Funkcionalna i dekorativna rasvjeta
Budući da je hodnik većinom prostorija koja nema prirodnog svjetla, rasvjeta bi u njemu trebala biti decentna, ugradbena, stropna, difuzna… Prvenstveno ona treba zadovoljavati svoju primarnu funkciju: ako se radi samo o prolaznom hodniku, nije potrebna prevelika osvijetljenost, a ako se radi o ulaznom prostoru, gdje su elementi, tada je potrebna ipak nešto jača osvijetljenost.
Rasvjeta može biti podijeljena na nekoliko izvora osvjetljenja. Uz centralnu rasvjetu, dobro je imati i indirektnu, dakle rasvjetu koja služi više kao dekoracija. Klasične lampe na komodi uvijek dobro izgledaju, ali u zadnje vrijeme često se ugrađuju i u pod ili zid (npr. zidna svjetiljka iznad ogledala da se osoba bolje vidi). Na taj se način može naglasiti zanimljiva struktura furniranog ormara te detalj obojenog zida ili slika. Vrlo su popularna i rasvjetna tijela na senzor pokreta – kada prolazite kroz hodnik, ona se pale, a čim izađete iz hodnika, rasvjeta se ugasi.
Najpraktičniji i sve popularniji materijali
Iako nema strogih pravila pri odabiru boja zidova ili stila uređenja hodnika, jer ovise o tome koji stil vlasnik preferira, jedno od atraktivnijih rješenja je intenzivnija boja koju se ne bi usudili staviti u neki izloženiji dio stana. No, jednako dobro izgledaju i vrlo mirni i neutralni tonovi. Od materijala za podove najčešće se upotrebljavaju kamen i keramika, koje su već dugo najpraktičnije rješenje zbog jednostavnog održavanja, trenutačno su najpopularniji epoksi smola i samoliv podovi, a poželjno je izbjegavati tepihe.
Ako je riječ o ulaznom prostoru bez pregradnih vrata koji se stapa s ostatkom stana u kojem je podna obloga drvo, istim će materijalom biti obložen i pod hodnika, što je također korektno rješenje. Za zidove se pak koriste bijela disperzivna boja, eventualno tapeta, od intenzivnijih do nenametljivih uzoraka, a sve su popularnije drvene zidne obloge, odnosno ploče oplemenjene iverice. Zidne obloge mogu izgledati atraktivnije ako se struktura drveta kvalitetno naglasi rasvjetom.
Namještaj po mjeri skriva mane
Vlasnici se zbog specifičnog oblika i površine hodnika, često žrtvovanog zbog ostatka životnog prostora, odlučuju na izradu namještaja po mjeri kako bi što bolje iskoristili kvadrate. Hrvoje Pauković iz Studija Sto-a kaže kako klijenti najčešće naručuju ugradbene ormare koji skrivaju instalacije poput bojlera, strujnog bojlera…, nerijetko traže ekskluzivnije materijele poput lakiranog medijapana, a nisu isključene ni varijante s akrilom ili iveralom. Traženi su i samostojeći komadi namještaja, poput komoda s ladicama, cipelarnika…
– Naš najveći zadatak je ostaviti dovoljno prostora za prolaz hodnikom, a potrebne dimenzije za namještaj gotovo uvijek definirane su projektanstkim zadatkom i variraju ovisno o potrebama korisnika – kaže Pauković i dodaje kako su mogućnosti brojne. Primjerice, ormari mogu biti dubine 30 cm, širine 100 cm i visine 200 cm, ali se mogu ugraditi i od poda do stropa, dubine 60 cm, čitavom dužinom hodnika (npr. 450 cm).
Foto: Living4media
