Život u malim stanovima iziskuje kompromise. Ponekad to znači da kuhinja neće imati dovoljno radne površine, a blagovaonski stol neće biti dovoljan za šestero ili osmero korisnika, spavanje na kauču na razvlačenje u dnevnom boravku ili, jednostavno, nema mjesta za veliku garderobu ili radni kutak. U svakom slučaju, to znači odricanje.
Međutim, kada postojeći stambeni prostor na prvi pogled ne ostavlja puno mogućnosti, jedno od potencijalnih rješenja može se kriti u njegovoj visini. Naime, gradnjom galerije, odnosno podizanjem pojedinih dijelova stana na višu razinu moguće je dobiti dodatne kvadrate za spavanje, odmor, relaksaciju, rad, skladištenje ili hobi.
Takav "višak" prostora najčešće se pojavljuje u stanovima čija je visina stropa viša od standardne, na zadnjim etažama i u neiskorištenim visokim potkrovljima, gdje se izvedba galerijskog prostora nameće kao logičan odgovor za iskorištavanje tog viška. Često takvi prostori postaju vrlo atraktivni, pa je galerija i dobila svoju posebnu ulogu u trendovima uređenja.
Link >>> Pogledajte kako su vlasnici u stanu od 60 kvadrata u Medulićevoj ulici napravili galeriju ovdje.
Međutim, kako je isto rješenje nemoguće primijeniti na svaki stambeni prostor, okupili smo mali tim stručnjaka kako bismo saznali koja je minimalna visina stropa potrebna za izvođenje galerije, koje materijale koristiti za konstrukciju te koliko sve to košta. Naravno, zanimalo nas je i kad su se počele izvoditi galerije te kad su postale učestala praksa u projektiranju stambenih objekata.
- Točno vrijeme nastanka, projektiranja i intenzivnijeg korištenja galerija sigurno ne možemo definirati, no njihov početak možemo pratiti već nakon industrijske revolucije koja je potaknula velike potrebe za izgradnjom i racionalizacijom stambenih prostora. Također, možemo reći da je galerija dobila na svojoj važnosti u razdoblju pojave modernizma u arhitekturi, u vremenu kada je funkcionalnost i kvaliteta življenja i boravka u zatvorenim prostorima bila primarna u projektiranju. Danas se galerija najčešće pojavljuje kao rezultat visokih cijena na tržištu nekretnina, gdje je težnja što racionalnije iskoristiti svaki kutak stambenih prostora - kaže arhitekt Nikola Šimunić iz ureda Kap4.
Link >>> Pogledajte kako je donjogradski stan u Zagrebu od 31 kvadrat dobio dodatnih 15 ovdje.
Arhitektica Ivana Beroš iz Neo arhitektonskog biroa objašnjava kako je galerija dio unutar volumena jednog prostora na kojemu se iznad osnovnog tlocrta dobiva dodatni prostor.
- Galerija se dobiva unutar prostora kosog krova ili u prostorima koji su nestandardno visoki, a daje mu atraktivnost i dinamiku na način da dio prostora ostaje nepodijeljen, dok se na dijelu stvaraju dodatni nivoi. Stvaranjem kompleksnije vertikalne podjele prostora, osim dodatne površine dobivamo i razne mogućnosti vizura, odvajanja i spajanja prostora različitih namjena na više načina nego što je to moguće unutar tlocrtnog rasporeda u jednom nivou - kaže i dodaje kako je otkrivanje prostora i njegovih mogućnosti arhitektima oduvijek bilo zanimljivo.
Danas se standardno rade stanovi svijetle visine, što je visina između gotovog poda i stropa, oko 260 cm. Kroz povijest je visina stambenih prostora varirala u ovisnosti o razvoju civilizacije, prvenstveno vezano za način življenja, podneblje i klimu te za način i mogućnosti gradnje.
Primjerice, kako je topao zrak lakši i prirodno ide uvis, a hladan prema dolje, u toplijim su predjelima gradili više prostore - koje je lakše rashladiti, a u hladnijima niže - koje je lakše zagrijati. Pored praktičnih razloga, arhitektura je kroz povijest služila i kao sredstvo prezentacije društvenog statusa, bogatstva i raskoši. U tom se slučaju gradilo grandiozno i što veće, a praktičnost je padala u vodu. Dio tih, po današnjim standardima nepraktičnih prostora, naslijedili smo do danas - ističe Ivana Beroš.
Tako, primjerice u Zagrebu, donjogradski stanovi predstavljaju zahvalnu podlogu za izvedbu novih galerijskih prostora upravo zbog nestandardne visine prostora koja oslikava duh vremena njihove izgradnje. Također, u pojedinim slučajevima galerije su moguće i u novogradnji.
