D

Stan u podsljemenskoj zoni inspiriran Star Wars filmovima

    AUTOR:
    • Iva Novak

  • OBJAVLJENO:
  • 28.08.2013. u 12:58

Futuristička oaza grafičkog dizajnera Siniše Sudara

Profil
Vlasnik:
Siniša Sudar
Info:
Stan površine 74 m2, nalazi se u jednoj od novosagrađenih zgrada u mirnom kvartu podsljemenske zone

Nevjerojatno je koliko toga možete zaključiti o osobi na temelju samo jednog pogleda na njegov životni prostor. Zapravo, nevjerojatno je da je dovoljno bez ijedne riječi, u potpunoj tišini, prošetati nečijim domom i odmah znati s kakvim čovjekom ćete pričati, koji su mu interesi, što ga zanima u životu, čime se bavi u slobodno vrijeme, voli li slikarstvo, književnost ili glazbu, je li sportski fanatik, gušta li u spravljanju slasnih obroka, voli li poslije stresnog radnog dana zavaliti se u udobnu fotelju i odmarati se uz čašu dobrog vina…

Ulazak u nečiji stan ili kuću prešutno je dopuštenje vlasnika da se karakterno u potpunosti razotkrije pred vama. Bez tajni. Bez cenzure. Bez mogućnosti reprize. Jer sve što se nalazi unutar ta četiri zida sasvim sigurno utjecat će na stvaranje cjelokupne slike o toj osobi i nijedna riječ neće biti toliko jaka da promijeni dojam viđenog. To je jednostavno tako i bezbroj puta dokazano kao istinito.

U slučaju grafičkog dizajnera iz Zagreba Siniše Sudara, čiji vam stan predstavljamo na ovim stranicama, gore navedena teorija pokazala se i više nego točnom. Ne trebate biti veliki interijerski psiholog da čim kročite kroz ulazna vrata njegova stana u jednoj od novosagrađenih zgrada u podsljemenskoj zoni shvatite da tu živi totalni dizajnerski frik, esteta na kvadrat koji “kuži spiku” i točno zna kakvog oblika, veličine i dekora treba biti svaki detalj.

Skoro sve je bijelo, pa čak i gramofon, zvučnici te LCD, a ono što možda ne vidite, ali uočit ćete, orginalne su naljepnice na zidu koje svijetle po noći

U ovom stanu ništa nije slučajno baš na tome mjestu. I za najmanju stvarčicu vlasnik će vam ispričati priču zašto je od stotine sličnih odabrao baš tu i pritom svojim stručnim i jasnim objašnjenjima i vas uvjeriti da je to najbolji odabir. Nadalje, odmah je jasno da je vlasnik ovog stana totalni ljubitelj neutralnih tonova, od kojih uvjerljivo najviše cijeni ljepotu bijele. Zaključujemo to lako jer je gotovo sve bijelo.

Od većine namještaja pa sve do audiovizualne tehnike (ima čak i bijeli gramofon!) i pribora za jelo. Jasno je i da Siniša iznimno cijeni umjetnost. Od svih detalja najupečatljivije su knjige razne tematike i ploče omiljenih mu bendova od kojih prednjače oni s prizvukom rocka, jazza i bluesa.

Pažljivijim promatranjem svega što se nalazi u stanu dolazimo i do dubljih karakternih zaključaka. Tako se po primjerice sasvim inovativnoj kuhinji, neobičnom coffe tableu i cool policama u dnevnom boravku vidi da je osoba koja ovdje živi jako kreativna, ne robuje pravilima, voli eksperimentirati i ne boji se mogućih pogrešaka prilikom uređenja. Drugim riječima, da je slobodnog duha, nesputana i otvorena za nove ideje.

– Čitate me kao otvorenu knjigu. Koja psihoanaliza. Svaka čast i sve što ste rekli ‘drži vodu’ – oduševljeno je prokomentirao Siniša kada smo mu izrecitirali “dijagnozu” njegova karaktera i načina života koju smo uspostavili nakon petominutne šetnje stanom.

Odmah na početku razgovara Siniša je priznao kako ono čime smo se istinski na prvu oduševili – tlocrt stana – i nije bio tako genijalan u originalnoj varijanti.

Stan ima odličan raspored, a opuštajuća zona s dvije spavaće sobe i kupaonicom, vratima je odijeljena od dnevne zone

– Raspored prostorija bio je dobar, što je i jedan od razloga zašto sam se odlučio na kupnju. Jako mi se sviđa što je stan na neki način podijeljen u dvije cjeline. Prvu cjelinu čine kuhinja, dnevni boravak i blagovaonica iz koje se izlazi na balkon. Super mi je što u ovom dijelu nema hodnika te se odmah izvana ulazi u glavni dio stana. Druga cjelina, pak, uključuje dvije spavaće sobe i dvije kupaonice, što je svojevrsni pasivni, smirujući dio stana.

Upravo zbog te ‘odmorne’ funkcije koju imaju ove prostorije dobro je što je druga cjelina od prve odijeljena velikim, debelim kliznim vratima pa se tako dobiva osjećaj da se radi o dva stana jer dok netko partija u dnevnom boravku, sluša glasnu glazbu ili vodi žustru raspravu s prijateljima, drugi bez problema može mirno spavati u sobi jer neće provjereno čuti ništa. I to je sjajno. Ono što nije bilo toliko sjajno je određeni višak zidova koji su ‘gušili’ prostor i onemogućavali mu da bude funkcionalan.

