Human, prostran i zelen kvart

Otkrivamo zašto su Dugave vizionarsko naselje

    AUTOR:
    • Tomislav Novak

  • OBJAVLJENO:
  • 28.05.2014. u 23:27

U posjetu najjužnijem zagrebačkom kvartu

Pjesnika Gustava Krkleca gradski su oci prije pedesetak godina angažirali da kroz razgovor s malobrojnim starosjediocima i konzultacije sa stotinama stranica katastarskih planova izmisli imena za novozagrebačke kvartove u nastajanju. Imena su morala biti autohtona, ali prikladna velebnoj socijalističkoj novogradnji, a oni koji ga se sjećaju kažu kako se Krklec, u potrazi za inspiracijom, često konzultirao i s čašicom na šanku. Izabrao je tada ime i za Dugave, jer tako su se u predratno vrijeme nazivale njive nastale na poplavnom zemljištu uz Savu. Na mjestu Travnog primjerice nekad su bile Krčine, a Zapruđe je ime dobilo po šljunčanim savskim prudovima. Dugave su danas zbog naprednih projekata i planskog useljavanja prilično šareno naselje. Kao da se čudljivi cirkus otvorio na kraju grada. Na Titov je rođendan, 7. svibnja 1972. godine, položen kamen temeljac, a gradnja naselja počela je pet godina kasnije, 25. svibnja, opet na Titov rođendan (Brozov je rođendan naime, uvjerava me načitani štovatelj njegova lika i djela, imao više datuma, ovisno koje dokumente smatrate relevantnima).

Bio je to projekt bez premca o kojemu je detaljno izvještavao tadašnji tisak, ali i strani stručni časopisi. Jedna od ideja bila je plansko naseljavanje u kojem je osnovni motiv bio miješanje različitih društvenih staleža. Dio stanova podijeljen je socijalno ugroženima, a dio poklonjen dužnosnicima tadašnje JNA. Između njih doselio se tko je kako stigao. Dobro se toga netko dosjetio: u Dugavama bi tako neki oficir mogao hofirati frizerki, a postolar prijateljevati s vlasnikom kakve tvornice. Jer kvart na kraju krajeva čine ljudi, bez njih je svako naselje samo bolje ili lošije sagrađen betonski blok. Brojne utopističke ideje vidljive su i na arhitekturi. Dugave su više od bilo kojeg kvarta u Novom Zagrebu humane, prostrane, oku ugodne i pune zelenila. Tim projektanata nagrađen za viziju Dugava po kojima su kasnije građene – u sastavu Ivan Čižmek, Tomislav Odak, Tomislav Bilić i Zdenko Vazar – bio je toliko zadovoljan konačnim rezultatom da su se svi kasnije u njih i preselili.

Najšarmantnija dugavska ulica, Svetog Mateja, zbog oblika nalik na vijenac kao da je kvrgavim rukama obgrlila zeleno središte kvarta. – Glavna karakteristika ovog naselja su široke ulice sa zelenim predvrtovima i drvoredima ispred zgrada. One, gledano iz zraka, čine polublok unutar kojeg se formiraju parkovi s dječjim igralištima, poput meni najljepšeg Vajdina vijenca – objašnjava nam arhitekt Robert Križnjak, koji se i sam prije nekoliko godina doselio u Dugave. Zacijelo su ga blijedo gledali u agenciji za nekretnine, zbog one stare i dobro poznate predrasude da je Novi Zagreb jedna velika dosadna spavaonica, kad im je rekao da želi kupiti stan u jednoj od tamošnjih betonarki i to, ako je moguće, da stan bude iznad petog kata. – To ćemo vam srediti za pet minuta, vi očito želite ono iz čega drugi bježe – rekli su mu u agenciji. I tako je i bilo. Uselio se u stan odmah pokraj Oktogona. Nabraja nam prednosti Dugava: malo koji kvart ima toliko zelenila, kaže, a odlično je povezan s centrom grada do kojeg mu treba deset minuta. Čitavi niz autobusnih linija povezuje ovo najistočnije naselje s Glavnim kolodvorom ili udaljenim Črnomercom. Još je jedna neobična ideja, ali drukčije vrste zaživjela na istočnom dijelu Dugava odmah pokraj hrelićke zavrtnice.

