“Sjedio sam u kafiću u centru Zagreba kada je nešto palo na ruku, bio je to komadić žbuke ili cigle”, napisao je jedan Zagrepčanin ovih dana na svojem Facebooku. I upravo je takva situacija dva mjeseca nakon potresa, u doba popuštanja izolacije, kada se i centar Zagreba želi vratiti u normalu, ali to nije skroz moguće.
U velikom dijelu Zagreba mnogo toga više nije kao prije, te je donekle čak riskantno boraviti u središtu zbog oštećenja na pročeljima i krovovima.
Od kada je potres zadesio Zagreb nije se puno toga napravilo da bi se grad vratio ni približno u stanje kakvo je bio prije njega, pritom ni to stanje zapravo nije bilo idealno. Neki će stručnjaci reći da u periodu od dva mjeseca nakon potresa nije niti poželjno poduzimati veće radove na obnovi, nego tek one nužne, zbog mogućnosti ponovnog podrhtavanja tla, ali to razdoblje je sada iza nas i realno bi, u nekim boljim okolnostima, trebali biti spremni za početak opsežnih i ozbiljnih građevinskih zahvata. No zbog niza okolnosti, među kojima je i ta da Zakon o obnovi nije donesen, to se neće donijeti do jeseni, a moglo bi potrajati i duže... Ovih dana se od dobrih vijesti može čuti tek da će se neke od stradalih škola obnoviti do jeseni. Ima i slučajeva gdje su stanari uz pomoć sredstava iz pričuve proveli najnužnije zahvate na zgradama, neki su “pokrpali” i svoje kuće.
Loša infrastruktura
Iako se u javnosti uglavnom percipira da je stradao Donji grad, Gornji grad i Markuševec s još nekim dijelovima Podsljemena, realna je slika puno šira te se posljednice potresa vide i osjećaju i na starom dijelu Trešnjevke, u Maksimiru, dijelu Črnomerca i Medveščaka, dijelu Vrbika i Trnja, na Šalati i drugdje.
- Meni se čini da je atmosfera u gradu loša, da Zagreb nije ‘ubila’ korona nego potres i da je ostao na vjetrometini, niti je važan državi, niti Gradu. Dojam je da su ga svi napustili, da je nebitan - kaže Irena Kraševac, ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti.
No nešto se radova ipak ovih dana izvodi, nakon prvih hitnih intervencija vatrogasaca i privatnih popravaka krovova i dimnjaka, u gradu se neka pročelja “čiste” od opasnih dijelova te su recimo u Frankopanskoj ulici dizalice u punom pogonu. Uklanjaju se dijelovi dekoracija i s pročelja na drugim zgradama u centru, no često njihovi ukrasi završe na podu razbijeni. Iako je prvih dana bilo u javnosti apela struke da ih se ne razbija, nego ih se odloži u hodnike zgrada ili njihova dvorišta, i dalje se povremeno uništavaju. Opet kao da struke i operativni djelatnici nisu dovoljnu usuglašeni i nema dobre koordinacije.
- Ilica je bila otužna i ranije, ali su sve dobro prikrivala svjetla velegrada, odnosno trgovina i adventskih dekoracija. Fragmentarno se obnavljalo i mnoge su značajne zgrade u Ilici bile u lošem stanju. Potres je samo bio okidač - rekla je I. Kraševac.
Na nivou Instituta, dodaje ona, dali su nadležnima određene informacije i oformili radne skupine i sad su na “stand by”, te očekuju da ih pozovu, nude svoje iskustvo i da se uključe u izradu elaborata obnova jer se radi o zaštićenoj zoni grada, ali operativno to sve tek treba biti organizirano preko Ministarstva kulture i Zavoda za zaštitu spomenika.
U ovom je potresu iskočila još jedna činjenica - mnogi dijelovi središta Zagreba kao da su ostali u 19. stoljeću, odnosno nemaju dobru infrastrukturu, kanalizaciju... Grad se nije modernizirao na vrijeme kroz takvu vrstu ulaganja. Sad već puca infrastruktura i u Novom Zagrebu kao nedavni vrelovod, jer je i tamo mnogo toga dotrajalo. I u novijim dijelovima grada nije bilo sustavnog održavanja.
Zapuštene zgrade
- Zakon obvezuje i vlasnike i grad i državu da se brinu o graditeljskoj baštini, ali to se sve guralo pod tepih. Recimo ako se želi stanovati u staroj gradskoj jezgri, ne mislim naravno pritom na to da se središte isprazni od građana, ali stanovanje u tom dijelu grada ipak iziskuje određena pravila ponašanja, a ako to ne može vlasnik sam podnijeti trebaju se uključiti država ili grad. Mi smo kao društvo izgubili osjećaj odgovornosti prema privatnom vlasništvu, iako smo već 30 godina u novom državnom uređenju - kaže Irena Kraševac.
