Živjeti u kući ili u stanu? Na to pitanje nema jasno definiranog odgovora jer on ponajprije ovisi o individualnim željama, potrebama i financijskim mogućnostima. Neki će se radije odlučiti na prostranu obiteljsku kuću s lijepim dvorištem, a drugi na jednoetažni stan koji je puno jednostavnije održavati od kuće. No, za one koji se ne mogu tako lako odlučiti i važu prednosti i mane jednog i drugog tipa stanovanja, rješenje bi mogli biti višeetažni stanovi, koji preuzimaju najbolje od oba svijeta te omogućavaju kvalitetu obiteljske kuće u racionalnijem okviru višestambene zgrade.
Kako se takvi stanovi projektiraju, kako izvesti višeetažne stanove u starim zgradama, koje su njihove mane, kako organizirati zone te kako ih opremiti i urediti tema je kojom smo se bavili u suradnji s arhitektima, projektantima i investitorima koji posljednjih mjeseci realiziraju projekte upravo s višeetažnim stanovima. To su arhitekti Svebor Andrijević i Luka Korlaet, inače nastavnici na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i doktori znanosti iz područja arhitekture i urbanizma, ujedno i autori projekta stambenog sklopa Jordanovac i višestambene zgrade u Veslačkoj ulici za investitora Alfa stan, zatim arhitektica Brankica Grmoja iz tvrtke Dizajn Et Cetera koja trenutno radi nekoliko takvih projekata, između ostalog i u zagrebačkim Gajnicama, arhitektica i dizajnerica unutarnjih prostora Klaudija Zubčić te mladi arhitekti Ana i Veljko Armano Linta, koji također imaju iskustva u projektiranju manje zgrade s višeetažnim stanovima.
- Dvoetažni stanovi su uvijek imali svoje mjesto pod suncem još od 20-ih, 30-ih godina prošlog stoljeća i Le Corbusiera pa naovamo. Ipak, tijekom vremena se mijenjala njihova popularnost, a i pristup projektanata prema njima. Za vrijeme gradnje masovnih socijalnih stanova, primjerice u Novom Zagrebu, dvoetažni stanovi bili su česta pojava.
Njihova atraktivnost očitovala se u njihovim presjecima, visinama i orijentacijama. Uz sve navedene prednosti pojavljivali su se i određeni nedostaci, a to je najčešće bila dubina stanova i manjak svjetlosti te gubitak kvadrata zbog stubišta. Kod dodijeljenih stanova na takve se stvari manje obraćala pozornost, no danas su, kada se stanovi kupuju na slobodnom tržištu, za kupce te karakteristike stanova i cijena kvadrata postali itekako bitni - kaže arhitektica Brankica Grmoja, za koju višeetažni stanovi praktički nemaju mana.
- Iako su dvoetažni stanovi imali svoje dobre periode u prošlosti, usudila bih se reći da im popularnost sada ponovno raste jer kada su dobro isprojektirani, donose niz prednosti. Kvalitetnim projektom i dobrim pozicioniranjem stana u zgradi možemo dobiti dvoetažni stan s nizom prednosti i praktički bez mana. Primjerice, dvoetažni stan koji ima doticaj s vrtom ili stan na zadnjoj etaži s velikim šajbama i pogledima, ili s galerijom u kosom krovu, može biti izvrstan stan koji bi svatko poželio. Svakako je prednost i to što se kod takvih stanova može lakše ostvariti viši dnevni boravak i galerije - dodaje.
Ako bi se baš tražile mane, dio naših sugovornika ističe nizanje stanova uz dugački unutarnji hodnik zgrade, a dio kaže da bi to moglo biti stubište koje može biti prostorno i financijski suvišno ako je ostatak stana projektiran s puno hodnika. Također, bitno je spomenuti da su takvi stanovi nepraktični za starije osobe i one s poteškoćama u kretanju, osim ako ne postoji dizalo unutar stana, no to je rijetkost.
