Zemljanka: živjeti poput hobita

U posjetu "hobit kućici" obitelji Žižek

    AUTOR:
    • Marijana Galović

  • OBJAVLJENO:
  • 22.04.2019. u 10:59

Oko pet minuta vožnje od graničnog prijelaza Banfi, u slovenskom selu Šafarsko, smjestio se nadrealni objekt. Vodimo vas tamo i upoznajemo s njegovim tvorcima!

PROFIL
 

Kad smo surfajući po internetskim stranicama objekata za turistički najam slučajno naletjeli na zdanje koje upravo gledate i shvatili da se nalazi u Sloveniji, u našoj redakciji zavladalo je pravo mini opsadno stanje. Ovo moramo imati! Svi smo se aktivirali u potrazi za kontaktima i u roku od nekoliko minuta već smo bili na telefonu s vlasnikom Mirkom Žižekom. Sa simpatičnim i ljubaznim Mirkom brzo smo pronašli zajednički (slovensko- hrvatski) jezik i nakon nekoliko tjedana uputili smo se u Sloveniju, u, kako smo je interno zvali, “hobitsku kuću”. Vožnja je prošla zaista brzo. Naime, od Zagreba do Ljutomera, točnije sela Šafarsko, ima sat i 40 minuta vožnje.

Usporedbe

Ne smetaju nam usporedbe s hobitskim nastambama. Ipak, za izradu takve trebalo bi se koristiti neobrađeno drvo i kore, a to je pomalo problem zbog održavanja - smiju se vlasnici

 

Građevinska dozvola čekala se gotovo tri godine jer u zakonu postoje građevine s dvije vrste krova: kosim i ravnim, zaobljeni ne postoji

 

Debljina cijele konstrukcije iznosi oko pola metra, a ukupno je na nju (na željeznu konstrukciju) navezeno 25-30 “kubika” zemlje

 

Nakon što smo s ceste ugledali ovu genijalnu “nastambu”, znali smo da smo na pravoj lokaciji. Vlasnici Mirko i Sonja Žižek te njihova kćer Julija srdačno nas pozdravljaju i vode u obilazak. Prostor gdje je “Zemljanka”, kako je ime ovoj neobičnoj kućici, ograđen je zanimljivim zidom od oblica drva.

- Taj smo zid osmislili s obzirom na građu koju smo u tom trenutku imali. Nema tu previše filozofije. Ono što u datom trenutku imaš na raspolaganju, uglavnom je i najbolje rješenje tvog trenutnog problema. Tako smo mi trebali napraviti ogradu, imali smo drva i to je to - sa smiješkom i pun entuzijazma započinje Mirko Žižek dok nas vodi prema brežuljku - kućici. Otkud mu uopće ovakva ideja, pitamo.

Raditi “po svom”

Za vrata, zidove i dio namještaja koristio sam smreku. U početku su mi interijer crtali arhitekti i bilo je tu raznih pregrada, vrata i visokih zidova. Odlučio sam to sve zaboraviti i raditi po svom - kaže Žižek

 

- Tu u Razkrižju, u blizini, postoji prapovijesno nalazište. Na temelju pronalazaka, napravljena je rekonstrukcija naselja i prilikom posjeta mi se jako svidjela gradnja prirodnim materijalima. Pomislio sam da bih i ja mogao napraviti nešto slično, samo da se prilikom posjeta kućici gost ne isprlja - prisjeća se Mirko i dodaje da mu je ideja za oblik kućice došla kasnije.

- Glavna ideja bila je koristiti što prirodnije materijale. Naravno, neke stvari nisu moguće zbog statike i sigurnosti, ali većinu svojih želja smo ostvarili - ističe Žižek.

Svjetlosni otvori pokraj vrata su zapravo spojena dna teglica krastavaca

 

Kostur kuće je željezna konstrukcija na koju je navezena zemlja, zatim je sve prekriveno hidroizolacijom, a nakon toga posljednjim slojem zemlje. Debljina kućice je oko pola metra, a ukupno je na nju navezeno oko 25-30 “kubika” zemlje.

- Ona je potpuno zvučno izolirana, ne čuje se gotovo ništa izvana. Jednom prilikom ovdje su boravile gošće po najvećoj oluji. I sami smo se nekoliko puta budili od siline grmljavine, a one su nam ujutro rekle da su bile svjesne oluje, ali ona ih nije budila. Jednostavno, zemlja apsorbira zvuk bolje od bilo kojeg drugog materijala - kaže Mirko i dodaje kako objekt ima i rekuperaciju zraka.

- Tako je i bez klima uređaja zimi ugodno toplo (uz minimalno dogrijavanje) a ljeti optimalno rashlađeno. Imali smo goste prošle godine u najtoplijem tijelu ljeta i, iskreno, nismo znali kako će se kućica “ponašati”. Srećom, sve je prošlo dobro i gosti su rekli da je hladovina u kući odlična, što je i logično. Crepovi ili limeni krov se zagriju na suncu, a trava ne - smiju se vlasnici koji su građevinsku dozvolu čekali gotovo tri godine.

