RETROMANIJA

Uspon i pad voljene Name

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 14.11.2019. u 08:13

Muzej grada Zagreba

Kako je kroz 150 godina nastajala, a zatim i nestajala robna kuća koja je prva u Jugoslaviji 50 -ih nudila njemačku uvoznu čokoladu

Nekoć je samo u Zagrebu bilo više od deset robnih kuća Nama, a danas su ostale samo dvije - ona na početku Ilice i na Kvaternikovu trgu. Nama je bila, a donekle je i sada, sinonim za mjesto gdje se može kupiti gotovo sve - od odjeće i asortimana za dom do tehničkih tvorevina. U neka davna vremena građani su čekali u kolonama ispred ulaza u vrijeme rasprodaje, djeca se veselila odlasku s majkama i očevima u kupovinu kao posebnom događaju...

I današnje Name imaju svoju čar, ovdje se i dalje može naći sve i svašta, što je posebnost, naročito u centru Zagreba, gdje je ostalo vrlo malo specijaliziranih trgovina. Nekoliko nam je domaćih dizajnera interijera reklo da je svoje atraktivne interijere opremilo ponekim dodatkom kupljenim upravo u Nami. Primjerice, jedan takav stan u Zagrebu ima minimalističke lustere iz Name. I dizajnerica iz Beograda u našoj temi o regionalnim događajima u svijetu arhitekture i tržišta, ispričala nam je kako je visok umjetni kaktus koji ima u svojem životnom prostoru kupila za nedavnog posjeta Zagrebu u Nami. Umjetne male kaktuse može se i ovih dana tu nabaviti...

Na prvom katu Name u Ilici 1953. godine organiziran je tunel jeftinoće, a prvi su uveli i potrošačke kredite Iner

Muzej grada Zagreba, foto: Petar Čurković

Nama u Ilici 1960. godine, samoposluga 

 

Mnoge zgrade Name u Zagrebu 2000-ih su dograđene i nisu više atraktivne arhitekture, kao ona na Trešnjevci

 

No, što nam o Nami kaže povijest? Začeci robne kuće Nama potječu još iz vremena Austro-Ugarske, kada u Zagreb stižu Carl Kastner i Herman Öhler, bečki trgovci češkog i židovskog podrijetla, koji su posjedovali robnu kuću Kastner i Öhler u Beču, na Mariahilferstrasse. Prvi Kastner i Öhler otvoren je u Zagrebu 1879. godine, u Ilici 50, a potom se seli u Mesničku 1 te zatim u Ilicu 16. Početkom 1900. godine od Gradskog poglavarstva Zagreba traže dopuštenje da urede izloge u kućnoj veži Ilice 4, u kojima će propagirati robu koju prodaju u trgovini na toj adresi. Izloge se postavlja iste godine. To je bila i lokacija hotela K caru austrijanskom, u kojem su bečki trgovci odsjedali za boravka u gradu. Kastner i Öhler dobivaju građevinsku dozvolu za nadogradnju trećeg i četvrtog kata na svojoj iličkoj zgradi, na broju 4, te cjelovitu promjenu pročelja zgrade.

Robna kuća u Vukovaru i Namini aranžeri

Rasprodaje u Nami

U vrijeme rasprodaji kupci su čekali pred Namom, a sredinom šezdesetih godina bila je najjeftinija trgovina u Hrvatskoj

Nama u Trnskom otvortena je '68 godine

Kada 1911. izlazi prvi telefonski imenik Zagreba, Kastner i Öhler ima broj telefona 881. Izdaju i knjižicu pod nazivom Kućni red, koja je bila priručnik za trgovce.

"Pred mušterijom se ne jede. Ne oslovljava se sa ti, ne razgovara se s kolegama, ne telefonira... Ne pravi se toaleta, ne manikira i ne češlja. Rođake podvoriti nije dopušteno", pisalo je, među ostalim, u priručniku.