- Višeetažni stanovi nailaze na različit prijem - neki ih vole jer ih asociraju na obiteljsku kuću, odnosno stambeni niz. Drugi, pak, odbijaju stanovati u višeetažnim stanovima jer je vertikalno kretanje, odnosno kretanje stubištem, zamornije nego kretanje u istom nivou. Ponajbolji primjeri ove proturječnosti pokušavaju riješiti uvođenjem tzv. poluetaža, koje olakšavaju vertikalno kretanje - komentiraju Andrijević i Korlaet.
Dodaju da zgrada s višeetažnim stanovima predstavlja izazov za arhitekte jer se radi o prostornoj "slagalici" u kojoj je potrebno pomiriti konstruktivne, instalacijske i ostale zahtjeve.
- Nije jednostavno napraviti ni zgradu s jednoetažnim stanovima koji se ponavljaju, a kamoli stvoriti trodimenzionalnu strukturu - ističu i nastavljaju kako se dvoetažni stan, kao i jednoetažni, mora podrediti konstruktivnoj, instalacijskoj i estetskoj logici višestambene zgrade. Pojednostavljeno, mora se uklopiti u sustav nosivih zidova, tzv. mokrih/instalacijskih čvorova, a njegovi prozori moraju biti u skladu s prozorima ostatka zgrade.
Iako su višeetažni stanovi u manjini prilikom projektiranja i izvođenja višestambenih zgrada, postoje brojni razlozi zašto se investitori odlučuju na njih. Ponekad se radi o stanovima u prizemlju s izlaskom u vrt ili pak velikim stanovima na završnim etažama koji svojom prostornošću i vizurama na grad postaju atraktivne "kuće u zraku", a često se dvoetažni stanovi rade kako bi se minimizirala površina tzv. zajedničkih komunikacija u zgradi - unutarnjih ili vanjskih hodnika.
Iz perspektive investitora, voditelj projekata višestambenih zgrada na Jordanovcu i u Veslačkoj u Zagrebu, Dario Jurić iz tvrtke Afla stan, ističe kako za takve stanove uvijek postoji interes, ali ovisno o urbanističkim uvjetima naselja, četvrti, ako se ne radi o kućama u nizu, višeetažni stanovi zahtijevaju veću kvadraturu kako bi se stubištem otvorila vertikalna komunikacija unutar stana. Samim time ti stanovi uobičajeno prelaze 100 kvadrata, pa posljedično raste i cijena, čime se i broj potencijalnih kupaca smanjuje.
- Odluku o gradnji višeetažnih stanova na Jordanovcu donijeli smo s obzirom na to da je sama lokacija okružena obiteljskim kućama, a i želja nam je bila napraviti drugačiji koncept stanovanja te kupcima pružiti osjećaj življenja u kući. Na projektu Veslačka, koji je trenutno u izgradnji, odluka o izvedbi višeetažnih stanova se temeljila na iskorištenju potencijala zelenih krovova. Time se stanarima osigurala zelena oaza u sklopu višestambenog objekta, u urbanoj sredini u neposrednoj blizini centra grada - kaže Jurić.
Višeetažni stanovi projektiraju se na razne načine: nekad su etaže povezane galerijom, a nekad posve odvojene, s time da se mogu pružati od prizemnih do završnih etaža, omogućujući život u zgradi kao život u kući s lijepim izlaskom u vanjski prostor vrta ili terase. Ima i primjera gdje je cijela zgrada sazdana od dvoetažnih stanova.
- Primjerice, dvije višestambene zgrade koje je projektirao arhitekt Drago Galić u zagrebačkoj Ulici grada Vukovara primjer su izuzetno vješte prostorne slagalice koja ima za namjeru svim stanovima dati kvalitetu obiteljske kuće s jedne te minimizirati površinu zajedničkih hodnika u zgradi s druge strane - kažu Andrijević i Korlaet.
Govorimo li o postojećim zgradama i izvođenju višeetažnih stanova, bitno je naglasiti da kod takvih zahvata treba ishoditi građevinsku dozvolu. Česti primjer dobivanja višeetažnih stanova je naknadnim proširenjem zadnjeg stana prema tavanu, kada je potrebno izbušiti ploču prema tavanu i preurediti tavanski prostor.