Drvo je prvo

Gotovo cijeli interijer je vlasnikovih ruku djelo, a posebno je ponosan na krevet od akacije i  kestena. Noćne ormariće “glume” dvije police koje su integrirane u kostur kreveta, a tu su i ugradbene noćne lampe

 

Na podu u cijelom stanu je polimer cementni terrazzo, koji u sebi sadrži smolu i zadržava toplinu

 

- Zanimljivo je da u zakonu postoje građevine s dvije vrste krova: kosim i ravnim. Ovo što smo mi zamislili, uopće ne postoji u zakonskim aktima. Nasreću, u trenutku gradnje Općina Razkrižje izrađivala je prostorni plan, pa su u njega uključili i ovu nastambu - kažu Žižeki i dodaju da je za ovako nešto važno imati i optimalno zemljište.

- Ne smijete biti na klizištu ili jako strmom terenu, inače bi to bio sigurnosni problem. Inače, kuća je promjera osam metara, a na najvišem dijelu je visoka oko tri metra - kaže Mirko, a mi iz rukava vadimo šalu: koliko ima “kvadrata”?

- Možda zvuči čudno, ali ima 50 “kvadrata” - smiju se vlasnici dok nas vode u interijer. Na samom ulazu su drvena vrata i stakleni krugovi unutar zida.

Zid od oblica

Osmislili smo ga obzirom na građu koju smo tada imali. Nema tu previše filozofije. Ono što u datom trenutku imaš na raspolaganju uglavnom je i najbolje rješenje tvog trenutnog problema - kaže vlasnik

 

 

- Spajali smo dna staklenih tegli kako bismo dobili te male svjetlosne tunele. Za taj mali recycle projekt mjesecima smo jeli kisele krastavce istog proizvođača - priča nam Mirkova kćer Julija. Interijer je zaista zanimljiv, dominantno drven, a gotovo u potpunosti ga je napravio vlasnik Mirko.

- Za vrata, zidove i dio namještaja koristio sam smreku. U početku su mi interijer crtali arhitekti i bilo je tu raznih pregrada, vrata i visokih zidova. Odlučio sam to sve zaboraviti i raditi po svome. Pregradu između spavaćeg i dnevnog dijela izradio sam sâm i učinio je nižom, kako se prostor ne bi dodatno vizualno zatvarao - otkriva Mirko koji je izradio i blagovaonski stol od punog drva, kuhinju, police i krevet, koji je pravo malo stolarsko remek- djelo.

- Krevet je od drva kestena i akacije, a noćne ormariće “glume” dvije police koje su integrirane u kostur kreveta. Pored njega su i noćne lampe koje su u zidu kako ne bi dodatno zauzimale prostor - objašnjava.

Kućica je promjera osam metara, a na najvišem dijelu je visoka, tri metra. iako   je okrugla, ima 50 “kvadrata”

 

Prirodna svjetlost

Na krovu se nalaze otvori, tzv. svjetlici, koji putem zrcala dovode svjetlost u interijer. Zasjenjivanja nema, jer vlasnici žele da se sve odvija u skladu s prirodom: kad sunce izlazi, vrijeme je za buđenje, a kad zalazi, za odmor

 

 

Posebna je priča i ona s rasvjetom. Na krovu se nalaze otvori, tzv. svjetlici, koji putem zrcala dovode svjetlost u interijer. Na prvu smo bili šokirani jer nam se činilo da se radi o zaista snažnim reflektorima.

- U početku smo mislili naći neki način zasjenjivanja, ali smo od toga odustali jer smo htjeli da se sve odvija u skladu s prirodom. Dakle, kad sunce izlazi, vrijeme je za buđenje, a kad zalazi za odmor. Naravno, postoji dodatna električna rasvjeta - kaže simpatični vlasnik.

 

Ispred kućice je i mala terasa sa stolom i klupicama od drva akacije, također Mirkovih ruku djelo. Vlasnici se bave mišlju da pored ove naprave još jednu, istu kućicu. Naravno, pitamo vlasnike smetaju li im usporedbe s hobitskim nastambama.

Obiteljski posao

Vlasnik Mirko Žižek, njegova supruga Sonja i kći Julija bave se poljoprivredom pa se iz Zemljanke vide njihove plantaže jabuka i borovnica

 

- Naravno da ne, i nama se sviđaju hobiti i njihove kućice. Kako bi se napravila hobitska kuća, trebalo bi se koristiti neobrađeno drvo, a to je pomalo problem jer se ono trusi, ‘radi’ i čuju se životinjice koje žive u njemu. To baš i nije idealno ako se kuća koristi za najam, a i teško bi ju bilo održavati. Ova naša kuća je po nama idealan omjer onoga što se može iskoristiti iz prirode i komponenata suvremenih rješenja koja gostima pružaju komfor. Naš cilj bio je gostima pružiti udobnost, ali i odmor u ambijentu kakav gotovo sigurno nisu iskusili - zaključili su Žižeki.

 

Foto: Berislava Picek/Hanza Media

Izdvajamo

Iz drugih medija