Danas ih ima troje - on je Nacho, ona Irene a njihova beba se zove Ray i za njega su izmislili jednu sobu usred ovog stana. Kako su je stvorili, doznat ćemo u ovoj priči Apartment Therapyja.
Nacho je kupio ovaj stan u potkrovlju kuće iz 1930. dok je stan bio u gruboj izvedbi. Stara kuhinja bila je tu gdje je danas kupaonica. Prekrasni mezanin u kojem se nalazi i na galeriju izdignuta glavna spavaonica tada nije postojao. Nakon što je pune dvije godine sam preuređivao tavan, pretvorio ga je u loft idealan za jednog samca. A onda je sreo Irene, i malo poslije, eto i bebe. – U naš život je došao Ray! Stan koji je bio za jednoga, sad je morao biti za troje, kaže Nacho.
Ni on ni Irene nisu pomišljali na to da presele u nešto veće. Pa su postali jako kreativni i prilagodili svoj stan za troje. Žuta "kutija" koja predstavlja odvažnu i modernu intervenciju u prostoru, zapravo je mala Rayeva spavaonica koju su sami izgradili.
Naravno, strop dječje sobe je pod galerije na kojoj spavaju mama i tata.
Nacho je, naravno, po zanimanju dizajner interijera i kaže kako u svome poslu inače uvijek traži dugoročna rješenja, ona koja klijentu pružaju određenu stabilnost. Ali u vlastitom domu glavni mu je moto - "radovi u tijeku". On i supruga svoju kuću sređuju tempom kojim im odvija život. O stilu ne žele ni govoriti. – Teško je tu bilo što reći! Volimo stvari koje su autentične, koje pričaju priču, volimo koncept radova u tijeku!
Inspiraciju nalaze u estetici stanovanja nordijskih zemalja, te u putovanjima.
Omiljeni komad namještaja im je ova stolica. Našli su je na ulici, uništenu. – Vozili smo se biciklima i nismo znali kako bismo je ponijeli kući, pa smo se sjetili da nam blizu stanuje prijatelj. Odnijeli smo je k njemu i vratili se po nju sutradan.
Najveći izazov u uređenju? Naravno, Rayeva sobica. – Nismo znali kamo da smjestimo bebu! Konačno smo se sjetili ove varijante s kutijom napravljenom od knaufa, koja se kasnije lako može ukloniti. S druge strane ovog zida od knaufa je dnevni boravak, stavili smo s te strane i ugrađene police i sve super funkcionira.
- Moj tata kaže da je ovo nije stan nego stan za umjetnike. Mislim da tako kaže jer je ipak pripadnik druge generacije. Našim prijateljima se stan strašno sviđa, obožavaju ga. Puno njih, pogotovo samci među našim prijateljima, govore da bi rado živjeli ovdje. Nisam sigurna da isto vrijedi i za prijatelje s bebama.
Od radova u kući koje su sami izveli najponosniji su na izolaciju koju su ugradili na strop. – Trebalo nam je tjedan dana da to dovršimo.
Skupih komada namještaja u stanu zapravo nema. – Najskuplje što smo platili bile su dvije lampe Milá iz Santa y Colea.
Lampa Milá daje toplo svjetlo sobi na galeriji. Kupili su je jer je Nachoa jako podsjećala na lampu koju su njegovi roditelji imali doma.
Vešeraj je iza ovih crvenih plastičnih traka. Prije je na ovom mjestu (kuća je ipak iz 1930.) bila kupaonica, samo bez kade ili tuša.
Kuhinjski pod je bio prekriven tepisonom kad je vlasnik kupio stan. Zavirio je ispod tepisona i ugledao ovaj prekrasni pod, tipičan za tradicionalni španjolski dom. Na mjestima na kojima se sada vide široke betonske fuge, prije su bili zidovi.
Foto: Lula Poggi
Izvor: Apartment Therapy
