Vlasnik Daniel Žgombić sanjario je o jednoj kući samo za sebe koja ima A-okvir, a nakon što je pronašao baš takvu, ali derutnu i staru, odlučio ju je renovirati u skladu sa svojm željama i idejama.
Nije neobično da u ovo vrijeme svi pomalo maštamo o godišnjem odmoru pa promatramo neka daleka mjesta, pješčane plaže, kristalno čisto more, sanjarimo o miru i tišini i danima koji su oslobođeni brige. Jednako tako, velik broj ljudi bi najradije pobjegao iz svoje zemlje u nepoznata područja i iskusio možda neki malo drugačiji život, da budemo iskreni i mi smo obično jedni od tih. Ipak, svaki put kada se uputimo u Gorski kotar, vrlo brzo shvatimo da nije potrebno toliko planiranja i maštanja o dalekom putovanju kad se nadohvat ruke krije netaknuto prirodno bogatstvo naše zemlje koje doista može pružiti nezaboravan odmor.
Nakon samo sat vremena vožnje prošli smo kroz Delnice i zatim uronili u gustu i zelenu šumu koja se nepregledno rasprostire po okolnim brdima koje je teško i izbrojiti, a kamoli im znati imena. Pomno pratimo tok rijeke te prelazimo preko nekoliko mostića i konačno stižemo u malo mjesto Iševnica, točnije na adresu Zen House. Puteljak posut šljunkom i uokviren stablima s jedne i druge strane dovodi nas pred samu kuću, gdje nas dočekuju vlasnik i njegova supruga. Daniel Žgombić, inače poznati riječki stomatolog, prije osam godina kupio je na ovoj lokaciji zemljište od 2000 metara četvornih na kojem se nalazila mala, derutna kuća A-okvira. Saznajemo da se Daniel za kupnju prvenstveno odlučio kako bi pobjegao od svakodnevnog života i grada. U početku se prostor koristio samo za vikend-druženja, roštiljanje i odmor, ali se u staroj kući nikada nije prespavalo. - Kućica je bila preslatka, drvena, s tim prepoznatljivim okvirom, ali je bila u jako lošem stanju. Razne divlje životinjice su pronašle u njoj svoje skrovište, ali najveći problem su bila velika gnijezda stršljena zbog kojih se morao dizati cijeli krov. I tako komad po komad, na kraju se došlo do zaključka da je najbolje da se cijela kućica sruši i izgradi nova - objašnjava na Daniel.
Prošle su otprilike dvije godine od kupnje do početnih radova na kući. Vlasnik je inače zaljubljenik u A-okvir kuće pa je puno istraživao po internetu što bi mogao napraviti na poziciji stare kućice. Budući da je u Americi ovakav dizajn jako popularan, tamo je i pronašao nadahnuće, a obzirom na to da se školovao u New Yorku, nije neobično da malo tog duha prenese i u ovo područje. Nakon što je pronašao što želi angažirao je arhitekta koji je napravio potrebnu dokumentaciju koja se temeljila kompletno na njegovim zamislima. - Želio sam kuću koja je u skladu s netaknutom prirodom u kojoj se našla pa je cijela konstrukcija od drva, točnije jelovine, a i sam oblik A-okvira imitira okolna brda. Jednako tako, htio sam da i kompletan proračun za kuću ipak bude prihvatljiv pa u kući nema nekih skupih materijala, dizajnerskog namještaja ni otmjenih kućanskih aparata, zapravo nema ni televizora. Sve je nekako prilagođeno lokaciji i mislim da je to najveća bit ove kuće - kaže.
Doznajemo da je Daniel dugo vremena ljubomorno čuvao kuću za sebe jer je to bilo njegovo utočište i svaki detalj je sam osmislio, odnosno radio je dom baš po svojoj mjeri, ali kako ne stigne toliko često boraviti u njoj, ipak ju je odlučio malo podijeliti s drugim posjetiteljima.
Kuća se smjestila tik uz padinu jednog od okolnih brda, s jedne strane je prostrano polje prepuno stabala oraha, jabuka i lipa, a s druge strane, nekih dvadesetak koraka od kuće, teče rijeka Kupica. Visoki kosi krov koji prelazi visinu od deset metra oslanja se na niske bočne zidove od 50 centimetara, koji su rađeni od betona i obloženi kamenim pločama. Prednji dio fasade kompletno je ostakljen tako da iz svakog kutka u kući imate predivan pogled na zelenilo i prirodu. Kuća se sastoji od dvije etaže, s tim da se gornja etaža još uzdiže na malu galeriju, a cijeli prostor zauzima 70 metara kvadratnih.
Prva etaža sadrži dnevni boravak, kuhinju s velikim kuhinjskim otokom i kupaonicu, a druga je rezervirana za spavaonice. Kompletna unutrašnjost je u drvu. Dok je u donjem dijelu ono namjerno nehajno obojeno u bijelu boju, gore je u svom izvornom obliku. Danielova supruga Ana Žgombić bila je zadužena za taj dio uređenja. Detaljno i s puno pažnje stvorila je prostor koji umiruje i opušta jednako kao i prirodno okruženje.
Daniel nam na samom kraju govori rečenicu koja možda najbolje dočarava svu ljepotu ovog prostora: - Svaki put kada se spremam ovdje provesti nekoliko dana jako se veselim, a svaki put kad odlazim jako sam žalostan.
U onom trenutku kada smo i mi morali krenuti natrag za Zagreb u potpunosti smo razumjeli na što misli.