Riječ je o kolopletu uličica s planski građenim kućicama u nizu koje su niknule u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća. Dvoetažne kuće predstavljene su kao ekskluzivni stambeni prostori s puno zelenila i svaka sa svojom garažom i vrtom, a u velikoj mjeri podijeljena vojnim licima tadašnje JNA. Bile su zamišljene kao kontrapunkt velikim zgradama u središtu naselja. Početkom rata mnogi su prijašnji stanari prebjegli s vojskom na drugu stranu pa su se elitne kućice prodavale po niskim cijenama. Naselje je, kako se baš u to vrijeme s puno uspjeha počela prikazivati istoimena sapunica Darrena Stara, dobilo ime dugavski Beverly Hills, donekle i zbog činjenice da su u kućama stanovale i neke od Dinamovih zvijezda, među ostalim i Robert Prosinečki. Ulice su dobile nazive po poznatim hrvatskim arhitektima iz predratnog doba poput Stjepana Gomboša, Stjepana Planića, Janka Holjca i Aleksandra Brdarića. Međutim, ideja o svojevrsnom Upper East Sideu na istoku grada brzo se rasplinula. Iako stanari u tim kućama i danas smatraju da je riječ o kvalitetnoj gradnji, puno se toga promijenilo – na gore. Novi su stanari, kako su dolazili, garaže prenamijenili u spavaće i dnevne sobe, pa su se po inače uskim ulicama počeli gomilati automobili. Krovovi kuća u nizu pokriveni su tada hit materijalom – šindrom (kojom su nas bombardirali u reklamama iz devedesetih), a kako se kasnije pokazalo da materijal i nije baš revolucionarno izdržljiv i kvalitetan, mnogi su ga morali mijenjati.

Tako su brojni stanari usput nadograđivali katove, terase i tko zna što, pa se sa strogo arhitektonskog stajališta Beverly Hills umalo pretvorio u divlju Trešnjevku, posebice jer su dalje prema istoku počele nicati urbane vile bez reda i pameti. Da je naselje s urbanističkog aspekta vizionarsko smatra i Robert Knjaz, poznati TV voditelj koji kaže da je u Dugavama proveo najljepših 13 godina svog života. – Za razliku od drugih naselja gdje se sa susjedima dogovaraš na parne i neparne datume tko će otvarat prozore, Dugave su prostrane i zelene, i sada se pokazuje da je to bila vizija daleko ispred svog vremena – kaže Knjaz, koji je u kvartu bio za vrijeme osnovne i srednje škole. Dodaje da se u njegovo vrijeme igrao nogomet 24 sata dnevno. – Možda i zato što nije bilo drugih sadržaja, klinci su samo ganjali loptu. Znaš ono: dođeš na školsko i onda pet sati čekaš na red koliko je mnogo ekipa. Otuda i navijačka tradicija i ljubav prema Dinamu, što je slučaj u cijelom Novom Zagrebu – kaže Knjaz. Ljubav prema Dinamu vidljiva je na fasadama zgrada – osim izražavanja “ljubavi” prema Zdravku Mamiću, Dugave su poznate i po najvećem grafitu Dinamova grba koji je prekrio cijeli asfalt na autobusnom okretištu pokraj osnovne škole.

Sljedeća stanica na Tour de Dugave stan je arhitekta Roberta Križnjaka, oblikom tipični dugavski stan, ali uređen izvanserijski. – Stanovi su jako kvalitetni i nagrađivani zbog funkcionalnosti. Pružaju puno mogućnosti za adaptaciju ili preuređenje. Imaju dvostranu orijentaciju, a većina je stanova dvoetažna – govori. I doista, puno Dugavljana u zgradu ulazi na jednom katu, a onda se ovisno o nacrtu penje ili spušta stepeništem u svoje stanove. Iako ovo može zbuniti slučajne goste poput nas, riječ je o prilično funkcionalnoj ideji kojom se štedi prostor u zgradi. Križnjak je nakon useljenja zatekao derutni stan iz osamdesetih, ali sada je prostor prava ljepotica. Uređivao ga je četiri mjeseca, a to ga je stajalo oko 600 eura po kvadratu. Nitko od susjeda pritom mu nije prigovorio zbog buke. Srušio je sve pregradne zidove u stanu osim bočnih nosećih i tako je dobio prostranih, prpošnih 60-ak kvadrata koje je uredio minimalistički, ali otmjeno. Teško mi je povjerovati da netko u ovako urednom stanu uopće živi. – Pa ovo je kao izlog – govorim i oprezno se krećem po prostranoj blagavaonici. – Ma, bio sam bolestan zadnjih dana pa sam boravio kod roditelja. Nije baš pospremljeno – pravda se. Stan ujedno funkcionira i kao ured i showroom u kojem klijentima pokušava prezentirati rad svojeg arhitektonskog ureda Križnjak.

