Bazen smo sagradili jer smo kuću, koju smo prvotno radili za sebe, odlučili iznajmljivati turistima. To se pokazalo kao pogodak jer turisti, kada dođu u našu kuću, koja je u šumi, uživaju upravo uz bazen i danima ne idu nigdje, pričaju nam članovi obitelj Podobnik, koja živi na imanju u malome mjestu Škalniški na obroncima Učke, u renoviranoj kući iz 1896. godine. Bazen pravokutnog oblika, dimenzija šest puta četiri metra, smješten je u dvorište tako da bude vidljiv iz blagovaonice, odnosno da se već s terase može ući u njega.
– U vrijeme gradnje to je bila najveća površina bazena koji se mogao graditi bez građevinske dozvole. Bazen smo zidali na specifičan, tradicionalni način jer do nas ne može doći kamion, ni s materijalom, ni s gotovim betonom! Kod nas su se mogli upotrijebiti samo miješalica, kariole, džip i prikolica, pod uvjetom da ga rade dobri majstori. Angažirali smo tvrtku koja prodaje bazensku opremu i u suradnji s njom odvijale su se faze gradnje. Nakon betonskog dijela postavljena je oprema u samom bazenu i u strojarnici. Nakon toga stavljena je folija u boji, koju smo prethodno odabrali, te je bazen pušten u funkciju. Filtriranje i dezinfekcija vode provode se poluautomatskim sustavom. Svakodnevno kontroliramo razinu klora i ph vode u bazenu! Decking smo osmislili sami: stavili smo tropsko drvo te na taj način dobili dojam topline. U konačnici smo zadovoljni i ovakav bazen zadovoljava naše potrebe – kaže vlasnica Vedrana. Dodaje kako je staze uz bazen radio njezin suprug od starog kamena od kojeg su lokalni stanovnici radili pregrade i zidiće.
Foto: Sandra Simunovic / Hanza Media
