakon slučajnog otkrića, na nekih 400 metara nadmorske visine, na predjelu Strana na Kozjaku, poviše urbaniziranog dijela Kaštel Gomilice, Alenka i Ivica Rokov izgradili su malu kuću. Kuću iz koje pogled puca na cijeli Kaštelanski zaljev, Split, Marjan, Trogir, Kaštela, pa čak i otoke. Pogled koji ostavlja bez daha. Rekli bi supružnici Rokov: “Pogled koji liječi sve!”
Uklonili draču
A cijelu priču oko njihova objekta istražio je novinar Slobodne Dalmacije - Jakov Žarko.
Sve je počelo sasvim slučajno prije nekih petnaestak godina, kada je Ivi Rokovu njegov prijatelj Kosav Braškin otkrio da se tu nalazi njegova didovina, zemlja koju je naslijedio od svojih predaka.
– I stvarno je bilo tako. Mi smo se ovdje dolazili družiti kod prijatelja Kosava koji je na svojoj zemlji imao maleni komin. Tu bismo se opuštali vikendima, gradelavali, pjevali i uživali. Sve dok mi jednog dana Kosav nije rekao: “Pa, Ivo, ovo ispod mene je tvoja zemlja.” Iskreno, nisam imao pojma. Uz njegov nagovor parcelu smo očistili od brnistre i drače, uredili je tako da na njoj nije bilo ni jedne travke.
A nakon toga podigli smo maslinik s oko 40 stabala. I tada je sve počelo. Kad dolaziš u maslinik, moraš imati i neku ostavu za alat, pa i gustirnu za vodu, vuče te jednostavno da imaš sve, pa čak i kućicu. I evo, malo-pomalo, uz puno ljubavi i truda u ovih petnaest godina, danas imamo naš mali raj, raj u kojemu uživamo s našim prijateljima, koji se kod nas okupljaju svakog vikenda.
Alenka nam pokazuje prekrasnu kućicu od oko 40 metara četvornih. Kuća se sastoji od jedne spavaće sobe, malene kuhinje, kupaonice i dnevnog boravka okruženog u staklu kako bi se iz svakog kuta kuće moglo uživati u prekrasnom pogledu.
850 ‘kvadrata’
A okućnica koja se prostire na oko 850 četvornih metara, osim maslinika, uređena je u dalmatinskom stilu. Podovi su obloženi benkovačkim kamenom, vrijedne Ivine ruke zidale su gotovo 300 metara suhozida, vanjski kamin, a uz masline imaju i domaću verduru. Rokovi na svom imanju imaju i trešnju, ružmarin, lavandu, kajsiju, krušku, jabuku.
– Materijal za cijelu kuću – govori nam Ivo – dovezao je stari fićo. Ali doslovno sve. A gradilo se godinama. Malo-pomalo, ja i moj prijatelj Kosav radili smo iz dana u dan.
Pomagali su mi mnogi prijatelji, ali Kosav se ipak najviše potrudio dok se kuća gradila. On je i projektant. Izradio je nacrt kuće na komadu kartona i stvarno, danas je takva kakvu ju je god zamislio – priča nam Ivo Rokov.
Supruga Alenka prepričava nam zabave koje se održavaju u ovoj malenoj kaštelanskoj ljepotici.
– Ma sve se ovdje slavi, i rođendani, i Božić, i Uskrs. Sve obiteljske fešte. Skupi nas se i po dvadeset. A osim toga, svaki vikend koristimo kako bi pobjegli iz buke i civilizacije, u ovu oazu mira i tišine. Pa nam se pridruže naši dragi prijatelji koji s nama ovdje guštaju. A kad uz spizu i kapljicu krene pisma, čuje nas se na cijelom Kozjaku.
Te gušte nitko ne može platiti – priča nam Alenka Rokov, te otkriva kako se krajem godine sprema u zasluženu mirovinu, a onda će, veli nam, svaku minutu slobodnog vremena provoditi u brdu. U svojoj najljepšoj kućici na svitu.
Njihova kućica njima je raj za dušu, a kad se uz sve navedeno baci i na balote, zabavi i veselju nema kraja.
Foto: Zvonimir Barišin/Hanza Media
