Iako stan ima samo 28 četvornih metara, vlasnica nije htjela raditi kompromise. Odlučila je od njega napraviti mjesto u kojem će udobno stanovati i neopterećeno se baviti svim svojim hobijima. U tome joj je pomogla arhitektica Andreja Dodig
Kada je Anera Stopfer, mlada voditeljica europskih programa u Ministarstvu kulture, ušla u svoj novi stan u zagrebačkom naselju Trešnjevka od 28 četvornih metara, nije očajavala ni trenutka. Iako je, kaže, odrasla u velikom životnom prostoru, preseljenje u znatno manji dom nije joj predstavljalo problem.
- Bila sam sretna što smo sestra i ja uspjele kupiti svaka svoj stan u istoj zgradi i što smo toliko blizu. Doduše, znala sam da će mi za ugodan boravak u ovako malom stanu trebati dobra, kreativna prostorna rješenja kako bi svaki centimetar bio uspješno iskorišten, a da bih se ja pritom osjećala što je moguće više ugodno - sa smiješkom govori Anera dok ulazimo u njezin preslatki stan koji oduševljava na prvu. Iako stvarno malen, ovaj stan svojim izgledom doslovno "vrišti" pozitivnom i zaraznom energijom. Uz to, vidljivo je funkcionalan i, što je možda najvažnije - ne ostavlja dojam zagušenosti i klaustrofobije.
- To je zato što sam ga ja prilagodila svojim potrebama i navikama. Čim sam ga počela uređivati, rekla sam sama sebi: Neću dopustiti da me manjak kvadrata ograniči, da se moram odricati stvari jer nemam mjesta za njih. Sve će stati, pa kud puklo da puklo! - kaže Anera koja je znala da joj taj pothvat sigurno neće uspjeti onako kako je zamislila ako u pomoć ne pozove nekog stručnog, nekog tko se već susretao s osmišljavanjem malih prostora i nekog tko će uspjeti njezine ideje pretvoriti u opipljivu stvarnost.
Nije puno razmišljala, izbor je ubrzo pao na arhitekticu, njezinu dobru prijateljicu Andreju Dodig. Ona je, ističe Anera, dobro poznaje, zna što voli, a što ne, kako provodi slobodno vrijeme i koji su joj najveći gušti, a pritom je i arhitektica. Odlična kombinacija.
- Budući da smo Anera i ja prijateljice i da ovdje nema formalnog odnosa klijent - arhitekt, proces osmišljavanja ideje i uređenja tekao je sasvim drukčije. Prvi put kad sam došla u stan, koji je bio prazan, ali se Anera već u njega uselila, odmah sam znala da će se ondje moći dogoditi baš sve. Razgovori o njezinim željama bili su uzbudljivi, posebno kad smo zamišljale kako će stan na kraju izgledati. I to je uzbuđenje bilo obostrano. Svaki taj susret uvijek se događao u stanu, s označavanjem na samom zidu, podu, stropu i uvijek uz čašu vina, dobru glazbu i uz koji komad sira. Dakle, prilično povoljni uvjeti za rad. Takva radna druženja trajala su nekoliko mjeseci dok se nije iskristalizirala finalna ideja. Na temelju izrađenih nacrta Anera je tražila ponude izvođača i krenula - govori nam arhitektica i dodaje da je glavni izazov ovdje, kao uostalom kao i u svakom malom stanu, bio ugurati "mnoge funkcije svakodnevnog života" u malu kvadraturu.
- Ideja je bila uz pomoć jednog komada namještaja na domišljat način ostvariti mogućnost da se sve može dogoditi. Tako je krevet, tj. spavaća soba, ujedno spremište za stvari, šank, radni stol, kuhinjski ormarić, komoda dnevnog boravka te klupa za sjedenje koja po potrebi postaje terasa za druženje.Kako bi sve bilo zanimljivije, na zidu iznad kreveta mladi dizajner Pavao Kuharić nacrtao je prozor s pogledom na Eiffelov toranj u Parizu kroz koji se, uz malo mašte, mnogo toga može vidjeti. Rekla bih da smo iskoristile svaki centimetar, ali poznavajući Aneru, ona će dodati još koji centimetar - kaže arhitektica Andreja.
Najveće pitanje pri osmišljavanju stana bilo je - može li krevet preživjeti sve funkcije koje su mu namijenjene.
No, dosad je već više puta dokazao da je ostvario multifunkcionalnost - smije se Anera i otkriva da je krevet nadmašio njezina najluđa očekivanja i maštarije. U nekim situacijama, primjerice kada ima tulum, Anera madrac odnese kod sestre na nekoliko sati, a plato od kreveta postane plesni podij ili mini kafić.
- Volim druženja i često organiziram tematske zabave. Pogotovo za svoj rođendan. Kada je takav tulum, stane nas u ovaj mali stan tridesetak i nikad nije tijesno. Dapače! To budu najbolje zabave - zadovoljno će Anera, a arhitektica se nadovezuje:
- Obično su mali stanovi osuđeni na nužne promjene izgleda na dnevnoj bazi. Gotovo uvijek je slučaj da je sofa ujedno krevet, što znači da mijenjate jedno u drugo svako jutro nakon buđenja i svaku večer prije spavanja. Prednost ovog rješenja je to da je krevet uvijek krevet, a sofa je poseban komad namještaja koja postaje krevet tek kada prijatelji ili obitelj dolaze prespavati. Mislim da je mali stan zapravo lakše osmisliti jer njegova ograničenja mogu biti dobra inspiracija za ideje. U velikom stanu je više toga moguće pa je teže biti siguran u najbolje rješenje. U bilo kojem stambenom prostoru najvažnije je stvoriti ugođaj baš po svojoj mjeri i svom senzibilitetu. Nekako mi se čini da su danas ljudi prezasićeni gomilom slika modernih stambenih prostora pa zaborave što je njima samima najvažnije. To često rezultira nespretnim, preopterećenim ili pak posve suhoparnim interijerima koji možda jesu fotogenični za časopis, ali su zapravo sami sebi svrha.
U ovom stanu je u svakom detalju vidljivo da u njemu živi baš Anera, što ga čini ugodnim prostorom za svakoga tko dođe u goste, a ponajprije vlasnici koja u njemu bezobrazno gušta.
Inače, kako i priliči malim stanovima, gotovo sav namještaj i elementi ovdje su napravljeni po mjeri, dok su primjerice sofa-krevet i kuhinja kupljene u Ikei, a dominantne detalje, poput primjerice podne lampe od starih kazeta, napravila je vlasnica sama.
- Nisam puno potrošila na uređenje i kupnju namještaja, oko 45.000 kuna ukupno - kaže Anera koja priznaje da na svoj stan gleda kao na scenografski prostor koji se mijenja ovisno o potrebi, dobu dana i njezinim željama. Tako središnji dio stana može biti uobičajen dnevni boravak sa sofom i stolićem, no već sljedeći trenutak on se može pretvoriti u kutak za odmaranje u kojem središnje mjesto ima viseća ležaljka koja savršeno ide uz dobru knjigu ili dobar film koji gledam na projektoru, a u trećoj priči na mjesto stolića dolazi blagovaonski stol za čak osmero osoba. Isto tako, sretna sam što imam balkon. Kad dođu ljepši dani, on postaje moj dnevni boravak na otvorenom, što mi uvelike olakšava - otkriva Anera.