Naime, danas se često projektiraju i izvode stambene zgrade s kosim betonskim krovištem bez tavana, gdje nastaju stanovi s visokim i kosim stropovima čime je budućim korisnicima stavljeno na raspolaganje mogućnost izvedbe galerije. Međutim, valja spomenuti kako mogućnost izvedbe galerije daje svaki prostor čija se namjena može smjestiti u visinu manju od standardne, ali poštujući pravilo da se time ne kompromitira mogućnost korištenja oba prostora, onoga ispod i onoga iznad.
Ideja o ugradnji galerija pojavila se zbog veće visine postojećih stambenih prostora, a često je pitanje koja je minimalna potrebna ukupna visina prostora da bi se ona mogla izvesti. Ukupnu visinu čine donji i gornji korisni prostor te konstruktivna debljina same galerije. Možemo slobodno reći da visina prostora iznad i ispod galerije ovisi o visini njezinih korisnika, no zasigurno se ona prilagođava visini minimalno od 190 do 200 cm. Debljina galerije ovisi o materijalu nosive konstrukcije (čelik, drvo), o njezinim rasponima te o završnim oblogama poda i podgleda. Ona se najčešće kreće od 15 cm na više. Možemo zaključiti da minimalna potrebna visina za izvedbu galerije iznosi oko 400 cm - kaže Nikola Šimunić.
Ipak, Ivana Beroš dodaje kako galerijski prostori koji se koriste prvenstveno sjedeći ili ležeći iznimno mogu biti visine od 120 cm.
- U genima od svojih predaka nosimo potrebu da u vrijeme koje provodimo spavajući, kad smo najranjiviji, budemo u nekom uskom i zaštićenom prostoru. Nekima od nas to još uvijek odgovara tako se na galerijama nerijetko planiraju dodatni prostori za spavanje ili odmor - kaže.
Šimunić dodaje kako je potrebno obratiti pozornost koje bi se postojeće prostorije natkrile s galerijom. Pošto samo natkrivanje znači i smanjenje visine postojećih prostorija, preporučuje se da se ide u smjeru natkrivanja prostorija koje se manje koriste, kao što su spavaće i radne sobe, spremišta i kupaonice, koje podnose strop visine oko 200 cm. Prostorije koje bi trebale zadržati svoju punu visinu su ulazni hodnik, kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak te je vrlo bitno da ostanu u međusobnoj vizualnoj komunikaciji zbog atraktivnosti samog rješenja.
Iskustveno možemo reći da maksimalna površina koja se preporuča iznosi do 70 posto postojeće površine iznad koje se planira izvesti galerija. Sve više od toga ide u smjeru stvaranja novog kata, što se vrlo rijetko događa jer, naravno, da postoji potencijal za još jednim cijelim katom vjerojatno bi on već bio izveden u samoj izvedbi zgrade - naglašava Šimunić.
Što se tiče konstrukcije galerijskih prostora unutar postojećih stambenih prostora, on uvelike ovisi o konstrukciji i materijalima zatečenog prostora.
- Uz visinu, drugi bitan faktor je postojeće stanje okolnih nosivih zidova i podne ploče na koji se galerija planira osloniti. Idealna situacija je kada su oni izvedeni od armiranog betona. Manje povoljna situacija je kad se radi o zidovima od opeke i poda izvedenog kao "fert strop", a najnepovoljnija situacija je kod starih građevina, primjerice zgrada donjogradskih blokova, gdje je najčešće potrebno prije svega pristupiti cjelokupnoj sanaciji zidova i podova - kaže Šimunić i dodaje kako je u svakom slučaju nužno angažirati statičara koji će cijelu situaciju popratiti analizama i proračunima te predložiti konačno rješenje konstrukcije, njenog prihvata i oslanjanja na postojeću konstrukciju.
Ivana Beroš dodaje kako konstrukcija galerije mora zadovoljiti zadane parametre i oblikovno i statički i ekonomično.
- U rekonstrukciji je obično to nosiva čelična ili drvena konstrukcija, dok na materijale i slojeve završne obrade utječu razni drugi momenti. Mogućnosti su bezgranične. Drvena nosiva konstrukcija je lagana i jeftina ukoliko se radi sa standardnom drvenom građom, ali nema veliku nosivost i nije prikladna kada je svaki centimetar bitan i kada trebamo izrazito tanku konstrukciju galerije. Čelična nosiva konstrukcija je elegantnija od drvene i ima veću nosivost, ali je teža i skuplja. S druge strane, lako se sidri, odnosno povezuje u postojeću zidanu ili betonsku konstrukciju - kaže Ivana Beroš.
