Među 13 hrvatskih kandidata za prestižnu europsku nagradu arhitekture Mies van der Rohe našla se i jedna škola u Popovači, djelo arhitekata Mie Roth i Tončija Čerine, koja je od domaćih kandidiranih djela i najsvježija realizacija.
Osnovna škola Zorke Sever u Popovači sagrađena je temeljem prvonagrađenog rada na javnom arhitektonskom natječaju iz 2007. godine. Potreba za školom u općini visokog nataliteta bila je motivirana deficitom zbog kojega je velik broj djece autobusima razvožen u obližnja mjesta i područne škole, ali i potrebom za većom dvoranom. Gradnja je počela 2013. i s prekidima trajala pet godina - prva generacija useljena je u rujnu 2018. te sada školu pohađa 550 djece. Njihova reakcija na suvremenu arhitekturu i susret s velikim mjerilom bila je odlična te su jako ponosni na svoju novu školu.
Škola je smještena na prazno polje rubne zone grada. Glavni pristupi su istodobno i mjesta okupljanja na ulazu u školu i dvoranu, objedinjeni hipertrofiranim trijemom
IZMEĐU POTOKA I CESTE
Škola je smještena na prazno polje rubne zone grada. Ulaskom u netaknutu ravnicu između potoka i ceste velika zgrada uvlači zajednicu u svoja programska polja. Koncipirana je, kako objašnjavaju arhitekti, kao binuklearni kompleks dvorane i škole, organiziran oko osnovnih pristupnih puteva i pripadajućih zajedničkih prostora. S dvije stope na tlu, povezana učioničkom kralježnicom na katu, škola reagira na mjerila okoline te uspostavlja prostornu točku identifikacije zajednice. Raznovrsne potrebe velikog programa u pitomom okruženju obavijene su velikim dvostrešnim krovom kontinuirane brončane ovojnice.
Koncipirana je kao binuklearni kompleks dvorane i škole, organiziran oko osnovnih pristupnih puteva i pripadajućih zajedničkih prostora. S dvije stope na tlu, povezana učioničkom kralježnicom na katu, škola reagira na mjerila okoline
MATERIJALI
Glavni pristupi su istodobno i mjesta okupljanja na ulazu u školu i dvoranu, objedinjeni hipertrofiranim trijemom. Pješačkim prodorom do sportskog dijela parcele na sjeveru omogućeno je korištenje igrališta i u izvannastavno vrijeme te povezivanje s planiranom rekreacijskom zonom. Zasebne cjeline vanjskih sadržaja zajedno s visokim zelenilom parkova uklopljene su u jedinstveno urbanističko-hortikulturno rješenje: otoci šume, vrtova, sportskih terena ili parkinga ističu se u popovačkom krajoliku različitošću materijala kao novi oblik kultiviranog pejzaža.
Suradnici na projektu bili su Tajana Jaklenec, Nebojša Weiner, IPRO, BB Structuralis i Tanja Herr.
Foto: Marko Mihaljević