Kupnjom susjednog Grand hotela u Ilici 6 godine 1937. dolazi do velike adaptacije izloga po cijeloj fronti iličkog pročelja, prema nacrtima poznatog arhitekta Stjepana Planića. Bila je to prava senzacija.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, vlast 1942. godine donosi vlasničke promjene u Kastner i Öhler, odnosno razvlašćuje Franju Öhlera. Njegov je vasnički udio kupio Josip Grgić. Nadalje, nakon dolaska narodne vlasti, nakon Drugog svjetskog rata, bez robne kuće kofiskacijom ostaju i Kastner i Grgić.

Robna kuća 'Vinkovčanka' otvorena je 1979. godine

Novo doba donijelo je preimenovanje u narodnu kuću Nama, svejugoslavensko trgovačko poduzeće, s podružnicom za Narodnu Republiku Hrvatsku. Trgovinska radna organizacija Narodni magazin osnovana je odmah nakon rata 1945. godine, a robna kuća u Ilici otvorena je 6. prosinca 1945. godine. Godinu kasnije Nama je imala svoj štand na tržnici Dolac. Prvi direktor zagrebačkog Narodnog magazina bio je Tomislav Šikić, Hrvat rodom iz Rijeke, a godinu poslije zamijenio ga je Slovenac Josip Plankar, koji je u Kastneru i Öhleru bio šef reklama i kataloške prodaje. Kasnije je direktor postao Franjo Balen, rođen kod Crikvenice, koji je na toj funkciji ostao pune 22 godine.

'Kestner i Ohler' u Ilici , dekoracije za Bijeli tjedan 1930. godine

 

U početku Namine su police bile gotovo prazne. Od 50-ih godina, međutim, u nju su počeli stizati najsuvremeniji proizvodi. Među prvima je u Jugoslaviji nudila njemačku bijelu tehniku, talijanske cipele, uvoznu čokoladu. Jačanjem domaće industrije s vremenom je bilo i mnogo domaćih proizvoda u ponudi. Među prvima se 1952. godine Nama dosjetila potrošačkih kredita i prve Narodne lutrije te u cijeloj Jugoslaviji 1967. organizirala katalošku prodaju. Godine 1953. na prvom je katu u Ilici uređen "Tunel jeftinoće" s robom po znatno nižim cijenama, a godinu kasnije Nama je, prema ocjeni kupaca, bila najjeftinija.

Nova Nama modernog paviljonskog izgleda -Trešnjevka otvorena je u svibnju 1960. godine, a dvije godine kasnije 1. svibnja i Nama u rodnom mjestu Josipa Broza Tita, u Kumrovcu. Bila je to prva moderna trgovina u Zagorju. Iste godine završena je i Nama na Kustošiji, do 1965. imala je u lancu i robnu kuću Volovčica te nekoliko objekata u gradnji - Dubrava, Trnsko i Kvaternikov trg. Najzahtjevniji projekt tog razdoblja bila je upravo zgrada na Kvatriću, osma po redu, također u blizini tržnice, kao i mnoge druge prije. Ta je Nama bila najveća robna kuća u Hrvatskoj, u nju je uloženo 25 milijuna dinara i zaposleno 450 ljudi. Otvorena je 1968. godine, a imala je restoran za kupce, kafeteriju i čak 900 četvornih metara prostora supermarketa u podrumu. Radila je do 20 sati i 15 minuta i nedjeljom prijepodne. Organizirala je modne revije, tečajeve pletenja i fototehnike, nagradne igre za kupce, prodajne štandove ispred objekta... Promet je rastao godišnjom stopom od 33 posto.

 

Bilo je i podružnica Name u Beogradu, Ljubljani, Mostaru, Sarajevu, Podgorici... Primjerice, slovenska je Nama osnovana još 1946. godine. Također, niknule su nove Name u Sisku, Vinkovcima, Bjelovaru, Vukovaru... Sagrađena je i robna kuća Nama na Remizi, 1972. godine, kada je dovršen i golemi skladišni objekt na Žitnjaku, a potom i opskrbni centar na Žitnjaku, 1979. godine, s besplatnim parkiralištem do kojeg se moglo s košaricom na kotače. Proširuje se i udruženim trgovinama na Knežiji i na Srednjacima. Od 1976. do 1980. godine sagrađene su još četiri robne kuće. Godine 1981. uređena su ilička pročelja Name, a 1987. otvorena je robna kuća u Vrbanima. Nama je početkom 80-ih zapošljavala 4500 ljudi, a krajem tog desetljeća, unatoč inflaciji, imala je dobre poslovne rezultate.