- Kod naknadnih proširenja treba pripaziti na legalnost takvih zahvata u višestambenim zgradama jer je najčešće riječ o zajedničkom suvlasništvu svih stanara - ističe Brankica Grmoja, a Andrijević i Korlaet dodaju da, kada je riječ o potkrovlju, treba pripaziti na kosine.
- Vrlo uopćeno, možemo reći kako su prostori pod kosim krovom do visine jednog metra izgubljeni, odnosno neiskoristivi. Nadalje, prostori koje se nalaze od jedan do dva metra visine smanjene su iskoristivosti, a prostori iznad dva metra visine imaju punu funkcionalnost. Prostor pod niskim/skošenim dijelom krova može se iskoristiti za postav spremišta i ormara, ali i primjerice kreveta. Postav krovnih prozora, kao i u plohu krova usječene terase mogu značajno podići funkcionalnost potkrovlja - kažu.
Ako je, pak, riječ, o spajanju dva stana jednog ispod drugog, treba znati da takav ozbiljan zahvat iziskuje pomoć inženjera statike jer se reže i buši međukatna nosiva konstrukcija.
- Minimalan otvor kod kružnih stepenica je promjer oko 1,4 metra, a kod dvokrakih i jednokrakih to ovisi o samoj visini koja se premošćuje. Širina kraka se ne preporučuju ispod 80 centimetara, ali i tu postoje iznimke, ako nema mjesta pa se rade nekakvi "space saveri" i slično - kaže Brankica Grmoja, a arhitekti Andrijević i Korlaet dodaju kako je nešto jednostavnije dijeljenje dvoetažnog stana na dva jednoetažna jer zatvaranje rupe/prodora u kojoj je prethodno bilo stubište nije toliko statički zahtjevno. Projektiranje dvoetažnih stanova tako, da se oni u jednom trenutku mogu pretvoriti u dva jednoetažna, pametan je način da se doskoči dinamici u obitelji. Zamislimo primjerice scenarij u kojem je dijete odraslo i želi živjeti odvojeno - gornja etaža dvoetažnog stana u tom slučaju može postati njegov/njezin novi dom, dok roditelji ostaju u donjoj - kažu.
Kod organizacije zona, arhitektica i dizajnerica unutarnjih prostora Klaudija Zubčić ističe kako je idealna kombinacija odvojiti noćnu zonu od dnevne i to na način da je donji kat obično i ulaz za dnevnu zonu u koju spadaju boravak, blagovaonica, kuhinja, ostava ili spremište i WC za goste, dok gornja etaža obuhvaća spavaće sobe s kupaonicama i garderobama, eventualno i vešeraj ako ima mjesta. No, ponekad je logičnije ući i proći kroz spavaći trakt do dnevnog na višoj etaži ako se s nje pruža bolji pogled.
- Treba istražiti što je najbolje u pojedinom slučaju, ovisno o tome gdje je ulaz, kakav je pogled na okolicu, koje prostorije mogu/trebaju ostvariti kontakt s balkonima ili terasama ili terenom... Najbitnije je zamisliti kako će se odvijati svakodnevni život u stanu i koji će raspored najbolje podržati taj život i međuljudske odnose - kažu Ana i Veljko Armano Linta.
Vrlo važno pitanje je i povezivanje etaža stepenicama, koje mogu postati glavni atraktor cijelog stana. One moraju biti ugodne za hodanje, no kako se u stanovima često štedi prostor, arhitekti Andrijević i Korlaet kažu da ih projektiraju strmije nego u obiteljskim kućama. U svakom slučaju, one mogu biti jednokrake, dvokrake ili zavojite. Postoje i tzv. samba-stube koje dodatno štede prostor, ali penjanje čine napornijim. Stepenice se najčešće oblažu materijalom kojim je obložen i pod, ali mogu biti obrađene i kontrastno. Mogu biti betonske, čelične, drvene ili kombinacije istih materijala, a često se uvodi staklo kao element ograde ili gazišta. Za luksuzan dojam Klaudija Zubčić preporučuje mramor u svojim bojama ili, pak, rasvjetu kako bi se dodatno naglasile stepenice. U konstruktivnom smislu, stepenice mogu biti oslonjene na čelične traverze, izlaziti konzolno iz zida ili ovješene.
Foto: Living4Media