To se najviše odnosi na prostor kuhinje jer je u početnoj varijanti za nju bilo predviđeno jako malo prostora, tek možda dva i pol kvadrata, što nikako nisam htio. Pa, zaboga, ja sam gurman, hedonist u svemu, volim jesti i raditi večerice za svoju ekipu, pa je valjda i logično da imam poštenu kuhinju – ustvrdio je Siniša koji sada ne samo da ima poštenu kuhinju nego ima vjerojatno jednu od najzanimljivijih kuhinja koje ste ikada vidjeli, a još uz sve to – s hrvatskim potpisom.

– Jedno poslijepodne, nekoliko dana nakon kupnje stana, sjedio sam na kavi sa svojim prijateljom Filipom Gordonom Frankom, inače poznatim domaćim produkt-dizajnerom. Žalio sam mu se kako se ne mogu useliti prije nego što napravim kuhinju i kupim garnituru na kojoj bi ljudi mogli sjediti, a on je k’o iz topa izvalio: – Gle, ja ću ti dizajnirati kuhinju. Biti će lijepa, funkcionalna i moći će se na njoj sjediti. Vidjet ćeš, bit će totalna avangarda! Nije mi trebalo dugo da pristanem.

Filipa poznajem još s fakulteta i znao sam da će osmisliti super stvar. Dao sam mu sasvim odriješene ruke i nisam pred njega postavio nikakav uvjet ni ograničenje. Rekao sam mu da mašta radi svašta i da je samo nebo granica te da sve svoje ideje realizira. Ne postoji nemoguće i neprihvatljivo – ispričao je tridesetogodišnji grafički dizajner koji je bio i više nego zadovoljan kada mu je Filip pokazao crteže na kojima je zamislio cijelu priču. Zadovoljstvo je bilo još veće kada je kuhinja napokon bila izrađena.

Fora je što moja kuhinja uopće ne izgleda kao kuhinja. Više djeluje kao namještaj. Hladnjak, perilica za suđe i ostali uređaji i dijelovi (osim štednjaka, pećnice i sudopera koji su toliko šik i elegantno neprimjetni da ih iz prve uopće ne uočite) su skriveni, a u brojnim pretincima i ladicama skriven je i sav kuhinjski pribor te namirnice. Zapravo, kada bismo maknuli slavinu, sudoper i štednjak, ovo bi lagodno mogao biti blagovaonički stol, radni prostor ili nešto slično, posebice zato što kuhinja ima i ‘nastavak’ koji je trebao služiti kao klupica.

Ipak, još se nitko ne može priviknuti da bi mogao sjesti tu, pa mi taj dio, dok se ljudi ne osvijeste tj. ne ohrabre, služi kao polica za raznorazne sitnice – sa smiješkom objašnjava Siniša koji je u dogovoru s Filipom kao materijal za kuhinjski pod odabrao ni manje ni više nego lim. – Bila je to riskantna odluka, ali se pokazala uspješnom jer je lim zahvalan za čišćenje. Samo pobrišeš mokrom krpom i to je to – otkrio je mladi vlasnik kojemu je prijatelj Filip izradio još i blagovaonički stol, a zajedno su osmislili futuristički coffee table.

Sam Siniša svoju je ljubav prema produkt-dizajnu realizirao kada se primio izrade polica koje je smjestio na zidove u dnevni boravak i spavaću sobu. No, nas je cijelo vrijeme nešto mučilo… Naime, od prve sekunde provedene u ovom stanu osjećali smo se kao da nas je netko lansirao na snimanje “Star Warsa” ili nekog drugog SF filma.

Kuhinja je prava avangarda, a kada bi se iz nje maknula slavina, štednjak i pećnica, izgledala bi kao radni prostor ili blagovaonica

Pa, super da se tako osjećate. Onda je cilj postignut. Oduvijek ‘brijem’ na znanstvenu fantastiku i volim da namještaj bude ‘space’ forme. Također, volim čiste, ravne linije, a ne volim pretjerivanje, kič i nepotrebno zatrpavanje prostora. Uostalom, lijepo najčešće dolazi u jednostavnim oblicima – zaključio je Siniša koji je svoj stan učinio posebnim po još jednom superkul detalju. Rečenicama koje život znače.

Naime, umjesto slika na zid svake prostorije stavio je natpise napravljene od fluorescentne folije koje svijetle po mraku i stvaraju magičnu atmosferu. – Zamislite samo scenu kada se pogase sva svjetla, u stan uđe voljena osoba, a pred očima joj zasvijetli – My lady, let me come with you (Draga moja, dopusti mi da pođem s tobom). Sjajno! – veselo je rekao Siniša koji nam je za kraj otkrio kakav je njegov odnos prema markiranom dizajnu.

– Nećemo se lagati. Potpis se plaća. I vidi se razlika između onoga što košta primjerice tisuću od onoga što košta deset kuna. Učiniti nešto svima privlačno, pa čak ako i nije najfunkcionalnije, to je pothvat kakav se cijeni. Najbolji primjer za to vam je cjedilo za limun Juicy Salif koji mi je davno poklonila sestra, a koji je dizajnirao veliki Philippe Starck za Alessi 1990. godine i koje se smatra ikonom industrijskog dizajna. Na prvu, nitko ni ne zna što je to točno, ali je toliko privlačno da ga jednostavno morate imati – objasnio je Siniša.

 

Izdvajamo