Arhitekti iz ureda Kap4 prednost daju čeliku, odnosno čeličnim gredama i stupovima dimenzioniranim statičkim proračunom, a kao razlog navode izbjegavanje bilo kakvih pomaka i nepredviđenih progiba koji mogu loše utjecati na zidove i završne obloge koje se planiraju izvoditi na samoj galeriji.
- Predviđa se da je za takvu izvedbu potrebno oko 50 kg čelika po kvadratu galerije. Tendencija je da se konstrukcija galerije na rubovima oslanja direktno na zidove, ne bi li se time izbjeglo postavljanje dodatnih stupova uz obodne zidove što je često situacija kada spomenuti zidovi ne zadovoljavaju uvjete nosivosti. S gornje strane konstrukcija se zatvara s OSB pločama, u jednom ili dva sloja ovisno o rasponu greda konstrukcije. Na OSB ploče se postavlja završna željena obloga.
Unutar konstrukcije umeće se staklena vuna kao zvučna izolacija, a podgled se zatvara gipskartonskim pločama - kaže Šimunić i dodaje kako je nužno obratiti pažnju na sprečavanje udarne buke. To se rješava na način da se na kontaktima nove i postojeće konstrukcije postavljaju gumeni podlošci odgovarajuće tvrdoće, čime se umanjuje zvučni prijenos topota prilikom kretanja.
- Procjena cijene izvedbe galerije sa svim navedenim slojevima iznosi oko 200 eura po kvadratu - kaže.
Druga opcija za izvedbu galerije je njezino uređenje iznad prostorije sa spuštenim stropom u odnosu na ostatak stana ili kuće, a strop te prostorije je tada ujedno pod galerije.
Bitan je faktor i savladavanje visinske razlike osnovnog nivoa i galerije, što je moguće riješiti klasičnim stubištem (često spiralnim), "štednim" stubištem (tzv. spacesaver), strmim (brodskim) stubištima ili ljestvama.
Ključni faktori su pozicija, širina stepenica, visine i širine gazišta te ograda. Poziciju stepenica je bitno ispitati kroz nekoliko varijantnih rješenja, ne bi li se time dobilo konačno rješenje koje najbolje usklađuje funkcionalnost donjih prostorija i prostora galerije. U takvim varijantnim kombinacijama često se nailazi na dilemu: smjestiti stepenice usred prostora kao oblikovni akcent i time žrtvovati spomenutu funkcionalnost ili ih pozicionirati na manje bitan dio i time izgubiti tu moguću atrakciju.
Naravno, nama arhitektima je uvijek intencija ostvariti oboje - da ne smetaju i da se vide! Širinu stepenica i "strmost" potrebno je prilagoditi korisnicima, ovisno o tome hoće li to biti djeca, odrasli ili ljudi u starijoj dobi. Također, ako one služe kao glavna veza za prijenos namještaja i krupnijih stvari, širina između ograda nikako ne bi smjela biti manja od 70 cm. Visine i širine gazišta također variraju ovisno o visini galerije i ograničavajućim dimenzijama postojećeg prostora.
Česte dimenzije su 18 do 19 cm (visina) i 25 cm (širina). Najstrmiji oblik "stepenica" su nerijetko i ljestve. No, prema svemu navedenom najmanje su prihvatljive i koriste se kada su stvarno jedino rješenje - preporučuje Šimunić, a arhitektica Ivana Beroš dodaje da su u odnosu na ljestve bolje rješenje "spacesaver" ili strma stubišta kojima se zauzima najmanje prostora, ali još uvijek zadržava veći komfor korištenja.
- Često se i prostor ispod stubišta iskorištava za spremanje, a vizualno su uvijek atraktivna "spacesaver" stubišta čija su gazišta naizmjenično kosa ili rezana - kaže Ivana Beroš.
Uz to što je galeriju potrebno dobro izvesti, potrebno ju je dobro i iskoristiti. Podrazumijeva se da ona sadrži jedan dio otvorenog prostora ili je cijela otvorena te kao takva može biti radni prostor, čitaonica, igraonica, garderoba... Ukoliko veličina površine to dozvoljava, od zatvorenih prostora na galeriju se najčešće smještaju spavaće sobe, nerijetko s pratećim sanitarijama, no često je rješenje organizirati i otvorenu spavaonicu.
Što se tiče opremanja galerije, pravila nema jer sve ovisi o osobnim afinitetima, željama i ukusu. No, možda je najvažnije odabrati arhitekta koji će znati oblikovati prostor prema zadanim zahtjevima.
Foto: Living4media
