Iako ćete prepoznti njihov luster iz Ikee (a možda vam i "lički" tepih izgleda poznato?) i mada ova šumica koja se vidi kroz prozor stvarno sliči na Maksimir, njihovo je malo gnijezdo vrlo daleko od nas, na drugom kontinentu, a grad koji im se popeo na vrh glave zove se New York.
Kuća je za američke pojmove neobično mala, a šuma koja se naviruje u dnevni boravak na katastarskom je području Tannersvillea.
Svejedno, Danielina priča jedna je od onih koje ćete lako prepoznati kao svoju. Kad bismo barem isto mogli reći i za kuću! Danielina priča, naime, sadrži i svježa prisjećanja na trud uložen u to da bi se ovako daleko od grada ovako dobro stanovalo.
- Kad smo kupili ovo, nije baš bilo u najboljem stanju. Nismo imali ništa osim vremena i entuzijazma. Ali kad imate te dvije stvari, zapravo imate sve što vam je potrebno!, kaže ona.
Tako je nekako i bilo. Prvo što su napravili – iščupali su stari debeli linoleum. A ispod njega su se skrivale daske. Genijalne! Njih su izbrusili, obojili, prelakirali, a pritom su dali sve od sebe da što više istaknu linije i čvorove drveta. I krov je tražio popravak, i tome pripadajuća sredstva.
- U prvo vrijeme vozili smo se svakoga vikenda ovamo, a to znači puna dva sata u jednom smjeru, kako bismo radili i radili i samo radili – prisjeća se vlasnica kuće danas. – Napravili smo jako puno pogešaka. I još pogrešaka. Pa smo ih ispravljali i popravljali. Na kraju smo shvatili da dom nikad nije posve gotov, da ne može biti savršen. Zapravo, savršen je i kad je nesavršen. Svaki je savršen na svoj način!
Što najviše vole u ovoj kući? – To što je naša! – kažu. – I što smo u nju ugradili puno svojega rada, puno znoja pa i poneku suzu kad u početku ništa nije išlo kako treba – objašnjava ljepša polovica para.
Što najviše voli u svom interijeru? – Prozore. Pogledajte ih samo… Kuća je zapravo mala, a s ovim velikim prozorima i s puno svjetla meni se čini prostranom poput dvorca, kaže vlasnica ovog divnog šumskog utočišta.
Izvor: Apartment Therapy