Činjenica je također da smo kao društvo i jako fleksibilni prema provođenju zakona što je Zagreb također dovelo u tešku post potresnu situaciju. Tako bi u jednom trenu rušili bespravnu gradnju, a u drugom možda ipak i ne bi. Unutar svoja četiri zida bez problema su mnogi rušili nosive i pregradne zidove u stanovima i lokalima. Podržali smo i opću legalizaciju svih čudesa koja su sagrađena. Pritom se jako slabo štitilo zgrade spomenike kulture i povijesnu zonu, i često se baštinu pred očima države i Grada prepuštalo propadanju. Mnogo je i takvih zgrada sada u jako teškoj situaciji jer su od vlasnika namjerno bile zapuštene ne bi li se toliko oronule ili “samozapalile” da bi se na njihovom mjestu na kraju nešto novo moglo graditi. A zakoni koji propisuju njihovo očuvanje postoje.
Razgovarali smo o aktualnoj situaciji i s Josipom Atalićem, voditeljem tima stručnjaka za provjeru statike zgrada i profesorom na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.
- Trenutno je nedefinirana situacija na terenu, ljudi pate jer ne znaju po čemu postupati kod obnove. Bez novog Zakona o obnovi na snazi je zakon po kojem objekte mogu kozmetički zakrpati ili sve obložiti u beton, te nema jasnih međukoraka. Neke stvari možda i jesu samo za krpanje, ali uglavnom tamo gdje su pukli zidovi to nije dobro rješenje - kaže J. Atalić.
Prema prvom proračunu koji je tim stručnjaka izradio za procjenu sume nužne za obnovu Zagreba došlo se do 5-6 milijardi eura proračunskih troškova. To podrazumijeva kvalitetnu obnovu, po raznim kategorijama, recimo statički bi se nešto jačim stupnjem obnovile bolnice i škole, dok bi se obične zgrade nešto manje jačim stupnjem statički učvrstile.
Poboljšanje
- Nismo išli na maksimalno pojačanja svih objekata jer to bi iznosilo 15 milijardi eura, nego na to da se sve zgrade donekle poboljšaju u odnosu na prijašnje stanje, što je poželjno. Međutim, sad za Europsku banku radimo novi proračun koji je nešto veći od 5-6 milijardi eura jer se prema europskim standardima traži da se uz statičku obnovu uključi i energetska. Taj proračun je za dokument za donatorske konferencije za traženje sredstava primjerice iz fondova EU - kaže Josip Atalić.
U tom će planu postojati i određene faze, što će se napraviti u prvih par godina, pa što u pet godina... uz definirane prioritete obnove kao što su bolnice, škole i slično.
- Ništa se neće riješiti preko noći, što ne znači da ne trebamo dobar Zakon o obnovi što prije. Vrijeme dok čekamo Zakon treba, kad je već takva situacija, iskoristiti za detaljnije preglede građevina i edukaciju inženjera koji će raditi na obnovi, odnosno za dobru pripremu - rekao je J. Atalić.
Pad cijena
U smislu transakcija i cijena nekretnina u Zagrebu nema velikih promjena.
- S terena znamo da nije toliki broj nekretnina tako jako oštećen da bi se morao rušiti ili otpisati. Većina vlasnika pokušava očuvati vrijednost svoje nekretnine, oni koji su to mogli su već izvršili popravke, to su učinile i neke od zgrada koje su imale rezerve u pričuvi, a neki su čekali Zakon, no kako nije donesen sad će i mnogi od njih krenuti sami popravljati - ocjenjuje Lana Mihaljinec Knežević, vlasnica agencije za nekretnine Zagreb West
U proteklom periodu od dva mjeseca preselili su se vlasnici stanova znatnije oštećenih u potresu ili zakupnici i najmoprimci prostora koji su bili oštećeni.
- Transakcija nema jer se puno nekretnina popravlja i sanira, pa nema ni pada cijena, niti će ih biti kod svih nekretnina u Donjem gradu. Vlasnici neće samo tako preko noći reći - odričem se svog stana i prodat ću za 500 eura za kvadrat, tako da špekulanti nemaju što kupovati, možda sporadično. U samom centru da bi se nešto prodalo uglavnom bi se oko toga prvo trebali složiti svi vlasnici neke zgrade, a znamo koliko je to često teško - zaključuje L. Mihaljinec Knežević.