U vremenu uspostave Republike Hrvatske Nama dolazi pod Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća. Ima 17 robnih kuća, skladišne prostore, odmaralište u Crikvenici... te je ukupna vrijednost procijenjena na 191,01 milijuna njemačkih maraka. Problemi s poslovanjem eskaliraju ratne 1992. godine, kada se ukupni prihod smanjuje za više od tri puta. Za pada Vukovara uništena je Namina robna kuća Dunav, otvorena 1978. godine.

Muzej grada Zagreba
 

Potom, 1993., u Nami rastu sukobi između sindikata poduzeća i uprave. Neki od razloga bile su odluke o tome koji će se odabrati model pretvorbe i privatizacije te tko će postati većinski vlasnik. Javili su se i zakonski nasljednici vlasnika Kastnera i Öhler te predali zahtjev za rezervaciju dionica, a usto su željeli i kupiti Namu, ali samo onu u Ilici. Nastavlja se sukob uprave i sindikata, plaće kasne, prihodi se sve više smanjuju... Sredinom 1994. godine na direktorsko mjesto dolazi Marija Šola iz Privredne banke. Kupci se polako vraćaju, a asortiman proizvoda raste, iako su gubici i dalje prisutni. Dvije godine kasnije Nama postaje trgovačko društvo... Iznajmljuju se poslovni prostori u Trnskom, Sisku, Žitnjaku. Slijedi i preuređenje robnih kuća u Ilici i na Kvatriću, kao i Trešnjevke te se u njoj na jednom katu prodaje talijanska obuća.

Preuređuju se objekti Vrbana, Srednjaka, Remize, Bjelovara, Dubrave... Šteta je pritom što mnoge od njih pri osuvremenjavanju nisu zadržale atraktivan izgled iz vremena gradnje te su neke vizualno devastirane. Dio imovine Name tada je prodan.

Iz knjige "Arhitekt Ignjat Fischer", M. Bagarić

 

Međutim, agonija se nastavlja te 2000. godine Nama odlazi u dugogodišnji stečaj u kojem je i danas...Većina Nama ulazi u stečajnu masu i objekte preuzima Agrokor. Budućnost zaposlenika preostale dvije Name i dalje je neizvjesna. Danas, ipak, i dalje mami kupce, prvenstveno u Ilici, ali i na Kvatriću, u kojem se dio prostora iznajmljuje.

Seyonski katalog iz 1971. godine

Sve na jednom mjestu

Ponuda za kupališnu sezonu 1928. godine u 'Kastner i Ohleru'

 

"Sve šoping-centre u Zagrebu dala bih za Namu kakva je nekad bila. Ponosne gospođe i gospodične prodavačice nosile su lijepe kostime sašivene u hrvatskoj tekstilnoj industriji, mislim da su bili bordo boje", komentirala je Nevenka u Facebook grupi "Zakaj volim Zagreb". Drugi se, pak, sjećaju svojih posebnih igračaka iz Name, roza slonića za ljuljanje djece u Nami na Kvaternikovu trgu, nepreglednih polica s tekstilom, trgovine s bombonima... Na prvi dojam Nama u Ilici nije se znatno promijenila, pa ipak, nekoć je ovdje bilo znatno više domaćih i regionalnih proizvoda, kao što je i samih Nama bilo u Zagrebu gotovo kao Super Konzuma danas...

 

Foto: Muzej grada Zagreba, Petar Čurković

Korišteni podaci i slike iz knjige "Nama - monografija" iz 1997. godine  te fotografije Muzeja grada Zagreba

Tagovi

Izdvajamo

Iz drugih medija