Dvoetažni je s dvostranom orijentacijom prema istoku i zapadu te predivnim pogledom na nebodere i gradsko zelenilo. Spavaću je sobu pregradio kliznim stijenama, futurističku dasku za peglanje koristi kao šank kad ima tulum za prijatelje, a neiskorišteni prostor između dimnjaka i instalacijskih vertikala, nabraja, iskoristio je za dvije niše sa staklenim policama za knjige i vaze. Na podu je industrijski parket od hrasta, bajcan u boju čokolade s rubnim letvicama od bijelog medijapana. – Rasvjeta u cijelom stanu je uniformirana, s akcentom iznad stola za jelo gdje je postavljena visilica Foscarini Q Space. Ostala rasvjeta su stropni boxevi Wever & Ducre raspoređeni u nizovima. Stanom mu dominiraju dizajnerski komadi namještaja; trosjed Twin – Living divani, stol Max od Kartela, komoda Bo Concept, krevet Mini od Zanotte… Na zidovima pak vise apstraktne slike slikara Fedora Fishera i Pauline Jazvić – kaže. Iz čudesnog stana selimo se natrag na dugavski asfalt pa dalje prema istoku na golemu livadu, na rubovima izbrazdanu isušenim savskim kanalom. Zimi su ti kanali sanjkalište za djecu, a livade su idealne za nogomet, roštilj i vlasnike sa psima. Križnjak nas je upozorio kako su nedavne statistike pokazale da su Dugave kvart s najviše vlasnika pasa u Zagrebu.

Na rubu livade dočekuje nas još jedan čudesan objekt – crkva Sv. Mateja čiji nagrađivani dizajn potpisuju ugledni arhitekti Penezić i Rogina. Zvonik, kažu neki, izgleda kao podnožje kakve dizalice u škveru, a ovalna zgrada poput limenke Pepsija. Možda je avangardno, sigurno je nadahnuto i vrijedno, ali Dugavljanima se crkva zapravo ne sviđa, kažu nekako nije srasla s kvartom, pa se natječu pogrdnim nazivima: limenka, kontejner, bačva i kako je sve ne zovu. Daleko od toga da su ljudi ovdje konzervativni ili da ne razumiju umjetnost. Dokazuje to i njihovo oduševljenje projektom muzeja na otvorenom, zamišljenog i realiziranog prošlog ljeta. Mladi su im ulični umjetnici dotrajale fasade tada pretvorili u umjetnička djela, pa sada s brojnih zgrada na njih gledaju šareni brodovi, mačke, avangardni oblici i prizori prirode. Tako su i Dugave pretvorene u street art kvart i potencijalnu turističku atrakciju kako god to isprva čudno zvuči. Murali su nastali unutar 15 dana manifestacije, a crtali su ih i etablirani i nepoznati umjetnici. Nabrojimo samo neke: Sretnog Bora, Mirona Milića, Ninja Tigera, Oka, Pekmezmeda, Lunara i Pume 34.

Zdušno su im pomagali i lokalni klinci koji su im nosili boje, mutili ih i sami se okušali u crtanju. Na kraju završavamo u lokalnoj knjižnici gdje nas dočekuje knjižničarka za mlade Majda Bakić. Ponosno pokazuje knjigu nazvanu riznica recenzija. – Što vam je to? – Djeca i mladi pišu nam recenzije knjiga koje su ovdje posudili i pročitali. Najmlađi nam je recenzent dječak Luka Nol koji pohađa treći osnovne i poziva čitatelje da zavole knjige s luckastim likovima – kaže Majda, koju dok razgovara s nama strašno boli glava pa usput traži lijekove po knjižnici. Jurimo za njom dok nam objašnjava kako su dosad uspjeli okupiti 35 recenzenata koji su već napisali više od 120 osvrta na pročitane knjige, neke i na engleskom, a imaju i mladog stručnjaka za ni više ni manje nego samog Shakespearea. I baš stoga joj treba još knjiga. – Knjige svakako, to nam nasušno treba, ali trebaju nam i projektor i platno kako bismo još više mladih privukli u čarobni svijet čitanja i pisanja – ističe. Stoga ako koji put naletite do Dugava ili ako tamo živite, ponesite knjigu za Majdu. I svakako potpišite peticiju za Roka Kusulju, ako ona uopće postoji. Od takvih su ljudi Dugave sazidane.

U nastavku pogledajte dvoetažni stan arhitekta Roberta Križnjaka i street art radove umjetnika.

Foto: Boris Kovačev, Neja Markičević/Cropix

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!

Related content

Izdvajamo